arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Bastašić: Zlo koje je kulminiralo u Jasenovcu, počelo je u Gospiću, na Velebitu i Pagu i to ne smemo nikad da zaboravimo

U biblioteci „Vlada Aksentijević“ u Obrenovcu, 13. maja 2021, otvorena je izložba, a potom održana i tribina o kompleksu logora Gospić – Jadovno – Pag u kojem je, tokom leta 1941. godine, surovo ubijeno više od 40 hiljada Srba i Jevreja. Piše: Đurđica Dragaš Ukoliko se pitate otkud izložba o tom logoru u Obrenovcu, predsednik udruženja Jadovno 1941. Dušan Bastašić ima jednostavan i sasvim jasan odgovor. U kompleks logora Gospić – Jadovno – Pag, čije je formiranje okončano 24. juna 1941, dovođeni su, a potom tu i ubijani, Srbi i Jevreji sa čitave teritorije Nezavisne Države Hrvatske. To bi svaki Srbin u Srpskoj, Srbiji i rasejanju, trebalo da zna. Dakle,

Dani(j)el Simić: Koliko je Srba ubijeno u Jasenovcu?

Srpska i Srbija su ove 2021. godine izabrale 08. maj da zajednički ožale pretke i opomenu potomke na Pokolj. Sistemski zločin genocida počinjen od Nezavisne Države Hrvatske u Drugom svjetskom ratu, sa epicentrom u logoru smrti Jasenovac. Mnogo toga tu ne ide u prilog srpskom narodu i narušava interese kulture njegovog sjećanja. Do stepena da se to ne može samo nazvati nebrigom, već i protivsrpskim djelovanjem. Tu spada nepostojanje dana sjećanja na genocid nad Srbima, nemanje naučno-popularnog imena tog genocida, odsustvo sistematičnog rada na proučavanju tog istorijskog procesa. Posebno nema autonomije istraživačkog rada, zaštićenog od stranih uticaja, protivnih srpskim interesima. Izabraćemo datum kad u Jasenovac ne idu Hrbi i Hrvati?

bastasic

Dušan Bastašić o tome zašto su stratišta srpskog naroda zapostavljena i zaboravljena (VIDEO)

Dušan Bastašić, predsednik udruženja „Jadovno 1941.“ je rekao da je veliki problem zbog kog su pojedina stratišta srpskog naroda kroz istoriju potpuno zapostavljena i zaboravljena taj što da bismo nešto zaboravili, prvo moramo to znati, a kroz naše obrazovanje se nije dovoljno govorilo o tim temama. Povodom osamdesetogodišnjice od početka Pokolja, genocida nad Srbima od strane Nezavisne Države Hrvatske i obeležavanju stradanja našeg naroda, pokrenuta su iznova važna pitanja poput: „Zašto su čak i neka od većih stratišta gotovo zaboravljena ili se za njih ne zna?“ i „Zbog čega se o ovim temama i danas uglavnom ćuti?“ Zamolili smo Dušana Bastašića, predsednika Udruženja Jadovno 1941. da prokomentariše navedeno. “Ono što

Đurđica Dragaš: Senka Nikole Tesle ponovo „šeta“ ulicama mog rodnog grada

„Žao mi je, ali Tesla je bio Amerikanac“… reči američkog ambasadora u Beogradu Entonija Godfrija „motaju“ mi se po glavi. Malo u šali, a više u zbilji, izgovorio ih je na aerodromu koji nosi baš Teslino ime, ispraćajući avion Er Srbije koji će za Njujork ubuduće leteti s Teslinim likom na trupu. Možda ste pomislili da ovo pišem zato što su me povredile ili naljutile njegove reči. Ne, nisu! Samo su ma podstakle na razmišljanje. U ovu rečenicu je, kako mi se čini, stala čitava američka „filozofija“ kada su u pitanju nacija, pripadnost, odnos prema državi i životu uopšte. Lakonski, jednostavno i toliko svojstveno predstavniku velike sile, jedan Amerikanac usred

TV K3: Jasenovac – istorija i današnjica (VIDEO)

U emisiji „Potez“ koja je emitovana 27. aprila 2021, pored ostalog je bilo riječi o osamdesetoj godišnjici od početka Pokolja, genocida nad Srbima od strane Nezavisne Države Hrvatske i memorijalizaciji stradanja našeg naroda, kao trajnog zadatka i obaveze potomaka žrtava ali i nadležnih institucija. U emisiji sudjeluju: Željko Vujadinović, istoričar i Dušan J. Bastašić, predsjednik Udruženja Jadovno 1941. Zašto su čak i neka od većih stratišta gotovo zaboravljena ili se za njih ne zna? Zašto ova tema nije u dovoljnoj mjeri zastupljena u školskim programima? Zbog čega se o ovim temama i danas uglavnom ćuti? REPRIZA EMISIJE: Srijeda 28.april 2021. u 14:00 časova Urednik i voditelj: Jelena Demonjić

Milan Ružić

Milan Ružić: O srpskom stradanju

Posećujući mnogobrojna mesta stradanja, shvatio sam da je nama Srbima zabranjeno da imamo svoja i da ih tako nazivamo. Zabranjeno nam je od strane drugih, ali što je najgore, zabranili smo ih i samima sebi. Gde god smo stradali, to nije bila jedina cena koju smo platili, već je to stradanje našeg naroda poslužilo da se predstavi kao stradanje nekog drugog naroda koji smo, navodno, mi ubijali. Svako stratište je bilo izgovor za novi teror nad Srbima, ili za novo prećutkivanje nacionalne istorije zarad nekakvih nadnacionalnih interesa u koje je verovao samo narod koji je svoju naciju tako izdavao, tačnije Srbi. Mesta naših stradanja nisu sva ni obeležena. Umesto da

Đurđica Dragaš: Dan u kojem smo morali da zastanemo… makar na minut!

Razmišljajući o Izraelcima koji, i posle osam decenija, stoje mirno i minutom ćutanja, uz sirene, odaju poštu svojim žrtvama, s gorčinom se setih pokušaja da se, pre nekoliko godina, na sličan način setimo žrtava Oluje! 8. april 2021. Izrael, Dan sećanja na žrtve Holokausta Minut ćutanja i dvominutno oglašavanje sirena širom zemlje. Izraelci su još jednom pokazali kako se sećaju i koliko poštuju šest miliona jevrejskih žrtava stradalih tokom Drugom svetskog rata.Bez pogovora, bez pitanja, na trenutak je „stao“ život. Zaustavili su se se autobusi i automobili, pešaci su stajali u mestu.Radio i tv stanice emitovale su specijalni program koji je počeo prethodnog dana, odmah posle zalaska sunca. Restorani i

Đurđica Dragaš: Ja, izbeglica, i serija „Porodica“

Odavno neka serija nije digla toliko prašine kao što je to bio slučaj s „Porodicom“. Dugo najavljivana, iščekivana i neverovatno gledana, zatalasala je pomalo umrtvljenu srpsku javnost i otvorila stare rane. Verovali smo, očigledno pogrešno, da su te rane odavno srasle, da nas na njih podsećaju samo ožiljci, neprimetni i skriveni ispod naslaga godina, događaja i promena. Mislila sam i ja da me drama porodice Milošević i podsećanje na sve njene aktere neće mnogo uzbuditi, ali priznajem da je to bila loša procena. U umetnička dostignuća serije neću ulaziti pošto za to nisam stručna, a nekako verujem da je tema „Porodice“ prosto i „progutala“ sve ostalo. Gledajući seriju, uporno sam

Đurđica Dragaš: Još jedno proleće koje smo nepovratno izgubili

24. mart 1999 godine. Dan je, kao i mnogi pre njega, protekao u mučnom iščekivanju. Hoće li nas bombardovati, ima li šanse da se nekako ponovo „provučemo“ kao prošle jeseni, da li je moguće da će to uraditi, kako ćemo preživeti ako počne?! Pitanja, pitanja, pitanja… Prve bombe koje su oko 8 uveče pale na aerodrome u Batajnici, Prištini, Podgorici donele su surovi odgovor. Agonija koja će potrajati, u tom trenutku nezamislivih, 78 dana je počela. Kao i većina onih koji su je doživeli, sećam se vrlo dobro te večeri. Na nekoj od televizija emitovala se Esmeralda. Latinoameričke serije tad su još bile zanimljiva novotarija. Gledali smo je, što iz

Miloš Ković: Plan za reintegraciju Kosova i Metohije je spreman (VIDEO)

To je velika tema za celi svet, taj sukob elita i naroda. Po anketama, narod stalno daje jedan odgovor za KiM i njegovo interesovanje je veliko. A te elite i kvazielite osećaju da to dolazi, i da dolazi od crkve i naroda. „Od ubistva Karađorđa 1817, malo je političkih ubistava u istoriji srpskog naroda do danas u koje nisu na ovaj ili onaj način uključene svetske sile. Uključujući i abdikacije i svrgavanja“, zaključuje istoričar Miloš Ković u emisiji „Srpski sv(ij)et“ priču o stradanju Srba u novijoj istoriji, od bombardovanja, martovskog pogroma, ubistva Zorana Đinđića, ali i smrti Slobodana Miloševića. „Odakle dolazi Bil Klinton, Toni Bler, Medlin Olbrajt? Odakle dolazi Ante

Miloš Ković: Zašto su nam ubijali decu na Jadovnu, Pagu, u Starom Brodu, Jasenovcu?

Profesor Miloš Ković rekao je da su Srbi u 20. veku preživeli tri genocida, među kojima je najveći Jasenovac koji nije bio jedino stratište. On je istakao da je film „Dara iz Jasenovca“ tek „vrh ledenog brega“, ali da je važno da je o zločinima nad srpskim narodom počemo da se priča,a naročito da se prave filmovi.On je u intervju „Glasu javnosti“ ocenio da bi trebalo nastaviti sa snimanjem filmova i iznošenjem istine o genocidu nad jednim zavetnim narodom. Izvor: GLAS JAVNOSTI

Akademik Matija Bećković

MATIJA BEĆKOVIĆ: Vladika Atanasije je najoriginalniji episkop SPC u njenoj istoriji

Nikad umirovljeni vladika Atanasije je ustvari umro onog istog dana kad i njegov brat, Amfilohije. Sačekao je samo da ga isprati i da ga opremi za taj daleki put. Nikad neću zaboraviti kako mu je u sanduk stavljao jabuku i knjigu „Pisma oca Justina”, koja je pisao obojici, da ima šta da ponese na Nebo. Vreme će reći da su se oni u isti dan i rodili i u isti dan upokojili, i da nisu mogli živeti jedan bez drugog” – započinje svoju priču o blaženopočivšima mitropolitu Amfilohiju i vladici Atanasiju akademik Matija Bećković, na talasima radija ”Svetigora”. Vladika Atanasije je najoriginalniji episkop Srpske crkve u njenoj istoriji. Najbolje ga

Srbi su stradalnički, ali i junački i pobednički narod, Dušan Bastašić u „Srpskom sv(ij)etu“

Srpski biološki korpus je zahvaljujući tome bio drugačiji 1945. i 1995. Jesu nas razbacali na sve strane, ali smo sačuvali (mnoge) glave“, rekao je Dušan Bastašić, predsjednik Udruženja „Jadovno 1941“ u emisiji „Srpski sv(ij)et“ na Nacionalnoj IN4S televiziji. „Skrivano je to porodično iskustvo. Kažem skrivano jer našim bakama, tetkama u crnim maramama, roditeljima, pa i deci bilo je zabranjeno da govore. Nije im dato ni da odtuguju. A to je značajan momenat, to sećanje, jer smo prepoznali da se zlo ponovo sprema. Mnogi Srbi su otišli pre rata na vreme iz sredina u kojima smo bili manjine, sklonili se tamo gde smo bili većina i tamo se organizovali da pruže

Đurđica Dragaš: Koliko puta jedan Vuk (Drašković) može da promeni i dlaku i ćud!?

Mart…. Verujem da biste se, isto kao i ja, složili kad bi ga neko i zvanično proglasio za najbaksuzniji srpski mesec. Svašta nas je snalazilo u tom martu koji bi, da se samo priroda pita, bio mesec proleća, buđenja i optimizma. Eee, al’ nažalost, pitamo se i mi…ljudi! 12.marta 2003. ubijen je srpski premijer, a samo dan ranije, ali 2006. u Haškom „kazamatu“ umro bivši predsednik. 17.marta 2004. brutalno su napadnuti preostali Srbi na Kosmetu, baš oni čija je golgota počela 24. marta 1999. agresijom NATO pakta na tadašnju SRJ. 27. marta 1941., u iščekivanju zla koje će nas tek snaći, u Beogradu se klicalo-bolje rat, nego pakt- a 50

Đurđica Dragaš: Kako su Johan i Jovan progovorili istim jezikom

Pismo koje je tog neobično toplog februarskog popodneva poštar ubacio u sanduče porodice Dragaš, prvo ih je iznenadilo, a onda rastužilo. Uprkos tekstu na nemačkom jeziku koji su samo delimično razumeli, fotografija i krst kraj nje bili su jasan znak da je njihov prijatelj Johan preminuo. Pismo je u vojvođansko selo kraj Apatina stiglo iz Graca u Austriji, a priča o neočekivanom i neobičnom prijateljstvu Dragaša i Maulovih počela je sada već davne 2006. Spojila ih je jedna prostrana vojvođanska kuća na uglu dve ulice, ali i teške životne priče, iskušenja izbeglištva, gubitaka i novih početaka. Dragaši su staru „švapsku“ kuću kupili krajem 2005. Posle 14 izbegličkih godina ponovo su

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.