arrow up
Ж | Ž
sr Serbian
hy Armenianhr Croatiannl Dutchen Englishfr Frenchde Germanel Greekiw Hebrewhu Hungarianit Italianno Norwegianpl Polishru Russiansr Serbiansl Slovenianes Spanish
POMOZITE NAŠ RAD DONACIJOM
Ж | Ž
sr Serbian
hy Armenianhr Croatiannl Dutchen Englishfr Frenchde Germanel Greekiw Hebrewhu Hungarianit Italianno Norwegianpl Polishru Russiansr Serbiansl Slovenianes Spanish

Majstorović Milivoj: Moje sjećanje

17. novembar 2020.

Rođen sam 12.07.1934. godine u Gornjem Čardaku koji je oko 5 km udaljen od Mliništa. Krećući se nekadašnjom prugom uzanog kolosjeka pravcem Mlinište – Čardak – Jajce, postojala je skretnica koja je odvajala kolosjek za Gornji Čardak, dok se do Čardaka od skretnice produžavalo još približno 5 km. Gledajući na geografskoj karti  mjesta Čardak i Gornji Čardak stoje jedan naspram drugoga na međusobnoj udaljenosti oko 3 km vazdušne linije. Skretnicu je posluživao skretničar Mato; imao je od koljena drvenu nogu, što se suprostavljalo željezničkim propisima (vjerovatno je bio ratni veteran). Samo mjesto je bilo pusto, udaljeno od drugih naselja, a komšije su mu bile divlje zvijeri – medvjedi i vukovi.

Zorica i Vukašin

Zorica Đoković: Na Krsnom putu

13. april 2020.

Hristos je znao za šta i za koga nevin umire. Nisam sigurna da su naši stari znali razlog svog strašnog umiranja govoreći i vjerujući da „neće krst na krst“. A udario je. Krst. Na Krst. Idući jadovničkom stazom, tim velebitskim Krsnim putem ili Ulicom suza, ali i svakom drugom od bezbroj staza i pruga srpskog mučeništva, pokušavamo zamisliti golgotsku pasiju naših predaka. Zamišljamo bol i jauke, žeđ i znoj, suze i krv. Pitamo se o čemu su razmišljali, čemu su se nadali, koga su se sjećali. Da li su znali da i On skupa s njima ide u tu strašnu smrt? Jer, išao je, naravno, dok su nas, od Njega

Ko će ako ne mi, prislužiti svijeće Milici, Jeleni, Petru, Iliji, Jovanu, Stoji, Ostoji?

19. jun 2019.

Deseta godina za redom na Velebitu. Znate za tu čuvenu planinu prepunu cvijeća, životinja, šume? Nacionalni park sa biciklističkim i planinarskim stazama. Piše: Sandra Blagić E, baš ta planina u svojoj utrobi skriva kosti preko 40.000 duša. Od tih 40.000 duša 38.000 je pravoslavnih Srba koji su poklani! Poklani, zaklani, ubijeni maljem, kamenom, motkom gurnuti u neku od jama. Samo, jer su bili druge vjere. Vjere pravoslavne! Previše jama, previše smrti. Nikad kao ove godine nisam osjetila teret na duši. Svaki put kada hodim mučeničkom Jadovničkom stazom, hodim kao po oblacima. Ove godine, spustio se teret na dušu pa tišti, pritišće, ne da mi da dišem. Najradije bih vrištala, dozivala…

podmilacje.jpg

Gligorići ubijeni od ustaša

29. maj 2019.

Djeda Ljupka (41 godina) su ustaše odvele od kuće sredinom ljeta 1941. godine. Kuća u kojoj je njegova žena uz pomoć najstarije kćerke Dragice (zaručene za popa Vujića) vodila kafanu, se nalazila u mjestu Jezeru, pored pravoslavne crkve posvećene Cvetom Velikomučeniku Caru Lazaru. U kući je pored Ljupkove čeljadi živjela i njegova stara majka Mara. Nakon odvođenja, Ljupko je prvo bio zatvoren u židovskom hramu (templu) u Jajcu. Odatle je premješten u pravoslavnu crkvu u Jajcu gdje je sa preko 160 Srba bio zatvoren oko 20 dana. U sudskom spisu nalazimo podatke da je Ljupko „umro” 18.09.1941.g. u Podmilačju. Kao mjesto njegove pogibije Podmilačje je navedeno i u izjavi partizanskog

Srbi bez struje u Teslinom kraju

5. maj 2019.

Na mestu uništenom tokom operacije „Medački džep“. Dom roditelja slavnog genija sravnjen do temelja. Divoselo pusto, u Počitelju žive samo dve žene. Za električni priključak Srbima traže 90.000 evra Sela su ostala, ljudi više nema. Tako danas izgledaju podvelebitska mesta gde su živeli Srbi pre ratnih strahota devedesetih godina, kada su im kuće zapaljene i srušene, a oni naterani da napuste ognjišta. U Medaku, smeštenom između reka Like i Glamočnice, nekoliko kilometara od Gospića, pre devedesetih tu je živelo 850 Srba, danas ih je pedesetak. U Čitluku ih je desetak, Počitelju samo dve žene, a u Divoselu nema doslovno – nikoga. Ona šačica preostalih Srba, pre svega staraca, životari u

Dragan J. Pejanović: Ubijeni od ustaša

4. maj 2019.

Noću, 16 aprila 1941 godine, u vrijeme ulaska Njemaca i Talijana u Mostar, moj djed Drago je kao čin ličnog protesta protiv okupacije istakao zastavu Kraljevine Jugoslavije na dimnjak termoelektrane rudnika uglja u Mostaru, gdje je radio kao mašin-bravar. Poslije toga je više puta odvođen u ustašku policijsku stanicu u Mostaru na saslušavanje. Posljednji put je uhapšen na poslu 26.jula 1941. godine i nakon par dana boravka u stanici prebačen u gradski zatvor Ćelovina. U tom vremenu nekoliko puta je dovođen kući na preobuku, u pratnji policajca Krešimira Krtalića (rodom iz sela Gnojnice, kod Mostara). Vojislav, Dragin sin se sjeća da mu je prilikom jednog od tih dolazaka policajac nudio

Tata-Sabranje.jpg

Na srpskoj Bilogori nema sela gdje nema masovne grobnice našeg naroda

27. april 2019.

Klerofašistička NDH, do jeseni 1942. godine, zločinom Pokolja  likvidirala je 2.694 srpske glave sa Bilogore, među njima 318 – ero djece od kolijevke do 14. godina starosti Milan Bastašić Bilogorsko područje u zapadnoj Slavoniji, uvažavajući sve relevantne kriterije, mi poimamo po pravoslavnim sakralnim objektima koji ga ograničavaju, od Male Trnovitice,Velikih Zdenaca i Jasenaša. Njih ni manje ni više od dvadeset i sedam. Najstarija svetinja je Hram Sv. Pantelije u selu Pavlovac iz 1670.godine. Svi ti objekti ucrtani su na karti Austrougarske monarhije koja datira iz ranih godina osamnaestog vijeka. U to vrijeme, na tome prostoru nije evidentirana ni jedna katolička bogomolja. Sa tornja crkve Sv.Petke u Velikoj Peratovici, na vrh Bilogore,

Jadovno-Simbol stradanja Srba, Jevreja i Cigana u NDH

25. april 2019.

Fašistoidna Endehazija sišla je sa germanskih teritorija na srednje evropskom području na Balkan i omogućila svom kvislingu Anti Paveliću, zagrebačkom advokatu, da stane na čelo te Nezavisne države Hrvatske, sa centrom u Zagrebu. Blagoslov joj je dao Adolf Hitler, kancelar Nemačke, a prećutno i Rimski papa, poglavar katolika u svetu. Hrišćanstvo Adolfa Hitlera, kao i njegovog italijanskog kolege Benita Musolinija, zasnovano je na istim rasnim, političkim i verskim načelima, na čistunstvu krvi, vere i molitve. Katoličanstvo je religija svih, kojima je božji apostol u Rimu. Pravoslavlje je greh hrišćanski, jer je to Bezbožje, takođe i Islam… Prema tome učenju i verovanju, nije Greh istrebiti nevernike i ljudske stvorove koji zagađuju

kosanovici.jpg

Istina Kosanović Dušana i Stevana

25. februar 2019.

U želji da istina o tragičnoj smrti mojih oca i strica (Kosanović Dušana i Stevana) ostane trajno zabilježena kao iskreno svjedočanstvo kroz moje skromno sjećanje dostavljam Vam kratak životopis za obojicu, te dešifrovane dopisnice koje je u ratnoj golgoti sačuvala moja majka. Bit ću neizmjerno sretan ako Vam ovi dokumenti posluže u građi koju obrađujete  za eventualne potankosti uvijek sam na raspolaganju. 1. – školska sprema Dušana Kosanović djece: Simica šumarski tehničar; Samuilo dipl. ing. Šumarstva; Dušanka, osnovna škola; Dragomir dipl. ing. Šumarstva 2. Stric Stevan nije imao djece Biografija Kosanović Dušan rođen je 1892. godine u selu Kunić br. 56, općina Ploški Kotor, Ogulin, od oca Vladimira i majke Simice, a brat Stevo

MUČENIČKOM STAZOM JADOVNIČKOM

13. februar 2019.

Mučenička staza jadovnička proteže se Velebitom, od Šaranove jame do mjesta logora Jadovno, u  Čačić dolcu. To je 7300 metara svete zemlje,  osveštane krvlju i znojem predaka naših stradalih u kompleksu logora smrti NDH, Gospić-Jadovno-Pag. Izmrcvareni, poniženi u smrt povedeni, vezani  bodljikavom žicom po dvoje, po troje i u većim grupama koračali su ,,golgotom  srpskom – jadovničkom“  znajući da krst svoj nose. Strašni plan zločinačkog uma bez duše, da se jedan narod pobije, pokrsti i protjera uz svu monstruoznost, neljudskost i surovost nebića ovdje je 1941.godine doživio svoju materijalizaciju u punom smislu, koja je teško razumljiva i objašnjiva. Ali taj privremeni trijumf zla, dugo održavan vještačkim disanjem prikrivanja, poricanja i

Sandra Blagić: Dan kada se Velebit tresao

30. decembar 2018.

Velebit, velelepna planina, koja razdvaja Liku od Jadranskog mora. Puna životinjskog i biljnog svijeta, prepuna jama, previše krvi, previše smrti. Smrti koja se desila 1941. godine u kojoj je za samo 132 dana ubijeno 40.000 Srba i Jevreja. Zar postoji životinja koja može ubiti malo dijete ili nemoćnog čovjeka, nemoćnu ženu, majku, baku? Da se iživljava, naslađuje mukama, vadi oči i iz utrobe nerođeno dijete, siluje, nabija na nož, pije krv tog napaćenog covjeka? Postoji! Postoji zvijer, zvijer koja se ne kaje za svoja nedjela. Odlazeći na Jadovno, da se poklonimo nevinim žrtvama i da im zapalimo svijeće, na graničnom prelazu nas dočekuje tortura. Pretresaju nas, provociraju, snimaju, vade nam

Stradanje porodice Mićević iz Mostara 1941.god.

31. oktobar 2018.

Odlučio sam se da ovu tužnu priču o satiranju i uništenju moje porodice 1941. godine počnem o porjeklu mojih predaka i vremenu kada su bježeci pred turskim zulumom došli u krševitu Hercegovinu. Prezime Mićević prvi put se pominje u Mostaru početkom devetnaestog vijeka. Kazivanja govore da je neki naš predak, Mićo Kovačević, otišao sa Banjana zbog terora i ugnjetavanja osmanlijskih vlasti,  i da se doselio u Mostar. Radi  svoje, i sigurnosti porodice, promijenio je prezime u Mićević. Na porodičnom groblju u mostarskom naselju Opine, ima grob mog čukun-djeda Marka koji je rodjen 1815.god.,a umro 1879.god. i on je prvi rođeni Mićević, od oca koji sa nekad prezivao Kovačević. Napomena redakcije

Želeo bih da ovo ostane negde zapisano, zato Vam se i obraćam

15. oktobar 2018.

  Poštovani, Hristos Voskrese! Obraćam Vam se kao potomak nekih od žrtava logora Jadovno. U Vašem popisu žrtava, pod brojem ID1340, stoji ime Vukičević Glige Ilija, iz Dragotine. Ilija je moj pradeda po majci, a njegov otac se zvao Gligor, tj. Gliga. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 10. maja. 2016. godine. Pod brojem ID 1329 stoji Vukičević Ilije Boško, iz Dragotine. Boško je sin mog pradede Ilije Gligora Vukičevića i rođeni brat moje rođene bake. Samo, njegovo ime nije bilo Boško, već Bogdan. Molim Vas da, ako je moguće, ispravite ovo ime. Nažalost, nemam da Vam priložim njihove slike, sve je spaljeno

Dan kada se Velebit tresao po drugi put

2. jul 2018.

Dok kiša neumorno pada Jadovčani kreću ka Jadovnu. Dolazimo na granični prelaz Izačić i šta drugo očekivati, nego pretres i kontrolu svih hodočasnika i njihovih stvari. Piše: Sanda Blagić Jedan od policajaca pretura po našim ličnim stvarima sa hiruškim rukavicama, k’o da smo gubavci. Zadržali su nas, samo da ne stignemo na vrijeme. Kad su nas dobro pretresli, naredili su nam da stanemo kilometar od granice. Ni slutili nismo da će zaustaviti naš autobus u Ličkom Petrovom selu i izvršiti svoju „dubinsku“ kontrolu. Tri naša hodočasnika izvedoše a minuti se otegoše kao sati. Vratiše dvojicu a Danu Lukajića zadržaše, uzeše njegove stvari i rekoše nam da on neće nastaviti put

NAJNOVIJE VIJESTI

Knjiga gostiju

Poštovani, pozivamo vas da vaše utiske, prijedloge i komentare upišete u našu

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

PRETRAGA

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

PRETRAGA