arrow up
Budo_Simonovic_na_dnu_jame.jpg

Budo Simonović: Ognjena Marija Livanjska (VIDEO)

U emisiji “TRAGOVI ЖIVOTA“- Srpska RTV, govori Budo Simonović, autor knjige „Ognjena Marija Livanjska“. Ovo dragocjeno djelo predstavlja svjedočanstvo o ustaškim zločinima nad Srbima u Livnu i okolini, odnosno u selima na rubu Livanjskog polja, počinjenim u proljeće i ljeto 1941. godine, a ponovljenim i u najnovijim ratnim sukobima na tom području, posebno tokom 1992. i 1993. godine.   To je svjedočanstvo o 1587 žrtava, pretežno djece i nejači, mučenih i na najzverskiji način pobijenih na gubilištima u okolini Livna. O tome govore preživjeli sa tih gubilišta, posebno preživjeli iz nekoliko jama, čije je kazivanje svojevremeno inspirisalo i Ivana Gorana Kovačića da napiše svoju glasovitu poemu „Jama“. O tome govore

Sandra Blagić: Zašto Krajišnici neće organizovano u Prebilovce?

U Prebilovce ne idemo! Zašto? Kakav smo mi to narod postali kada nam je teško izdvojiti 20 konvertibilnih maraka, za put na tako sveto mjesto? Nije ni ponedeljak kao radni dan u pitanju. Jedan jedini autobus, ej?! Očigledno je da smo postali nezainteresovani za sve, pa i za najstradalnije selo iz Drugog svjetskog rata. Ako mi Krajišnici ne možemo dati podršku svojim Hercegovcima pa ko li će onda?! Državu nije briga, ali zato nas treba biti. Sram nas bilo!!! Vezane vijesti: Prebilovčani su ljudi sa najvećim srcem | Jadovno 1941.

Nemanja Dević je prekopao mnoge arhive u zemlji i inostranstvu

O partizanima se još uvek malo zna

Istoričar Nemanja Dević o istinama i predrasudama koje su vezane za narodnooslobodilačku borbu. Nedovoljno istražene uloge španskih boraca u podizanju ustanka i Crvene armije Mnogo je „belina“ u istoriografiji vezanoj za partizanski pokret u Drugom svetskom ratu. Ne zna se pouzdano kakav je bilans građanskog rata 1941. i koliko je žrtava izazvao do kraja okupacije, koji je zaista obim revolucionarnog terora u prvoj ratnoj godini. Nije dovoljno istražena uloga španskih boraca u podizanju ustanka, ni kako je posle toga tekla tiha eliminacija značajnog broja njih. Ovo, za „Novosti“, objašnjava istoričar Nemanja Dević, iz Instituta za savremenu istoriju, koji upravo sprema doktorat o partizanskom pokretu. – Za javnost je i dalje

Miloš Ković (Izvor: Geopolitika)

Miloš Ković: Srbi ipak nisu plastelin, nego nacija

Oslonce treba tražiti u sebi i sopstvenom iskustvu, a ne u dobroj volji i samilosti onih koji vas pljačkaju i nanose vam zlo, kaže za „Geopolitiku“ prof. dr Miloš Ković Poštovani gospodine Koviću, Vi ste jedan od inicijatora Apela za odbranu Kosova i Metohije, koji je potpisao veliki broj uglednih srpskih intelektualaca i drugih građana Srbije, Crne Gore, Republike Srpske, kao i mnogo Srba iz rasejanja. Da li možete dati neku ocenu o uticaju Apela za odbranu KiM na javno mnjenje? Vi ste tim povodom, govorili na više tribina u mnogim gradovima Srbije. Na osnovu tog iskustva da li nam možete preneti neko generalno mišljenje građana kada je u pitanju

Miloš Ković: Srbi se lako odriču svoje istorije

Za Dan ustanka izabran je datum međusobnog razračunavanja Srba, koje se dogodilo „na crveno slovo“, na Ivanjdan. Time nije naglašen otpor stranom okupatoru, nego „klasni rat“, revolucija, unutarsrpski sukob. Srbi su poverovali u monopol partizana na antifašizam. Tako je, s padom evropskog komunizma, devalviran i antifašizam. Potom su došli antikomunisti, za koje je sve što je u bilo kakvoj vezi sa komunistima i partizanima bilo i ostalo neprihvatljivo. Odrekli smo se tog dela svoje istorije baš kao što smo, zahvaljujući antikomunizmu i ljubavi prema nekomunističkom, kapitalističkom Zapadu, raskrčmili i za šaku dolara mu prodali uspešna „komunistička“ preduzeća, rasturili JNA i službe bezbednosti. Zato sada imamo problem sa istorijskom i nacionalnom

Dušan J. Bastašić

Dušan Bastašić, predsjednik Udruženja “Jadovno 1941”: Hapšenja i sijanje straha neće ubiti istinu o zlu

Predsjednik Udruženja potomaka i poštovalaca žrtava kompleksa ustaških logora “Jadovno 1941”, Dušan Bastašić, kaže da hapšenja i pritisci neće pokolebati njega i članove udruženja da nastave da čuvaju sjećanje i istinu o stradanju više od 38.000 Srba u ustaškim logorima Gospić – Jadovno – Pag. On kaže da nije bio u autobusu iz kojeg je hrvatska policija izvela pukovnika Vojske RS Daneta Lukajića i odvela ga u nepoznatom pravcu, ali ističe da je svima jasno da hapšenje nije bilo slučajno, ali i da nije postiglo cilj. – Čovjek je svake godine išao sa nama i nikada nije bilo problema. Zato je jasno da je cilj bio da se poremeti ili

Dan kada se Velebit tresao po drugi put

Dok kiša neumorno pada Jadovčani kreću ka Jadovnu. Dolazimo na granični prelaz Izačić i šta drugo očekivati, nego pretres i kontrolu svih hodočasnika i njihovih stvari. Piše: Sanda Blagić Jedan od policajaca pretura po našim ličnim stvarima sa hiruškim rukavicama, k’o da smo gubavci. Zadržali su nas, samo da ne stignemo na vrijeme. Kad su nas dobro pretresli, naredili su nam da stanemo kilometar od granice. Ni slutili nismo da će zaustaviti naš autobus u Ličkom Petrovom selu i izvršiti svoju „dubinsku“ kontrolu. Tri naša hodočasnika izvedoše a minuti se otegoše kao sati. Vratiše dvojicu a Danu Lukajića zadržaše, uzeše njegove stvari i rekoše nam da on neće nastaviti put

Jadovno i danas stvara mučenike: Srbi, partizani, antifašisti

Piše: Dani(j)el Simić Parking kraj Kastela. Četiri ujutru. Prizor kao i svaki put. Tu je sklopljena bina za sutrašnji koncert. Poneki se vraćaju pripiti ili baš pijani iz grada. Baš, ali baš kao i svaki put. Stiže autobus. Stiže još jedan. U njih se naguravamo mi. Sasvim neestradna bratija. Sijeda, po srednjem zbiru godina. Nas nijesu pozdravili sa te pripremljene pozornice, dok smo bili pod policijskom torturom nasljednika simbola i državnih zamisli Ante Pavelića. A dešavalo se baš u to vrijeme dok je, desetinu sati po našem odlasku, pržila muzika u Banjoj Luci. Prosto ne ide kod nas uz zabavu omladine. Prije desetak godina slušah na Egzitu kako jedan danas otvoreno narodnjački,

Prikazan film “Krst nad jamom” autora Dušana Bastašića

Večeras je Udruženje građana „Jadovno 1941“ u Domu kulture organizovalo projekciju dugometražnog dokumentarnog filma „Krst nad jamom“, kojem je prethodila izložba fotografija pod nazivom „Tamo gdje pravednici počivaju“. Dugometražni dokumentarni film “Krst nad jamom” autora Dušana Bastašića i izložba umjetničke fotografije mladog banjalučkog profesionalnog fotografa Nikole Zajca, koji su večeras predstavljeni dubičkoj publici, na nov način obrađuju stradanja Srba u kompleksu stratišta Jadovno, gdje su srpski civili bacani u kraške jame i ubijani. „ Na  ovim fotografijama i u filmu nema nekih teških i opterećujućih scena , izmrcvarenih tijela , srbosijeka, noževa , jer smo pokušali ovu temu podići na jedan viši kulturološki , univerzalniji nivo sa koga će mladima

Dušan J. Bastašić

Dušan Bastašić: Sećanje na žrtve NDH je usmjereno i na prevenciju genocida

«Uradili smo film koji smo uspeli da prikažemo u srpskoj metropoli, u Beogradu, i naravno da to predstavlja zadovoljstvo, pogotovo što je došao neočekivani broj ljudi», kaže za NewsFront — Srbija gospodin Dušan J. Bastašić, osnivač udruženja građana «Jadovno 1941.» o promociji njegovog filma «Krst nad jamom». Udruženje „Jadovno 1941.“ od 2009. godine posećuje, istražuje i obnavlja sećanje na mesta masovnog zločina i srpskog stradanja u kompleksima hrvatskih ustaških logora. «To veliko stradanje tokom Drugog svetskog rata od strane NDH i njenih vojnih formacija je bitno odredilo životne puteve potomaka žrtava. Samo na području logora Jadovno od 40 000 žrtava ima ogromni broj potomaka. To znači da je veliki broj ljudi

Miloš Ković

Prof. Dr Miloš Ković: Fašizam je samo epizoda

– Dan pobede i uopšte antifašistička borba za Srbe imaju vanrednu vrednost. Borba protiv fašizma je deo srpskog nacionalnog identiteta, bar od 27. marta 1941. To je potvrđeno ogromnim žrtvama koje su Srbi dali u borbi protiv fašista. Ali i to je bio samo momenat u mnogo dužem ratu koji mi kao „nacija logoraša“, kako nas je nazvao jasenovački logoraš Жarko Vidović, vodimo protiv onih koji odavno žele da nas istrebe. Fašizam je bio samo tren u viševekovnom procesu uništavanja „srpskih jeretika“ iza kojeg su stajali i danas stoje rimokatolička crkva, zapadnjačka „volja za moć“, arogantni stav da su Bog i istorija na njihovoj strani i da svojom “civilizatorskom misijom”

Akademik Matija Bećković

Matija Bećković: Lišeni života i smrti

Mnoge majke su imale samo jednu želju – da za te duše po slovenačkim visovima prospu stotine hiljada sveća ne bi li se smirile i utešile Došao sam na ovo sveto mesto kao sin svoga oca i izaslanik prestolonaslednika Aleksandra čijem je ocu, kralju Petru II bila zakleta ona vojska čiji je oficir bio moj otac, a ovde joj je poslednja od bezbroj masovnih grobnica.  Došao sam zbog onog zbog čega se dolazi na groblje, da kažem ono što se na groblju govori. Ali prvi dolazak sina na grob oca od koga je stariji već 30 godina ni u naše vreme se ne događa tako često. A nevidljiva kosturnica koja nije nikad pohođena ni okađena ni kad je

Ratko Dmitrović

Krave i zločini ispod gore Petra Svačića

Početkom 2010. godine na Kordunu, delu nekadašnje Republike srpske Krajine, zabeležene su pojave kao preslikane sa prostora Kosova i Metohije; lopovi upadaju u kuće i staje, obore i garaže, uzimaju šta im je volja: traktore, krave, svinje, poljoprivredne mašine, seno… Na Kosovu to rade Šiptari, na Kordunu Hrvati. I na jednom i na drugom prostoru žrtve su Srbi. Na Kordunu je to jad i čemer od ono malo Srba koji su odlučili da se vrate posle „Oluje“. Жive od stočarstva i poljoprivrede. Preživljavaju, tačnije rečeno, uglavnom tamo starčad, uz poneku mlađu porodicu. Zna se ko su lopovi ali država Hrvatska ništa ne preduzima da zaštiti svoje građane. Kordun je relativno

Ratko Dmitrović

Krunoslav Draganović ili velika komunistička tajna

Ni danas, mada su prošle decenije, nema odgovora na pitanje zašto se ratni zločinac, prijatelj Ante Pavelića, čovek koji je spasao i njega i hiljade ustaških koljača, vratio 1967. godine u Jugoslaviju, nastavio da živi u slobodi, i kao častan čovek umro u gradu svoje mladosti Trst je delovao mirno i gotovo pospano tog popodneva, desetog septembra 1967. godine. Niko u gradu, pa ni oni kojima je to bio posao, nije naslućivao da će se tog dana dogoditi nešto što će zatalasati evropsku i američku javnost, političke i obaveštajne strukture posebno. Na uzvišenje iznad grada, mesto gde je davno podignuta Tvrđava San Đusto, a pored nje sagrađen istoimeni hotel, lagano

Milan Ružić

Milan Ružić: Sarajevska istorija Srba

U Sarajevskom kantonu će se iz istorije učiti o ratnim zločinima, etničkom čišćenju, „genocidu u Srebrenici“ i „opsadi Sarajeva“! To su dopune za gorenavedeni nastavni predmet. Izvor za informacije od kojih će biti skrpljene ove lekcije jesu haške presude! Dakle, opet su Srbi krivi za sve. Nekad se zaista zamislim nad činjenicom da li mi pričamo isti jezik kojim se priča u BiH i da li zaista postoji bosanski, jer vidimo da na dogovor o pomirenju i na ovu samu tu reč ne gledamo isto! Onda sam razmislio još jednom i ipak zaključio da je u pitanju čist bezobrazluk. Takozvani „sarajevluk“. Iz tih udžbenika saznaćemo koga smo još proterali, silovali,

NAJNOVIJE VIJESTI

Svest o zlu

U globalnoj svakovrsnoj krizi koja se, izvesno, reflektuje na sve države, pa

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.