arrow up
Ж | Ž
sr Serbian
hy Armenianhr Croatiannl Dutchen Englishfr Frenchde Germanel Greekiw Hebrewhu Hungarianit Italianno Norwegianpl Polishru Russiansr Serbiansl Slovenianes Spanish
POMOZITE NAŠ RAD DONACIJOM
Ж | Ž
sr Serbian
hy Armenianhr Croatiannl Dutchen Englishfr Frenchde Germanel Greekiw Hebrewhu Hungarianit Italianno Norwegianpl Polishru Russiansr Serbiansl Slovenianes Spanish

Pronašla sam mog pradedu sa bratom i sinovima na popisu žtava logora Jadovno 1941.

15. januar 2026.

Hvala udruženju Jadovno 1941. i Muzeju žrtava genocida u Beogradu što ste mi omogućili da saznam gde su i kada nastradali moj pradeda sa bratom i sinovima. Uvek me je to mučilo! Piše: Maša Živković Sve što smo o njima znali do juče je da su bili odvedeni iz kuće u Šantićevoj 14 u Mostaru 1941. Ali sada znamo gde su odvedeni i ubijeni, čak i pod kojim brojem su zavedeni bili u logoru Jadovno. Moj pradeda Milan (Ilija) Gačić bio je uspešan građevinski preduzimač i gradio je ogradu oko pravoslavne crkve u Mostaru, kao i vilu Gradića koja je kasnije postala Titova vila. Imao je veliko imanje u centru

Maks Luburić

Svjedočanstvo o zločinu u logoru Slana na Pagu

12. januar 2026.

Jedno od najstravičnijih svjedočanstava o ustaškom koncentracionom logoru Slana na otoku Pagu ispričao je devetnaestogodišnji ustaša Joso Orešković, kojeg su partizani uhvatili 1942. godine. Ovaj, do tada gospićki gimnazijalac, dospio je u ruke partizana upravo kao osposobljen za zadatke masovnog pokolja u okolici Korenice (Lika). Svjedočenje je posebno interesantno jer osim ostalog, daje najvjerniju ilustraciju nemogućnosti života u uslovima logora Slana u kojem se upravo preodgajalo i spremalo mladiće za koljačku službu. Joso Orešković: Još kao đak gospićke gimnazije stupio sam 1939 u vjersku organizaciju „križare“. Tu su nas pod firmom vjere odgajali u ustaškom duhu. Na naše sastanke su dolazili Jurica Frković i Juco Rukavina i držali nam predavanja

Otišao je naš Dimitrije

6. januar 2026.

Januarski dan, uoči Badnjeg jutra 2019, doneo je neizmernu bol i suze. Otišao je naš Dimitrije. Naš lički anđeo međ’ anđele nebeske. Postoje ljudi koje je lako voleti, a teško rečima opisati njihovu veličinu, dobrotu i dela. Retko se rađaju i sreću takvi koji ostavljaju trag za večnost. Bogoliki Mirko, hristolikih dela, dečak, a junak, borac za pravdu na svim poljima. Najpre na onim našim rodoljubivim, korenitim ličkim, čijom zemljom je dugo hodio, traga pravoslavnog nalazio i beležio, davavši sebe predano i nesebično, srcem, kako je samo on to umeo. Voleo je Liku, to je i njegov govor, i svaka arhaična reč odavala. Time se ponosio. Liku je nosio i

Mirko Rapaić: Posljednji Božić

5. januar 2026.

Bila je subota, 4. januar 1941. godine. Bio sam tada đak četvrtog razreda niže gimnazije u Korenici. Dočekali smo školski raspust za Božić. Zvoni školsko zvono i jurimo na ulicu. Svako na svoju stranu. Ja idem za moje rodno selo Jezerce, koje je udaljeno sedamnaest kilometara od Korenice. Daleko je i zima je, ali ću do noći stići da sa svojima provedem božićne praznike. Stigao sam do prvih kuća sela Prijeboj, i još samo tri kilometra pa sam kod kuće. Na ulazu u Prijeboj, naprije je zaselak Mažari ili, kako smo ih mi zvali, Marasovići. Tu su sve hrvatske kuće. Baš u tom zaseoku pojaviše se na prtini tri mladića, mojih godina ili malo mlađi. Ali ih ne poznadoh

Uvala Slana, Pag, Hrvatska

Đurđica Dragaš: PLAVO

2. januar 2026.

Plavo je more u kojem spavam, plavo kao večnost, plavo od očiju mojih… U moru plavom odavno spavam,očiju plavih, širom otvorenih. Sanjam…Kuću s prozorima što se k nebu plave,uvojak plavi u kolevci sa različkom. Sanjam….konje sa praporcima plavim,vilovite, silovite,besne od krvi plave. Sanjam…livadu plavu od mirisa,ruke njegove, poput somota plavog. Sanjam…Jutro plavo i lavež pasa besnih,oči zverske, od plavih plavlje,od crnih crnje. Sanjam…Krv crvenu na kamenu plavom,smrt crnu na pučini modroj. Sanjam…očiju otvorenih,sa uvojkom plavim na grudima,željna ruku od somota. Plavo je more u kojem spavam,plavo kao večnost,plavo od očiju mojih… Od istog autora: KOLUMNISTI – PRIJATELjI: Đurđica Dragaš

Slana_parastos.jpg

Gordana Dostanić: Pag – njihovim senima

2. januar 2026.

Samo kamenje i nebo. Slano kamenje. Toliko kameno i toliko slano da ni jedna biljka ne može da se primi, a kamoli da opstane. A ljudi? Ljudi bi mogli, samo im nisu dozvolili. Ni sunce nije bilo na njihovoj strani. Svetli i greje da da život zemlji, a njima je, u tom svirepom kamenjaru, pržilo golu lobanju i žarilo krvave rane vrelim kamenjem kroz poderanu obuću. Ni vode nigde. Ima je oko ostrva, plave, duboke i slane. Znaju, ali je ne vide iz svog logora. Ne vide ništa. Samo nebo i vrelu zvezdu. I jedni druge. Da, vide i stražare. Nadaju se kapi vode i nekoj vesti. Da se nije

Jadovnička tribina „Ko ne nauči, njemu se ponovi“ u Novom Sadu

29. decembar 2025.

U organizaciji „Pravoslavnog udruženja Sveti Sava“ iz Novog Sada i udruženja „Jadovno 1941“ iz Banja Luke, u Novom Sadu je 26. decembra održana tribina „Ko ne nauči, njemu se ponovi“ na kojoj je govorio Dušan Bastašić, predsednik udruženja „Jadovno 1941“ iz Banje Luke . Piše: Đurđica Dragaš Tema tribine bilo  je  negovanje kultura sećanja, a glavna poruka da stradanje koje je srpski narod doživeo u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj mora da bude deo kolektivnog pamćenja. To se, kako je ocenjeno, može postići samo zajedničkim delovanjem svih segmenata društva. Posebno mesto u tom „lancu“ zauzimaju Srpska pravoslavna crkva, naučne institucije koje se bave istoriografijom i muzejskom delatnošću kao i  obrazovni sistem kroz

Olivera Šekularac: Preklali ste mi Božić, bor, jelku, dvorište, ugasili kovačku vatru i kućno ognjište

21. decembar 2025.

Dolaze Nove godine, nove jelke i borovi, daleko u ravnici kraj Severnog hladnog mora. Dolaze praznici, a nema tog Božića u kojem nisu moji baba i deda. O tim njihovim Božićima znam iz babinih priča koje ne blede. I ne, ovo nije tugovanka, nit beg, nit sećanja, nit neko zaboravljeno sukno na dnu škrinje izgorelo dok odelom postalo nije. U mojim Božićima su uvek Smiljana i Nikola i njihova deca za prazničnom večerom, zajednički izgoverenim Očenašem i badnjakom iz njihove šume, osveštanim u crkvi Pokrova Presvete Bogorodice u koju je deda redovno hodio. Ali tog Božića ’44. godine rekao im je za tom istom trpezom, na kojoj je uvek bila

DUŠAN BASTAŠIĆ: UMANjIVANjE ŽRTAVA JASENOVCA I JADOVNA JE NASTAVAK GENOCIDA

20. decembar 2025.

Gost nove emisije „Rubikon“ bio je dr. Dušan Bastašić, osnivač i predsjednik udruženja Jadovno 1941. – Jadovno 1941. koji je govorio o kulturi sjećanja, sistematskom zatiranju tragova zločina nad Srbima u NDH i opasnim trendovima revizionizma. Gospodin Bastašić posvetio je posljednjih 15 godina istraživanju i dokumentovanju stradanja Srba u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Njegova lična motivacija potiče iz porodične tragedije – oba djeda i stric ubijeni su u kompleksu logora Jadovno-Gospić-Pag, dok je njegov otac kao dvanaestogodišnjak preživio Jasenovac. JADOVNO – PRETEČA JASENOVCA Bastašić je u razgovoru istakao da je Jadovno bilo prvi likvidacioni centar NDH, koji je funkcionisao od aprila do avgusta 1941. godine, prije nego što je Jasenovac počeo

Neven Milaković: LIČKA

13. decembar 2025.

U jami bezdanki, skrivenoj od Boga krvavim šipražjem i ljudskim kostima, djevojčica snena, budila je oca Mazeći ga blago drhtavim prstima, preslaba da glas ispusti, da se prekrsti… da odveže žicu što ga je sputala, samo mu je lice hladno cjelivala, samo ga je suzom vrelom umivala… što je drugo mogla, pa bila je mala. Nije se plašila mraka jer svi su ovdje bili, i majka i braća i baka… i đedo Radivoje, kao da lome česnicu Božićnu, kao da se u Crkvi mole, kao da pored Korane bistre jaganjce pastirskim strahom broje. A negdje gore, na pola puta do vasione, zavijali su kurjaci gladni, sa snijegom zatrpane Kapele, valjda

Mićo Martinović: Za čim plačete Srbi? Za Jugoslavijom, za vlastitom grobnicom!

10. decembar 2025.

Nitko nije tako snažno, tako halapljivo i tako bezumno prigrlio komunizam kao Srbi. Za čim plačete Srbi? Za Jugoslavijom, za vlastitom grobnicom! Privedite se pameti. Mogao bi da postavim jednostavno pitanje na koji niti jedan od vas koji slavi tu mračnu tvorevinu Jugoslaviju ne bi mogao odgovoriti. Ko je bio Tito? Da ne mudrujem, predivna žena i naučnik, Smilja Avramov radeći na svojoj knjizi u arhivama u Londonu, zatražila je uvid u arhivu o Titu. Rok tajnosti je bio prošao. Rečeno joj je, sve možete dobiti sem građe o Titu. Zabrana je produžena na još 20 godina!? Dakle, čovjek koji je govorio nekoliko jezika, svirao klavir bio vrhunski mačeovaoc (prvi

Dr Đuro Zatezalo: Pokolj na području kompleksa logora smrti Gospić – Jadovno – Pag

8. decembar 2025.

Đuro Zatezalo: „Radio sam svoj seljački i kovački posao” – SVJEDOČANSTVA GENOCIDA U NDH 1941. – 1945. II dopunjeno izdanje SVJEDOČANSTVA GORSKI KOTAR I LIKA GOSPIĆ – JADOVNO – PAG Ante Antunović, Mušaluk, Gospić Bio sam stražar u Zbirnom ustaškom logoru u Gospiću 1941. godine Svoju izjavu o hapšenju i ubijanju Srba u gospićkoj kaznionici Okružnog suda u Gospiću i logoru Jadovno na Velebitu dao je Ante Antunović u Gospiću 6. jula 1952. godine. „Za vrijeme Jugoslavije bio sam stražar kod Centralnog zatvora Okružnog suda u Gospiću. Tu sam ostao i uspostavom Nezavisne Države Hrvatske, sve do 1943. godine. Mjesto dotadašnjeg upravitelja zatvora Nike Rukavine zauzeo je 1941. godine Mijo

Akademik Vasilije Krestić Foto: Princip

Vasilije Krestić: Neophodno pružiti punu i neodstupnu podršku udruženju Jadovno 1941.

8. decembar 2025.

PODRŠKA! Beograd, 8. XII 2025.  Svedoci smo sistematski organizovanog revizionizma koji preti da izbriše stotine hiljada srpskih žrtava Pokolja 1941‒1945. godine. To se čini na mnogostruke načine u javnom prostoru i uz asistenciju ili odobravanje ćutanjem institucija države Srbije i naše svete crkve. Udruženje Jadovno 1941, sa sedištem u Banja Luci i Beogradu, dugi niz godina čini čvrstu branu ovoj pošasti i čuva od zaborava poznata i dosad neotkrivena stratišta srpskog naroda širom teritorije NDH. Sve društvene snage koje imaju za cilj odbranu nevinih srpskih žrtava od ponovnog satiranja, shodno istorijskom iskustvu srpskog naroda, imaju veoma odgovornu ulogu. Iz višegodišnjeg iskustva u saradnji s članovima Udruženja „Jadovno 1941.“ mogu da

Jadovno, 12. maj 2006. godine. Šaranova jama, svijeća i ikona Bogorodice. (autor Dušan Bastašić)

Nemanja Zivlak: Neoprostivo

2. decembar 2025.

„Prađeda smo prenijeli u groblje.“ Reče mi brat a glas mu jeca. „Šta smo se puta tuda igrali, oko jame; A nismo znali, bili smo djeca?“ I nastavi dalje k`o da teret skida. „Znaš onu jamu što je bila iza đedovog zida? Što nam je ćaća govorio često, Da ne poganimo to sveto mjesto. Pričo je đed dok je još moga Da su u jamu četrdes’t i prve Krvave zvijeri, komšije naše Bacile nejač našega sela U odijelima sa znakom ustaše. Spustih se juče, jadna mi majka, Na konopcima i snagom seljaka A da vidiš dolje strave i jada K’o na vratima i predvorju Ada. Kosti i lobanje, jao meni

Svedočenje o Jasenovcu u Nedićevom Komesarijatu za izbeglice: Ustaše begunca Furtulu predale nama i naredile da ga moramo ubiti – ili će nas sve poklati! (1942)

30. novembar 2025.

Milivoj Nikolić i Relja Milanović govore o svom boravku u logorima Gospić i Jasenovac, preneto iz knjige Antuna Miletića „Koncentracioni logor Jasenovac“ Br. 97 ZAPISNIK OD 30. APRILA 1942. SAČINjEN U NEDIĆEVOM KOMESARIJATU ZA IZBEGLICE I PRESELjENIKE U BEOGRADU U KOJEM MILIVOJ NIKOLIĆ I RELjA MILANOVIĆ GOVORE O SVOM BORAVKU U LOGORIMA GOSPIĆ I JASENOVAC1 ZAPISNIK SASTAVLjEN U KOMESARIJATU ZA IZBEGLICE I PRESELjENIKE U BEOGRADU. NIKOLIĆ MILIVOJ, rođen 27. septembra 1907. god. u Visokom, sin. pok. Nikole i pok. Jovanke rođ. Krstić, neoženjen, elektroinstalater. MILANOVIĆ RELjA, rođ. 22. aprila 1920. u selu Čipuliću, srez Bugojno, sin Anđelka i Jelke rođ. Lučić, neoženjen, kazandžija. Obojica su pozvani da dadu svoj iskaz o

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

PRETRAGA

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

PRETRAGA