arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Zločini nad Srbima Livanjskog polja, 28. jula – 3. avgusta 1941.

Pokolj u šumi Koprivnici bio je krvavi uvod u masovne pokolje koji će se dogoditi do kraja jula 1941. godine na dvadeset gubilišta u okolini Livna, koja su do sada utvrđena. Ustaše su uporno tvrdile da Srbe proteruju u Srbiju, a egzekucije su vršile najčešće noću, sve do masovnih pokolja koje su izvršili 29. i 30. jula. Kada je, nažalost kasno, Srbima postalo jasno da je počelo njihovo istrebljenje, više nije bilo mogućnosti za ozbiljniji i organizovani otpor jer su već bili razoružani, a oni koji bi otpor mogli organizovati bili su pobijeni. Dana 28. jula ustaše su poklale Srbe koji su se lečili u livanjskoj bolnici. Istog dana u

Obeležena godišnjica stradanja naroda i sveštenstva iz Crne Gore i Boke 1945. u Kamničkoj Bistrici kod Ljubljane

Verni narod iz Kamnika i Ljubljane i sveštenstvo iz Ljubljane, Postojne i Novog mesta obeležili su u subotu, 8. juna 2019, 74. godišnjicu stradanja naroda i sveštenstva iz Crne Gore i Boke u Kamničkoj Bistrici, blizu gradića Kamnik, u neposrednoj blizini Ljubljane. U grobnicama na tom području leži najmanje 3.500, po nekim ocenama do 6.000 ljudi iz Crne Gore i Boke – boraca Jugoslovenske vojske u otadžbini, žene, dece i staraca, koje su Titovi dželati iz crnogorskih partizanskih jedinica bez suda ubili posle završetka Drugog svetskog rata, maja i juna 1945. Na mestu najveće grobnice u Kamničkoj Bistrici je 2015, posle dugogodišnjeg zalaganja Udruženja „Otkrićemo istinu – Dušan Niklanović“ iz

Jadovno in Brooklyn

Pošto sam se po ko zna koji put uvjerio da vaskoliko srpstvo primjećuje i poštuje svoje, tek kada ga uvažavaju tuđini, svoj govor u Njujorku neću ni prevoditi. I am here to greet you as a representative of the “Jadovno 1941.” organization from Banja Luka, Republic of Srpska.  For over a decade, we have been fighting to remember and preserve knowledge of the first extermination camp of the Independent State of Croatia during WW2. What we are doing here today is a new and significant step to forward this goal, and I am very pleased and proud to be here with you. No one spoke about this particular death camp

Milan Ružić: Koliko ti još, svete, srpske krvi nedostaje?

Ponovo pokušaj prikazivanja Srba kao silovatelja. Ne znam do kada ćemo slušati ove priče o sebi i ne reagovati na njih. Možda je potrebno svetu napisati jedno ovakvo pismo… „Dragi svete, ili barem ti koji se tako zoveš, belosvetska zlonamerna provincijo, Šta je moj narod tebi ikada učinio da se ovako odnosiš prema njemu? Mora li moj narod da bude kriv za sve što se na ovoj planeti dešava? Ima li naroda koji je manji, a da su ga više optuživali? Postoji li rat koji je započet, a da ga nije započela Srbija? Imaš li ikakve namere da još nekoga na ovaj način mučiš i proglašavaš Afrikom, iako je Srbija

Milan Ružić

Milan Ružić: Šifra vekova

Svedoci smo neprestanog većanja o Kosovu i Metohiji, ali nastavljamo da zaboravljamo da se za Kosovo nikada mi nismo ništa ni pitali. Ne može se u jednoj godini razbiti šifra vekova, niti se može božja kuća deliti i rastakati kako kome padne na pamet. Nije Kosovo teren na kom mi treba da odigramo nekakvu odsudnu utakmicu, niti je Metohija neka bezvredna prćija odakle će albanska strana navijati na utakmici koju su ovih dana izmislili. Nema igre oko Kosova i Metohije, niti ima pravila, pištaljki, sudija, do nebeskih. Mnogo smo se zaigrali u odlukama oko naše kolevke, kao da se beba ikada pitala za ono gde će je spustiti da zanoći,

Milovančev: I sada može da se utvrdi broj žrtava Drugog svetskog rata

U Sloveniji su sredstva za to odobrili i ministarstvo pravde i ministarstvo rada; zašto ne bi moglo da bude isto u Srbiji i Srpskoj Zahvalan sam prof. dr Slavici Garonja Radovanac što je u „Politici” („Koliko je bilo žrtava u Jasenovcu”, 17. april) pokrenula pitanje utvrđivanja broja žrtava u logoru Jasenovac, ali i šire u Jugoslaviji, za razdoblje 1941–1945. Na ovu temu u „Politici” se zatim osvrnuo i istoričar Nenad Lajbenšperger („Teško do tačnog broja jasenovačkih žrtava”). Verujem da se može doći do broja žrtava Drugog svetskog rata, što su poslednjih godina dokazali Slovenci, a to srpska javnost ne zna. Troje istoričara Instituta za noviju istoriju Slovenije latilo se 1997.

VIDEO: TV K3 – Postupak protiv pukovnika VRS Daneta Lukajića

U emisiji TV K3 POTEZ, emitovanoj 07. maja 2019. tema je bila sudski postup protiv pukovnika VRS Daneta Lukajića kome je nedavno  u Zagrebu izrečena nepravomoćna presuda na šest godina zatvora. Gosti emisije su bili Ružica Lukajić, supruga Daneta Lukajića, Dragoslav Ilić, istoričar RCZIRZ, Dušan Bastašić, predsjednik Udruženja “Jadovno 1941.” i Danijel Simić, osnivač portala „Frontal.rs“ Urednik i voditelj: Jelena DEMONjIĆ Izvor: TV K3 Prnjavor Maj, 2019. godine Zašto je Dane Lukajić „pušten niz vodu“? | Jadovno 1941. Lukajić nepravosnažno osuđen na šest godina | Jadovno 1941. Ružica Lukajić pozvala i institucije Srbije da pomognu … Zarobljenici iz Manjače progovorili kakav je bio Lukajić … DANE LUKAJIĆ U MONTIRANOM OTIMANjU

Sandra Blagić: Svaka humka ima jednu Jelenu, Stoju, Milicu, Aleksu, Radu, Stojana, Milana, Jovana

Kiša neumorno pada a vjetar fijuče i probija do kosti. Probija do same duše koja se smrzne čim vidi humke Donje Gradine. Nepregledna polja sa grobnicama kojih ima na stotine. Kiša koja pada nije kiša već suze naših mučenika čije su kosti još uvijek prekrivene travom. A njihove duše sa Gospodom stoje. Stoje i gledaju potomke, poštovaoce kako se odnose prema njima. Stotine ljudi i djece koračaju stazom od tucane cigle i ne znaju gdje su došli. Ne znaju da hode po kostima pradjedova, kostima djece, baka i majki. Nema više tišine…čuje se smijeh, vrisak, cika, aplauz. Slabo se čuje molitva i poj sveštenika, slabo se čuju oni koji bi

Pismo Maksa Luburića Viktoru Ivančiću pisano Milanom Ružićem

Povodom teksta „Pismo Milana Lukića Emiru Kusturici pisano Viktorom Ivančićem“ (Slobodna Bosna, 25. 4. 2019), prenetom i na „Stanju stvari“ U jednoj od svojih zaumnih olakšica koje su rezultirale čak i knjigom, Viktor Ivančić, bivši urednik i osnivač mrtvorođenog „Feral tribjuna“, ovoga puta je sebi dozvolio da napiše pismo Milana Lukića Emiru Kusturici. Naravno, kako se drugačije probiti u okruženju koje ne razume tekstove Ivančića, a ne razume ga, jer u njima nema ničeg za razumevanje, nego pljunuti na Emira Kusturicu? I na pljuvanju velikog reditelja se njegov pohod na nezasluženi medijsko-materijalni vrh ne završava, već on u svojim, i više nego očigledno zlonamernim tvrdnjama, u usta uzima i Ivu Andrića, kao

Milan Ružić: Srpski krst

Šta će ostati iza Srba kad nas ne bude, trebalo bi da bude ono po čemu bismo morali živeti. Ne treba da ostavljamo iza svog naroda ono što oni koji nas zatiru žele da ostavimo, već ono što će prkositi i njima i celom svetu, kao što je naš narod oduvek prkosio. Mislim da je nas Srba rođeno mnogo više nego bilo kojih drugih naroda, ali smo skoro najviše i ubijani, a sa tim se trendom nije prestalo ni do dana današnjeg. Zamislite samo kada bismo svi sišli sa kočeva, svukli se sa bajoneta, skinuli se sa noževa, izašli iz plamena, ispuzili iz jama, povadili metkove iz košulja, pokupili glave

Dani(j)el Simić: POKOLj ILI KAKO PREIMENOVATI NEŠTO ŠTO NEMA IME?

Inicijativa UG Jadovno 1941, o davanju imena genocidu nad Srbima u vakat Drugog svjetskog rata, dočekana je na nož od strane nekih državnih ustanova. Otkud tolika agresija? Piše: Dani(j)el Simić Na početku treba reći da ovaj tekst pišem sa osjećajem teške sramote. Zađite po osnovnim i srednjim školama, djeca neće znati gotovo ništa o Jadovnu, Jasenovcu i njihovom tvorcu NDH. Starija populacija još i manje. Sve su to neke nejasne predstave i maglovita poluubjeđenja, a tek u inostranstvu ni toga nema. Krajnje neznanje. U tim uslovima, kada posla ima preko glave za sve koji se toga žele prihvatiti, ovako rasprenim tonom i nekonstruktivnom reakcijom na inicijativu, dokazujemo izreku: Dva Srbina,

Stradalnici Jevreji i Srbi 1941. u Banjoj Luci i rušenje hrama Hrista Spasitelja

Aprila 1941. godine  stvorena je, pod zaštitom nacističke vojne sile, genocidna Nezavisna  država Hrvatska, uspostava koje je značila pogrom nad Srbima, Jevrejima i Romima. Što se sprema bilo je mnogima poznato godinama ranije, ali je političko sljepilo većine srpskih političara učinilo da naš narod u Hrvatskoj, Dalmaciji, Sremu, Bosni i Hercegovini dočeka nespreman ustaško preuzimanja vlasti na tom prostoru. Piše: Nikola Milovančev Sve se moglo predvidjeti, kao i genocid do kojeg je došlo u Nezavisnoj državi Hrvatskoj. Hrvoje Magazinović, Hrvat monarhističke i jugoslovenske orijentacije, opisao je u svojim memoarima („Kroz jedno mučno stoljeće“, Društvo Hilandar, Valjevo 2010. g.) svoj razgovor iz novembra 1940. sa Viktorom Gutićem, koji je pola godine

Milan Ružić: Moja Srbija

Prodali smo sebe za dobre pare, ali je novac pokupio neko drugi. Stalno me pitaju zašto se žalim na bilo šta i zbog čega prigovaram kad sam se rodio u zemlji koja je „prosto takva“. Nisam se ja rodio u ovoj zemlji. Nisam se ja rodio u zemlji u kojoj zadnjica govori i plaća se više od diplome. Ne verujem da je država mog rođenja ona koja samu sebe rasprodaje. Ne bih rekao da je moja država ona koja ljubi čizme koje su joj do juče pritiskale vrat, a ni dan-danas nisu od toga odustale. Moja zemlja nije zemlja rijaliti programa, već teške realnosti. U mojoj zemlji se od časti

Milovančev: Da li je potreban termin za imenovanje genocida nad Srbima u NDH?

Zadnjih dana aprila o.g. u javnosti se povela polemika oko termina Pokolj, koji je Udruženje građana Jadovno 1941. prošle godine predložilo kao imenitelj za zločin genocida nad Srbima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Reagovali su Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica iz Banjaluke, a zatim i Katedra za nacionalnu savremenu istoriju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Banjaluci, Katedra za istoriju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu i Javne ustanove „Spomen područje Donja Gradina“. Polemika je skrenula pažnju javnosti a možda je i dobro da je tako, da jednom vidimo gde smo i po ovom pitanju. Pokušaću da budem objektivan jer nisam bio zagovornik prihvaćanja pojma Pokolj kao najboljeg rešenja

Milan Ružić: Pismo Maksa Luburića Viktoru Ivančiću

Cilj njegovog teksta je da zabavi masu i da odletuje jednu ili dve godine pod kanskim palmama Emira Kusturice, pa će posle ponovo napasti nekoga za koga pomisli da preko njegovih leđa može da se živi, ili za koga mu narede U jednoj od svojih zaumnih olakšica koje su rezultirale čak i knjigom, Viktor Ivančić, bivši urednik i osnivač mrtvorođenog „Feral tribjuna“, ovoga puta je sebi dozvolio da napiše pismo Milana Lukića Emiru Kusturici. Naravno, kako se drugačije probiti u okruženju koje ne razume tekstove Ivančića, a ne razume ga, jer u njima nema ničeg za razumevanje, nego pljunuti na Emira Kusturicu? I na pljuvanju velikog reditelja se njegov pohod

NAJNOVIJE VIJESTI

Život posle NDH

Veliki broj unesrećenih koji su nekako preživeli pokolj kompenzovali su svoj bol

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.