arrow up

Logor Slana – Pag 1941.-Pakao u kamenoj pustinji (1) LOGORI – TRAGIČNE AVETI PROŠLOSTI

Kroz logore prošlog rata prošlo je oko 26 miliona muškaraca, žena i djece, a od toga ih je ubijeno oko 10 miliona Feljton „Pakao u kamenoj pustinji“ stravična je priča o ustaškom koncentracionom logoru Slana i manjem logoru (za žene i djecu) u Metajni na otoku Pagu koje su ustaše osnovali polovinom lipnja i rasformirali krajem kolovoza 1941. godine. U feljtonu su opisana mučenja i zvjerstva ustaških krvnika koji nadmašuju srednjovjekovne primjere mračne inkvizicije. Imena i događaji su autentični. To su kazivanja očevidaca, rijetkih preživjelih logoraša i preslušanja uhvaćenih ustaških krvnika. Slana i Metajna, more oko njih, sabirni centar Gospić te put do Karlobaga – mjesta su stravičnih zvjerstava, divljanja

Očevidac Vidas Radomir o stradalnicima logora na Pagu

Vidas Radomir iz Novalje na Pagu, dao je slijedeću izjavu kao svjedok, u Komandi mjesta Pag, 1945. god. ENGLISH »U sedmom mjesecu 1941. godine išao sam kući na odsustvo kao domobran. Iz Otočca sam prešao peko Gospića za Pag. Do Karlobaga sam htio da idem sa poštanskim autobusom. Pošto toga dana autobus nije išao morao sam potražiti drugo prevozno sredstvo. Tražeći doznao sam da ide ustaški kamion sa zatočenicima, koji su za logor na Pagu. Nekoliko dana ranije sam doznao da se je na Pagu osnovao logor, ali ni iz daleka nisam pomišljao na grozote, koje su se već odigravale u tom krvavom logoru. Opazivši kamion požurio sam k njemu,

Direktor sarajevskog ENERGOINVESTA svjedok Slane

Da su prognanici na Slanu stizali i iz Sarajeva svjedoči jedan od uglednih privrednika, koji godinama ni svojoj najbližoj okolini nije pominjao da je prošao paklene dane ovog logora. Danas je i on već pokojni, Emerik Blum. Svoju kratku izjavu o putu za Slanu dao je na zamolbu Orena Ružića, bivšeg partizana iz Paga koji se bavio historijatom Slane. Emerik Blum Emerik Blum: – »Uhapšen sam u Sarajevu 23. lipnja 1941. godine – kao komunista. Jedan mjesec su nas držali u zatvoru u Sarajevu. Nakon toga su nas postrojili u kolone i otpremili na željezničku stanicu gd‌je su nas utovarili na teretni voz. – Poslije tri dana stigli smo u

Pavle M. Babac: Velebitsko Podgorje (1941 – 1945.)

POSVEĆENO SVIMA KOJI SU U TOKU NOR-A 1941-1945. POLOЖILI SVOJE ЖIVOTE ZA ČAST I SLOBODU VELEBITSKOG PODGORJA, NJEGOVIM PREЖIVELIM BORCIMA KOJI SU GA NATAPALI SVOJOM KRVLJU I ONIMA KOJI SU IM NEPREKIDNO PRUЖALI SVESTRANU POMOĆ UMESTO POGOVORA Pisac Pavle M. Babac, godinama je radio na ovom rukopisu, neumorno prikupljao građu, razgovarao sa učesnicima i svedocima, istraživao naša i neprijateljska dokumenta. Sve je to radio zbog neizmernog poštovanja i ljubavi prema svom rodnom kraju. Patio je iskreno zbog tragičnih žrtava koje je podneo narod Šibuljine i čitavog Podgorja, i želeo da se njegova sudbina nikada ne zaboravi. Kao veliki patriota i rodoljub, radovao se zbog herojskog držanja ogromne većine naroda ovog

Olivera Šekularac: Mi, nesabrani

Ko to prebrojava pretke jasenovačke, jadovničke, ili one koji ime po jamama i logorima ne dobiše, one samo Bogu znane? Da li ih broje po lobanjama, il’ po dušama? Glava mog dede, od 45 godina, jedva se držala uz telo… Ja je još uvek pridržavam. Šta se to broji, da l’ suze, jauci, vrisci, uzdasi, očenaši ili Bogu prizivi? Jesu li dečija srca na broju, il’ oči izvađene? Kakvi se računi svode? Je l’ koje je klase zemlja sa najviše prolivene krvi, il’ nebo sa tolikim dušama? Da se možda neko nije setio da izračuna da su nam zemlja, jame, reke svete, jer su najdragocenijim osveštane? Da l’ to neko

Đurđica Dragaš: KRV NA KAMENU

Posveđeno svim nevinim žrtvama ustaškog logora Slana na ostrvu Pagu. Vezaše mi kamen oko vrata.Odvuče me na dno,plavo i samotno.Nestade mi daha u grudima,zaboli me so na ranama.Al’ trajaše kratko.Oslobodi me smrt,bela i svečana. Gledam gore ka pučuni.Gledam krvnike.Krvave im oči, krvave im ruke, krvavo im more.Al’ ne mogu mi više ništa,ovde na dnu gde ribe spavaju,ovde na dnu gde sanjam zlaćanu njivu, kućicu belui ruke dečje oko vrata. Ne mogu mi ništajer moga tela nema više.Ne bole me krvavi tabani,iščupani nokti,razderane grudi. Ne boli me ni duša,i nju je smrt rodila ponovo.Da luta,da gleda,Da pamti. I poješće more moje telo,kosti će moje postati pesak,al’ duša će lutati po kamenu

Jadovno, 12. maj 2006. godine. Šaranova jama, svijeća i ikona Bogorodice. (autor Dušan Bastašić)

Nemanja Zivlak: Neoprostivo

“Prađeda smo prenijeli u groblje.” Reče mi brat a glas mu jeca. “Šta smo se puta tuda igrali, oko jame; A nismo znali, bili smo djeca?” I nastavi dalje k`o da teret skida. “Znaš onu jamu što je bila iza đedovog zida? Što nam je ćaća govorio često, Da ne poganimo to sveto mjesto. Pričo je đed dok je još moga Da su u jamu četrdes’t i prve Krvave zvijeri, komšije naše Bacile nejač našega sela U odijelima sa znakom ustaše. Spustih se juče, jadna mi majka, Na konopcima i snagom seljaka A da vidiš dolje strave i jada K’o na vratima i predvorju Ada. Kosti i lobanje, jao meni

Ustaški logori smrti – mjesta nezapamćenog pogroma

PAŠKI PAKAO Autori: Borislav Ostojić i Mihael Sobolevski Slana je kamena pustinja na Pagu. Zemlje ni za šaku. Ljeti tamo sunce užasno prži, a nigdje ni stabla ni grma. Tek poneka travka. Nitko tamo nije nikada stanovao, niti bi poželio. Na žalost, tisuće zatočenika tamošnjeg ustaškog logora – prvog na području tzv. Nezavisne države Hrvatske – nisu imale izbora… Proglašenje tzv. Nezavisne države Hrvatske – 10. aprila 1941. godine – uz pomoć i blagoslov okupatorskih sila, označilo je početak nenarodne vlasti koja se već od prvih dana iskazala u našoj povijesti dotad nezapamćenim terorom nad nedužnim ljudima. Bitni faktori u ostvarivanju koncepcije ustaške države bile su razrađene metode rasne politike.

Dušan Bastašić: Jadovno je preteča Jasenovca

U vreme 85-te godišnjice zatvaranja ozloglašenih logora smrti Jadovno, Gospić i Pag. Potomci žrtava do danas nisu dostojno sahranili svoje najmilije. Tog 21. avgusta 1941. svega oko 2.000 preživelih stiglo u Jasenovac. Povodom obeležavanja 85-te godišnjice zatvaranja logora smrti Jadovno, Gospić i Pag, predsednik Udruženja Jadovno-Gospić-Pag Dušan Bastašić kaže da je Jadovno bilo preteča ozloglašenog Jasenovca. On je dodao da potomke žrtava raduje da se konačno počelo ukazivati na dan kad je zatvoren kompleks ovog logora i kad je svega oko 2.000 preživelih stiglo 21. avgusta 1941. preko Jastrebarskog u Jasenovac. Bastašić podseća da su na železničku stanicu Jasenovac stigli u 07.00, gde su ih ličke ustaše predale ustašama iz

Sve barake u Slani bile su ograđene bodljikavom žicom u nekoliko redova

Na današnji dan zatvoren logor Jadovno

English Na današnji dan 1941. godine zatvoren je ustaški kompleks logora smrti Gospić-Jadovno-Pag, koji je bio preteča ozloglašenog jasenovačkog logora, podsjećaju iz Udruženja “Jadovno” Banjaluka. “Svega oko 2.000 preživjelih stiglo je 21. avgusta 1941. preko Jastrebarskog u Jasenovac”, rekao je predsjednik ovog udruženja Dušan Bastašić. Bastašić podsjeća da su zatočenici na željezničku stanicu Jasenovac stigli u 7.00 ujutro, gdje su ih ličke ustaše predale zločincima iz sastava 17. ustaške satnije. “Tek nakon sata pretraživanja i ispitivanja, istjerali su ih iz vagona, svrstali ih dva po dva, povezali žicom i poveli prema logoru, udaljenom od željezničke stanice oko pet kilometara”, naveo je Bastašić. On je rekao da je jedan od preživjelih

Saranova_jama.jpg

Milan Ružić: Noćas zvale su me jame

Noćas zvale su me jame, usta sam im zapušio tamjanom i oči oslepeo svećama. Sad svi polako, svako u svoju jamu. Dok je jama, biće i Srba što nad njima, to u njima. Jama Kapavica (Foto: Slobodna Hercegovina) Noćas zvale su me jame – crne rupe srpske istorije. Obilazio sam ih lak poput pera kojim nisu ispisana imena svih onih koji su u jamama zanoćili zanavek. U svaku sam glavu proturio prema onima koji su svoju u tom mraku gubili i ljubio stene, palio sveće, suzama spirao prašinu zaborava sa njih. Ne znam da li ste ikada bili blizu tih jama, a neko vaš sigurno jeste ako ste srpskim imenom

Dr OTO RADAN

Dr Oto Radan, svjedok koji je preživio logor Slanu

Svjedok koji je preživio logor SLANU Tragajući za materijalnim podacima i ne gubeći nadu da je pod tučom nevremena ipak netko preživio, preko, sada već pokojnog književnika, Marijana Matkovića, saznao sam za impozantnog vremešnog čovjeka koga sam takvim osjetio čim sam ga ugledao. U svom skromnom zagrebačkom stanu, sa jazavčerem kraj nogu, sačekao me pravnik dr Oto Radan, sada penzioner. Kopajući po paklu SLANE i upoznavajući njenu surovost, čovjeku odjednom postane nevjerovatnim da sretne ovako staložena i samozatajna sugovornika koji je uprkos svemu što je prošao sposoban izlagati ovolikom akademskom mirnoćom! A isti je SLANU proživio od njenog prvog do gotovo posljednjeg dana! Ispitujem, dok ga gledam, koliko mora da

Ko je bio Dr Milan Bulajić?

Dr Milan Bulajić je rođen u mjestu Vilusi kod Nikšića, (Kraljevina Jugoslavija), 6. septembra 1928. godine. Umro je u Beogradu 29. novembra 2009. godine. Bio je međunarodni stručnjak za genocid, internacionalni ekspert za izučavanje genocida sa gledišta međunarodnog prava, istoričar i istoriograf genocida, i jugoslovenski diplomata u oblasti međunarodnih odnosa i međunarodnog prava. Dr Milan Bulajić je bio pokretač ideje i osnivač Muzeja žrtava genocida, zatim osnivač Fonda za istraživanje genocida, jedan od osnivača i prvi koordinator Međunarodne komisije za utvrđivanje istine o Jasenovcu, kao i zamjenik predsednika odbora SANU za sakupljanje građe o genocidu nad srpskim i drugim narodima u XX vijeku. Bio je pokretač ideje, i zajedno sa

Jadovno: Zaboravljeni genocid

I mada je Jadovno svojevrsna uvertira za Jasenovac, koncentracioni logor gde će već pasti stotine hiljada žrtava, svejedno on ostaje zaboravljena epizoda genocida u 20. veku. Ono što je učinjeno u Jadovnu do danas nije dobilo ni stoti deo pažnje i osude koju su dobili neosporni zločini u Aušvicu i Treblinci.   Ruski  Četrdeset hiljada leševa za 132 dana: Jevreji, Romi, Srbi (oni u većini). Sada su ovde živopisna letovališta, a 1941. godine na obali Jadranskog mora nalazio se kompleks koncentracionih logora Gospić-Jadovno-Pag koji je napravilo ustaško rukovodstvo Nezavisne Države Hrvetske, saveznika i satelita nacističke Nemačke. Kompleks je postojao svega pola godine, zatim su ga zatvorili italijanski fašisti, koje su

Preživjela logore na Pagu: Izvodi iz iskaza svjedokinje Nade Fojerajzen datog 8. septembra 1944.

»Zovem se Nada Fojerajzen (Nada Feuereisen ) rođena u Zagrebu, zavičajna Cernik – Čavle, udata, majka dvoje djece. Sada stanujem u gradu Bari u Italiji, Via Dante Aligieri 270/III k. 9. jula 1941. u Zagrebu bila sam lišena slobode od ustaške nadzorne službe. Istom prilikom lišen je slobode i moj muž i dete od 4 ½ g. Redarstveni organi koju su došli po nas ostavili su kući staru mi majku zato, što sam im dala izvjesnu količinu novca. U Zagrebačkom zboru bili smo zadržani 4 dana. Šef samoga logora u Zboru bio je ustaški dužnosnik Baraković šef židovskog odjela. U istom logoru nalazilo se nekoliko ustaša, koji su nas maltretirali,

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.