Sisak – Rutinska novinska vijest otprije nekoliko dana glasi: „Općinski sud u Sisku presudio je kako Republika Hrvatska treba isplatiti Siščanki Violeti Domitrović više od 250.000 kuna zbog ubojstva njezina oca Mlađe Vila u kolovozu 1991. u Sisku. Violeta, tada desetogodišnjakinja, u jednom danu ostala je bez oca, bake, djeda i dvojice stričeva. Za ubojstvo obitelji Vila, koji su bili srpske nacionalnosti, osuđen je u prosincu 2013., po zapovjednoj odgovornosti za propuste u obavljanju dužnosti, ratni zamjenik načelnika Policijske uprave Sisak Vladimir Milanković. On je zbog ratnog zločina osuđen na osam godina zatvora zbog smrti 23 sisačka civila i jednog ratnog zarobljenika 1991. te nezakonito pritvaranje i mučenje desetak civila. Naknadno

Vijećnica Gradskog vijeća i Vijećnica Gradskog vijeća i VSNM-a Gline: Sredstva su nam uskraćena pod suludim obrazloženjem da se nismo ogradili od Šešeljevog paljenja hrvatske zastave Sa kakvim se problemima suočavaju Srbi i predstavnici u manjinskom vijeću i srpskim organizacijama Gline? Po popisu iz 2011., Srba u Glini ima 2.549 što je 27,5 posto ukupnog broja stanovnika. Kako se ovdje vratilo starije stanovništvo, česte su sahrane, ali je sada mnogo urgentniji problem zapošljavanja. Posla nema, osim u državnim službama i nešto privatnih poduzeća, a to naročito važi za pripadnike srpske zajednice. Iako bi u državnim i javnim službama trebali biti zaposleni i pripadnici manjina, to se formalno rješava zapošljavanjem jednog

Povratnica iz Klasnića saznala je od susjeda da joj je majka 2001. godine ubijena najvjerojatnije iz koristoljublja, ali ovaj zločin od straha nikad nije prijavila Mnogi povratnici nisu do kraja ostvarili svoja prava vrativši se na rodna ognjišta na Baniji i Kordunu. Svakodnevno se bore sa traljavim i neučinkovitim lokalnim administracijama. Ipak, samo rijetki su požalili što su se vratili. Njihovi dani prolaze u tuzi i gorčini, pa svakodnevno sebi postavljaju jedno te isto pitanje: Zašto smo se uopće vraćali? Jedna od takvih nesretnica je i Ružica Vranjanin, vremešna i usamljena starica čija je kuća na samom ulazu u selo Klasnić, kada dolazite iz pravca Gline. Priča Ružice Vranjanin ne

Novinaru Saši Kosanoviću, koji je pomagao danskoj ekipi u snimanju dokumentarnog filma „Petnaest minuta – Masakr u Dvoru“, preti otkaz na Hrvatskoj radio-televiziji. Prema saznanju hrvatskog portala Lupiga, novo rukovodstvo hrvatskog javnog servisa pozvalo je novinara da se izjasni o vanrednom otkazu „sopstvenom krivicom“, koja je utvrđena u formalnom propustu zbog nedostatka službenog i potpisanog odobrenja HRT-a da učestvuje u projektima izvan matične kuće. Bez obzira kakvo se objašnjenje za javnost nudi kao pokriće za otkaz Kosanoviću, potpuno je jasno da je ovo deo čistke koju sprovodi novo rukovodstvo HRT-a, iza čijeg imenovanja stoji nova desničarska vlada u Zagrebu. Uostalom, Kosanoviću je posao u radu na danskom filmu ponudio njegov

Medijska hajka u Hrvatskoj povodom danskog dokumentarca o masakru u Dvoru. Samo formalni propust ili lov na ideološke neistomišljenike? EPILOG medijske hajke koju je izazvalo pismo novinara i urednika HRT Dražena Majića, povodom danskog dokumentarnog filma o masakru u Dvoru, mogao bi da bude otkaz novinaru HTV Saši Kosanoviću koji je pomagao danskoj ekipi! Kosanovića je rukovodstvo HRT pozvalo da se izjasni o odluci vanrednog otkaza „vlastitom krivnjom“, koja je utvrđena u formalnom propustu odn. nedostatku službenog i potpisanog odobrenja HTV da učestvuje u projektima izvan matične kuće. Kosanoviću je ovaj posao ponudio njegov tadašnji nadređeni, sada već bivši urednik Dokumentarnog programa HTV Robert Zuber. Kakvu poruku javni medijski servis

Paroh Dvorski: Svjedokom sam, da kada ovdje umre starija osoba, djeca dođu, obave sahranu i odu Da li i u ovom dijelu Banije bilježimo izumiranje i osipanje stanovništva, posebno kad je riječ o povratnicima? Prema statističkim podacima koje brižljivo vodimo i pohranjujemo u arhivu crkvene općine, odnosno Dvorske parohije, stanovnika je sve manje, i oni su uglavnom u poznim godinama. Prvih godina nakon rata povratnika je bilo više, ali sada se rijetko tko vraća. Prođe i po nekoliko godina da se nitko ne vrati na napuštena ognjišta. Nakon dugo vremena, nedavno su se vratila dva čovjeka srednje dobi i tko zna kada će, i da li će se, još netko

Danski dokumentarac „15 minuta – Masakr u Dvoru“ uzburkao je ovih dana hrvatsku javnost i izazvao gnev bivših vojnika, pošto se ispostavilo da je Hrvatska sufinansirala film u kojem se za taj zločin terete pripadnici Hrvatske vojske. Reč je o dokumentarcu „15 minuta – Masakr u Dvoru“ koji govori o ubistvu deset mentalnih bolesnika 8. avgusta 1995. godine, samo desetak metara od baze danskog bataljona Unprofora, koji nije sprečio zločin za koji se u filmu okrivljuje Hrvatska vojska, pišu hrvatski mediji. „Iskra“ danas objavljuje članak štampan u banjalučkom nedeljniku „Knina“ još 30 decembra 1996. godine, a radi se, u stvari, o prevodu teksta iz holandskog lista „Het Parol“. Autori se

BEOGRAD – Dok Hrvatska i hrvati na svakom mestu i na svaki način gde god stignu i mogu ponižavaju, omalovažavaju i vređaju Srbiju i srpski narod,Javni servis Srbije,kojeg financira srpski narod, se usudio da im u tome i pomaže. Na RTS-u je,15.03.2016. godine,trebalo da bude ponovo prikazan danski dokumentarni Film „15 minuta – masakr u Dvoru“, koji se bavi zločinom počinjenim za vreme „Oluje“, ali je emitovanje iznenada odgođeno,navodno radi toga,kako kažu u RTS-u,što su ih zamolili producenti iz Danske da se film ne prikazuje, zbog bezbednosti tima iz Hrvatske koji je učestvovao u snimanju filma ? Ovo je krajnje licemerno objašnjenje rukovodstva RTS ako se uzme u obzir da