Od 24. Juna 1941, Dana sjećanja na Jadovno, prošlo je:

JADOVNIČANI PORUČUJU:

Teče 80-ta godina od početka Pokolja, genocida počinjenog nad srpskim narodom od strane NDH. Osamdeset godina od tragedije na Velebitu, ličkom polju, ostrvu Pagu. Ako Bog da, sabraćemo se 19. juna 2021. kod Šaranove jame.

 

Radoslav Anđelić: Ostanak je ovdje izuzetak

Datum objave: petak, 1 aprila, 2016
Objavljeno u Banija, Otadžbinski rat
Veličina slova: A- A+

Paroh Dvorski: Svjedokom sam, da kada ovdje umre starija osoba, djeca dođu, obave sahranu i odu

Paroh DvorskiDa li i u ovom dijelu Banije bilježimo izumiranje i osipanje stanovništva, posebno kad je riječ o povratnicima?

Prema statističkim podacima koje brižljivo vodimo i pohranjujemo u arhivu crkvene općine, odnosno Dvorske parohije, stanovnika je sve manje, i oni su uglavnom u poznim godinama. Prvih godina nakon rata povratnika je bilo više, ali sada se rijetko tko vraća. Prođe i po nekoliko godina da se nitko ne vrati na napuštena ognjišta. Nakon dugo vremena, nedavno su se vratila dva čovjeka srednje dobi i tko zna kada će, i da li će se, još netko vratiti. Nisam više zabrinut zbog sporog ili gotovo nikakvog povratka, više me brine sljedeći korak, a to je – odlazak. Naime, mladi koji su se vratili ovdje baš i nemaju nekakvu perspektivu. Prava teško ostvaruju, posla nema i preostaje im da razmišljaju o tome da napuste imanja svojih djedova i krenu u svijet, trbuhom za kruhom.

U stalnom ste dodiru sa žiteljima ovog dijela Banije, kakva su vaša iskustva, što ljudi kažu?

Nedavno sam razgovarao s čovjekom koji je iz Srbije došao sahraniti majku, otac mu je umro ranije. Pitao sam ga za planove. Rekao je da će, kada ode u mirovinu, zasigurno doći živjeti na svoju djedovinu, što me obradovalo. No, on je ipak izuzetak. Svjedokom sam, da kada ovdje umre starija osoba, djeca dođu, obave sahranu i odu. Kada se kuća nakon posljednjeg žitelja zaključa, vrlo je vjerovatno da će sljedećih godina zarasti u draču i polako, ali sigurno, početi propadati. Takvih kuća urušenih krovova, koje je već progutala šuma, ovdje ima na svakom koraku. Oni koji su bili mladi kada su u Oluji pobjegli sa svojih ognjišta, danas su sredovječni ljudi koji su se snašli u Srbiji, kako-tako zaposlili, dobili djecu koja pohađaju tamošnje škole i povratak na Baniju od njih je svakoga dana sve dalji i dalji. Tu i tamo, jednom godišnje obiđu imanja svojih predaka, prisjete se svog bosonog djetinjstva, nešto malo pokrče i pokose, obiđu groblja, puste koju suzu i vrate se u stvarni život.

Kako se brinete za one koji su ostali, ili su se vratili ?

Pa to je moja najveća briga i posao. Redovno ih posjećujem, savjetujem i koliko mogu, pomažem. U školi u Dvoru predajem pravoslavni vjeronauk i upravo djeci koja ga pohađaju posvećujem posebnu pažnju jer su oni najveće blago Banije. Podučavam 74-oro učenika, ali broj mladih je veći, jer je riječ o izbornom predmetu koji svi ne pohađaju. Sve to me vrlo raduje te budi u meni nadu i optimizam. Potrebno je samo malo dobre volje i planova lokalne zajednice da ih do njihova osamostaljenja, dočeka bilo kakav posao koji bi ih zadržao. S Općinom Dvor dobro surađujem. Pomažu nam u obnovi hramova i oko organizacije naših crkvenih svećanosti.

Unatoč svemu, stanovnika je sve manje ?

Činjenica je da imamo mnogo više sprovoda nego vjenčanja i proslava rođenja. Na području koje opslužujem, obavim godišnje više od 60 opijela. No ni taj broj nije potpun, jer dio stanovnika umre, a da me rodbina ne pozove na sahranu, pa oni nisu u mojoj evidenciji. Vjenčanja gotovo da i nema, a prema podacima godišnje se rodi jedva desetero novorođenčadi. Eto, to je taj nepovoljan odnos koji nas polako ali sigurno vodi u potpuni nestanak, ako se nešto ne poduzme. Desetoro djece se rodi, a više od 60 ljudi umre u toku jedne godine.

U kakvom stanju je Hram Velikomučenika Georgija u Dvoru ?

Pravoslavna crkva u Dvoru sagrađena je 1880. godine. Nakon posljednjeg rata, 1995. Godine, u unutrašnjosti je oštećeno nekoliko ikona na ikonostasu, a zbog velikog nevremena 2002., praćenog vjetrom i ledom, znatno je oštećen krov na sjevernoj strani crkve. Godinu dana kasnije, Ministarstvo kulture RH odobrilo je 200.000 kuna za vanjsku obnovu, a Općina Dvor 20.000 kuna, pa je do 2008. hram izvana obnovljen. Od 2009. obavljaju se konzervatorski i restauratorski radovi na obnavljanu zidnih freski i ornamenata. Zamijenjena je trula drvena građa, zvonik je pripremljen za žbukanje i promijenjeni su prozori na zvoniku. Crkva je uvrštena u registrirano kulturno dobro Republike Hrvatske.

Portal Novosti

Vezane vijesti:

Reportaža: Puste kuće Gline do Dvora na Uni

Danci znaju tko je kriv

 




Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top