Mojim Kneževićima, Milanu, Antoniji, Sari, Danilu, Nikoli – Dragiji, Maksimu, Đuri, Jovi, Milici i mom Jovi, a bez Anđelije ništa. Još je u mom sjećanju živa njena svilena kosa koja joj je padala na blago
Moj otac Divac L. Rajko, radio je kao službenik i graničar u više gradova Kraljevine Jugoslavije. To su mesta: Prijepolje, Beograd, Sarajevo, Sesvete (Zagreb), Split i dr. Možda je radio i u Smederevskoj Palanki, ali
Zar je moguće živjeti, djelati ili bitisati, a ne postaviti sebi i drugima pitanje o nastajanju, korjenima, brdu, nebu, livadi, kući ili zdencu? I kako je moguće da se ode na počinak i utone u
Pokojni Milan Bastašić bio je jedini preživeli od 77 srpskih dečaka sa Bilogore u „Jasenovcu“. Šaranova jama kod Jadovna i jasenovački užasi ostavili rane koje vape za istinom. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je
SUGRAĐANI NISU IMUNI NA PATNjE NAŠEG NARODA U DRUGOM SVETSKOM RATU Piše: Aleksandra Ilijev Značajna tema okupila je u Kulturnom centru predstavnike starijih i mlađih generacija. Govorilo se o događajima i genocidu u Drugom svetskom
Kroz Travnik, Nijemci su prošli 14. aprila 1941. godine, a ubrzo zatim vlast uspostavljaju ustaše i zavode teror. Nastade istrebljenje Srba, Jevreja i Roma. Sistem genocida je bio ozakonjen, te su određene Smrike kod Pucareva
Povodom godišnjice mučeničke smrti episkopa gornjokarlovačkog Save, udruženje „Jadovno 1941” je na mestu njegovog stradanja postavilo časni krst iznad Brušana, podno Velebita Sve počelo u nedelju, na Duhove, 19. juna 2016. godine u Molu, u
Pokušavam da se setim kada sam prvi put čula za Jadovno. Bilo je to, čini mi se, u godinama kasnog detinjstva ili ranog devojaštva. Piše: Gordana Dostanić U našoj kući, tata i njegov prijatelj pričali
Čitanka srpskog stradanja od ustaša je teško štivo. Užasni pokolji, stravični, monstruozni zločini, demonski karakteri dželata… Piše: Zorica Đoković Ondašnji krici i plač ponekad nadjačaju sadašnju svakodnevnu gradsku buku. Slike nasilnog umiranja promiču pred očima
To mjesto. Nekada okruženo mješovitom šumom, a sad skoro u potpunosti prekriveno rastinjem i obavijeno tišinom – mjesto. Zaglušujuću tišinu i nesvakidašnji mir tog čudovišnog spoja betona i prirode naruši katkad samo poneka zmija kad
Rođen sam 12.07.1934. godine u Gornjem Čardaku koji je oko 5 km udaljen od Mliništa. Krećući se nekadašnjom prugom uzanog kolosjeka pravcem Mlinište – Čardak – Jajce, postojala je skretnica koja je odvajala kolosjek za
Tebe su mi uzeli, te zvijeri u crnim uniformama, i ova sjećanja koja sada izmišljam, sjećanja koja nemam. I Gospoda su tako, deda, ubili. I Njega. Piše: Zorica Đoković Dragi deda, Žalila sam od najranijeg djetinjstva što
Prije nekoliko dana, 26. aprila je bila godišnjica kako su 1941. „oćerali naše“. Tako bi naše bake govorile. Sada već davno upokojene bake, lica izbrazdanih dubokim borama, uokvirenih u crne marame i očima crvenim od
Hristos je znao za šta i za koga nevin umire. Nisam sigurna da su naši stari znali razlog svog strašnog umiranja govoreći i vjerujući da „neće krst na krst“. A udario je. Krst. Na Krst.
Deseta godina za redom na Velebitu. Znate za tu čuvenu planinu prepunu cvijeća, životinja, šume? Nacionalni park sa biciklističkim i planinarskim stazama. Piše: Sandra Blagić E, baš ta planina u svojoj utrobi skriva kosti preko
Serbian
Armenian
Croatian
Dutch
English
French
German
Greek
Hebrew
Hungarian
Italian
Norwegian
Polish
Russian
Slovenian
Spanish
