arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Miloš Ković – Valja nam služiti istini, a ne okupatorima

Zašto sam protiv Nikole Samardžića podneo prijavu za odobravanje genocida nad srpskim narodom u NDH? Genocid nad Srbima u NDH ključna je tema naše istorije. Temeljna, detaljna istorija ovog događaja, protumačenog u dužoj istorijskoj perspektivi, još nije napisana. Naša zvanična kultura, naši udžbenici i televizije nemaju odgovor na pitanje: odakle i zašto Jasenovac? Mi Jasenovac i genocid još nismo postavili u temelje našeg nacionalnog identiteta, po ugledu na Jermene ili Jevreje, tamo gde se već nalaze Sveti Sava, Kosovo, Karađorđe, ili Prvi svetski rat. Za razliku od Jevreja i Jermena, mi u sopstvenoj zemlji dozvoljavamo poricanje genocida nad srpskim narodom. Jugoslavije odavno nema, u propagandu NATO medija niko razuman više

Nikola Milovančev: Memorandum patrijarhu – dosta je progona SPC u Kraljevini (1940)

Ova država se ni u buduće u svojim najtežim istoriskim časovima neće moći osloniti ni na jednu crkvu ili versku zajednicu nego samo i isključivo na SPC, stoji u Memorandumu. U Brozovoj Jugoslaviji, posle 1945, objavljeno je mnogo istorijskih knjiga i članaka u kojima se spominjao tobožnji „privilegovani položaj“ Srpske pravoslavne crkve (SPC) u jugoslovenskoj kraljevini 1918–1941. godine. A kakav je bio stvarni položaj SPC u Jugoslaviji uoči Drugog svetskog rata, možemo jako dobro da vidimo iz jednog dokumenta, Memoranduma SPC u Sloveniji, upućenog patrijarhu Gavrilu Dožiću 10. aprila 1940. Memorandum je objavljen pre jedne decenije, zaslugom g. Bojana Cvelfara, tadašnjeg direktora istorijskog arhiva u Celju (Zgodovinski arhiv Celje) a

Miloš Ković podneo krivičnu prijavu protiv Nikole Samardžića zbog odobravanja genocida nad Srbima u NDH

Donosimo u celini krivičnu prijavu Miloša Kovića protiv Nikole Samardžića zbog odobravanja, umanjivanja i pravdanja genocida nad srpskim narodom u NDH i u logoru smrti Jasenovac. Pre nekoliko dana (24.9.2020) u Beogradu je, po prvi put od 1945. godine, podnesena krivična prijava zbog odobravanja, umanjivanja i pravdanja genocida nad srpskim narodom u NDH i u logoru smrti Jasenovac. Ovaj događaj posebno je važan jer je krivičnu prijavu državnom tužiocu podneo Miloš Ković protiv Nikole Samardžića. Reč je, dakle, o dva profesora Odeljenja za istoriju Filozofskog fakulteta, na Univerzitetu u Beogradu. Kada se sagleda u kontekstu obnove ustaških ideja i prakse u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori, ali i

Miloš Ković: Pokušaj prisvajanja srpskog kulturnog nasleđa kao upozorenje

U srednjem veku kada je građena Bogorodica Ljeviška, pojašnjava prof. Ković, nijedan istorijski izvor ne potvrđuje postojanje Albanaca na području Kosova. Istoričar i profesor Univerziteta u Beogradu Miloš Ković izjavio je danas da najnovije pisanje “Kohe” o srpskim manastirima kao kosovskom nasleđu, više nikoga ne može da ostavi ravnodušnim i da je veza Albanaca sa Ilirima nepostojeća. Ković je ocenio da je pokušaj prisvajanje srpskog kulturnog nasleđa samo dokaz i potvrda onoga što bi moglo da se desi srpskim svetinjama ukoliko Srbi i Srbija odustanu od Kosova i Metohije. Ovo je najjasniji dokaz šta nam se sprema, upozorio je Ković u izjavi za Kosovo Onlajn, i istakao da je ključno

Umanjivanjem broja srpskih žrtava Jasenovca negira se Pokolj

Teško pada kada se neka zvučna imena iz sastradalne jevrejske zajednice, javno slože sa hrvatskom procjenom broja žrtava kompleksa logora smrti Jasenovac – Donja Gradina. Piše: Dušan J. Bastašić Hrvatski istoričar Dragan Markovina se opet oglasio na portalu Peščanik . Baš nešto „zaredao“ ove godine. Sjećate se, to je jedan iz malobrojne ekipe hrvatskih povjesničara koji pored Hrvoja Klasića, Tvrtka Jakovine i Ive Goldštajna, interpretirajući istorijske činjenice vezane najčešće za srpsko – hrvatske odnose u prošlom vijeku, godi srpskom uhu naspram notornih Josipa Jurčevića, Igora Vukića, Zvonimira Despota, Stjepana Razuma i (ima ih još) da ne nabrajam dalje. Slovi kao umjeren, odmjeren i jugonostalgičan pa ga mediji iz Srbije rado

Milan Ružić

Milan Ružić: Srbi na promociji antisrpskog filma u Veneciji

U Veneciji je pre nekoliko dana prikazan film Jasmile Žbanić „Kuda ideš, Aida?“, kažu ozbiljan konkurent za „Zlatnog lava“ ove godine. E sad, pored očekivane situacije da će ovaj film biti propraćen, kao što i jeste, potenciranjem diskursa o „genocidu“ u Srebrenici, postoji još nešto o čemu valja pisati. Naime, u ovom, slobodno možemo tvrditi ako znamo definiciju genocida, revizionističkom filmu, pored apsolutno očekivanog Emira Hadžihafizbegovića (jer kako on da propusti pljuvanje po Srbima?) igraju i bračni par iz Srbije Boris Isaković (glumi Ratka Mladića) i Jasna Đuričić (igra naslovnu ulogu). Istini za volju, Isaković i Đuričić su zaista dobri glumci koji, međutim, svoj talenat, sebi dajem za pravo da

Dani(j)el Simić: Stefan Nemanja na Venecija mostu

Nedavno sam na ATV u 1:1 rekao da Ulicu olimpijskih pobjednika pod hitno preimenujemo u Vojske Republike Srpske. Zvali su me potom odbornici Grada BL, poslanici u NSRS, predstavnici raznih udruženja, stranačko osoblje, umjetnici, privrednici… presreću me nepoznati ljudi na ulici. Svi su redom oduševljeni i daju potpunu podršku. Potpisujem, kažu najčešće dok mi stišću ruku. Zašto je onda, ako iskreno pogledamo jedni drugima u oči, to nešto što se već nije desilo i što se (ali ovo je posebno gorko) možda neće ni desiti? Šta nas kao narod i državu, sprečava da to učinimo u najvećem gradu Srpske? Koči nas potpuno nepostojanje svijesti o važnosti ideološkog konstrukta u izgradnji

Radio Sloboljubve: Prof. dr Miloš Ković: Sprečimo da se zlo ponovi!

U manastiru sv. Arhiđakona i prvomučenika Stefana u Slancima, u subotu 22. avgusta 2020. godine služen je parastos žrtvama Pokolja u Jadovnu 1941. godine, genocida počinjenog nad Srbima od strane NDH, zabeležila je za naš radio Zorica Zec, saradnica Informativne službe SPC. Srpski istoričar i rodoljub, prof. dr Miloš Ković, koji je molitveno učestvovao u ovom događaju, u razgovoru za Radio „Slovo ljubve“ koji je vodila gđa Zorica Zec, na početku napominje da „postoje pitanja na koja moramo da damo odgovor – šta se dogodilo u Jadovnu i zašto se to dogodilo i šta mi danas moramo uraditi da zapamtimo kako bismo razumeli, što je nažalost pitanje na koje struka

Milan Ružić

Milan Ružić: Borci ili polemičari?

U prethodnih mesec dana bilo je čak 17 polemika među ljudima čija su imena donekle garantovala da imamo prvu liniju odbrane u slučaju razaranja našeg nacionalnog identiteta. U vreme kad naše nacionalno jedinstvo treba da bude temelj borbe za opstanak srpskog naroda, pa čak i za svedočanstva o postojanju Srba (na primer na Kosovu i Metohiji), jer se kulturnoistorijski spomenici uvek prvo prisvoje, a onda im se menja namena, kao sa Aja Sofijom, da bi se izvršila revizija istorije pre nestanka nekog naroda, što nama preti i fizički, i kulturno, jedini ljudi koji mogu da pomognu u toj borbi – svađaju se među sobom. U najgorem trenutku Imali smo ovih

Sandra Blagić: Časni krst na Dinari

Tog krvavog ljeta na Ognjenu Mariju 30. jula 1941. godine mještani sela Donji i Gornji Rujani, nisu ni slutili da će njihove prve komšije Hrvati, ustaše, počiniti stravičan Pokolj. Autor: SANDRA BLAGIĆ, 13.04.2019. Tog vrelog ljetnjeg dana komšije Xrvati, vrata do vrata, sa kojima su do juče dijelili hljeb, svoje komšije Srbe odveli na klanje.Naivne majke, bake i djeca, povjerovali su svojim komšijama kako ih vode na prisilni rad u Dalmaciju.Gonili ih uz Dinaru, bez kapi vode i korice hljeba. Nedaleko od same jame nalazi se Sajdina pećina odakle su prozivali porodice i vodili ih nad jamu. Neke su udarali, gurali a neke majke su same skakale sa svojom djecom

Kordunski-rekvijem.jpg

Svetozar Livada: „Kordunski rekvijem“

Livada piše o svom zavičaju u kome je kao trinaestogodišnji dječak doživio okrutne smrti svojih najdražih, neshvatljiva zvjerstva, palež, rušenja i mržnju. Autor govori da je najstrašnije što se, „sve ponovilo 1991. godine, u samo jednom životu, a to je previše patnje i boli za jedan život“. U knjizi piše da su se strahote ponovile jer „Srbi i Hrvati prakticiraju kulturu smrti nesmiljeno, kao neku vrstu kućne radinosti“ i rezignirano poručuje da ulazimo u 21.vijek „bez ijednog riješenog problema“. Pročitajte knjigu SVETOZAR LIVADA: KORDUNSKI REKVIJEMAcrobat PDF dokument, 2,7 MB

Patrijarh primio predstavnike Udruženja Ognjena Marija Livanjska

Njegova Svetost Patrijarh srpski g. Irinej primio je 17. jula 2020. godine u Patrijaršiji srpskoj u Beogradu predstavnike Udruženja Ognjena Marija Livanjska. Sa blagoslovom Njegove Svetosti Patrijarha, Udruženje Ognjena Marija Livanjska, u saradnji sa Televizijom Hram i hramom Svetog Save na Vračaru, nedavno je beogradskoj publici predstavilo kratak istorijski presek života livanjskih Srba kroz izložbu, dokumetarni film i knjigu o mučeničkom stradanju leta 1941. godine. Na blagoslovu i širokoj podršci tom događaju, kao i na neposrednoj pomoći Fonda Patrijarha srpskog Pavla u oslikavanju spomen-kapele Svete velikomučenice Marine, u porti pravoslavne crkve u Livnu u čijoj kripti su pohranjene mošti livanjskih mučenika, patrijarhu Irineju najiskreniju zahvalnost livanjskih Srba preneo je predsednik

Nikola Milovančev: O srpskoj deci u Švajcarskoj 1942.

Povodom članka Veljka Đurića Mišine „Nepoznata epizoda iz Drugog svetskog rata – srpska deca na oporavku u Švajcarskoj“, prenetom i na „Stanju stvari“ . Dr Veljko Đurić Mišina objavio je članak „Nepoznata epizoda iz Drugog svetskog rata – srpska deca na oporavku u Švajcarskoj“, o višemesečnom oporavku preko 500 dece iz Srbije u Švajcarskoj, 1942. godine. Treba spomenuti da je Crveni krst Srbije tada vodio dr Petar Zec (Kuruzari na Baniji, 1881. – Beograd, novembar 1944), kojeg je časno vođenje Crvenog krsta koštalo glave i ubijen je od titovaca, posle njihovog ulaska u Beograd (dr P. Zec nije video razlog zašto bi trebalo da se skloni). Mnogo lepog o radu

Nikola Milovančev: O broju žrtava u Jugoslaviji 1941–1945, njihovo umanjivanje i nipodaštavanje (II)

O broju žrtava u Jugoslaviji 1941–1945, njihovo umanjivanje i nipodaštavanje (2). Piše: Nikola Milovančev U Hrvatskoj je zauvek izbegnut popis naših žrtava, jer je januara 2012. taj popis preuzela Rimokatolička crkva. Slovenci su dokazali da se i sada mogu (barem približno) izbrojati žrtve Drugog svetskog rata. Zašto samo u Srbiji pojedinci uveravaju javnost da je to nemoguće, da su prepreke nepremostive? U periodu od 1998. do 2005. održavani su skupovi „Dijalog povjesničara/istoričara“, koje je organizovala Fondacija Fridrih Nauman. Na tih deset susreta velika pažnja posvećena je žrtvama u ratovima na jugoslovenskim prostorima u XX veku, a najviše izlaganja (pedesetak) odnosilo se na razdoblje Drugog svetskog rata; najaktivniji u obradi ove

Nikola Milovančev: Muk

O broju žrtava u Jugoslaviji 1941–1945, njihovo umanjivanje i nipodaštavanje (1). Piše Nikola Milovančev Nekadašnji vodeći hrvatski statističar je pre tri i po decenije ocenjivao da je broj žrtava u Jasenovcu bio viši od šest stotina procenata do hiljadu i dvesta procenata u odnosu na brojeve koje danas iznose pojedinci u Beogradu i Zagrebu. Neobično velika razlika, zar ne? Revizionisti pokušavaju već više od trideset godina da iznesu procene broja žrtava u logoru Jasenovac i uopšte u Jugoslaviji 1941–1945. koje su manje od stvarnih. Oni kritikuju i drastično smanjuju ocene broja žrtava ustaškog logora u Jasenovcu iznesene odmah posle kraja Drugog svetskog rata, koje su iznosile 500.000 do 700.000 žrtava

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.