arrow up

Bastašić: Broj žrtava Jasenovca je potpuno jasan, tu nema spora

VELIČINA ZLOČINA U JASENOVCU JE PRIKRIVENA A ISTINA JE UBIJENA VEĆ 1945. U Zagrebu se održava zasedanje IHRA. Hrvatska je na skupu Međunarodne alijanse za sećanje na Holokaust, u Zagrebu, kojoj prisustvuje 120 državnih zvaničnika i stručnjaka iz 35 država, predstavila inovacije koje planira u okviru jasenovačkog Spomen-kompleksa. Osim stručnjaka iz Muzeja žrtava genocida, srpsku delegaciju čine i predstavnici naših ministarstava spoljnih poslova i prosvete, kao i SPC. Ostale delegacije stručnjaka takođe su predvođene državnim zvaničnicima svojih zemalja, a dolaze mahom iz Evrope, ali i SAD, Izraela, Australije, Kanade, Argentine. Koncentracioni logori u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj zauzimali su naročito mesto u nizu mnogih sredstava i načina sprovođenja genocida nad srpskim

Dejan Ristić: Beograd mnogo odgovornije od Banjaluke pristupa zaštiti srpskih nacionalnih interesa (VIDEO)

Banjaluka nema dovoljno snažan motiv za saglasje sa Beogradom. Piše: Dušan J. Bastašić U nedavnom gostovanju Dejana Ristića, direktora Muzeja žrtava genocida iz Beograda na BN TV, voditelj je postavio pitanje, ima li dovoljno mudrosti, znanja, strpljenja u glavama srpskih predstavnika u Bosni i Hercegovini. Ristić je iznio svoj, kako je naglasio, snažan utisak da u pojedinim situacijama kada su pojedine teme u pitanju, Beograd pokazuje potrebnu mudrost, strpljenje, državništvo i da u tom smislu mnogo odgovornije pristupa zaštiti srpskih nacionalnih interesa na čitavom srpskom etničkom prostoru. Imajući u vidu nedavno izraženu, snažnu podršku Predsjednice Vlade čitavom timu Muzeja žrtava genocida i odluci vladajuće partije da se Dejan Ristić postavi

Bojan Vegara: JEDAN SKORO PA MIRAN DAN

Čitav dan nije pucalo, te smo se poslije ručka svi skupili u trpezariji za stolom. Brat i ja smo sjedili popola na tabureu, đed, baba, ujna i rođak Novica sjedili su za trpezariskim stolom, dok je mama kuvala kafu. Ujna i rođak preletili do nas i donjeli napunjene baterije za radio. Ustao sam da skinem vojnički džemper, jer bilo je baš vruće i rekao mami: -Smanji malo tu vatru. Moraću otvorit ova vrata od dnevnog, nek se malo rashladi. Majka klimnu glavom i prođara onu vatru. Ujna je pričala o nekoj ženi što sinu nije dala vreću brašna, te se nastavilo pričati o odnosu roditelja prema djeci. Đed samo otpuhnu

Jovan Ćulibrk: Ne, nije istina da je u Jasenovcu ubijeno 700.000 ljudi (VIDEO)

Vladika je dodao da su najnovije procjene i dalje divlje i da se kreću između sto i nešto hiljada do dvesta pedeset hiljada Na Drugoj međunarodnoj naučnoj konferenciji o medicini u Holokaustu i poslije, (WGC- Western Galilee College The Second International Scholars Workshop on Medicine in the Holocaust and Beyond) održanoj od 7-11. maja 2017. godine u Galileji, Izrael, Episkop slavonski Jovan Ćulibrk, predsjednik Odbora za Jasenovac SPC, izlagao je na temu: „Jevrejski medicinski radnici: Od učesnika u jugoslovenskom otporu do istoriografa holokausta“. Pored ostalog, episkop Jovan je rekao i slijedeće: „Ozloglašeno mjesto u Jugoslaviji tokom rata je koncentracioni logor Jasenovac. Neposredno poslije rata prve procjene su bile da je

Dr Dušan J. Bastašić fotografija: Frontal.SRB/DHS

Šta mogu a šta neće moći naučiti srpski učenici u Hrvatskoj iz karte koju im servira Srpsko narodno vijeće

Zašto je srpskim učenicima u Hrvatskoj kao dodatni materijal za upotrebu u nastavi na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu, od strane Srpskog narodnog vijeća ponuđena ova i ovakva karta, jasnije može biti samo onima koji pažljivije prate srpsko – hrvatske odnose u susjednoj nam državi i već više od četvrt vijeka dug period vladavine Milorada Pupovca i njemu bliskih saradnika tamošnjom, brojčano sve skromnijom srpskom nacionalnom manjinom. Piše: Dušan Bastašić Srpsko narodno vijeće iz Hrvatske, izradilo je istorijsku kartu “Izabrana mjesta sjećanja i kulture Srba u Hrvatskoj”, na kojoj se, po izboru Čedomira Višnjića nalazi 110 odabranih mjesta i spomenika, kao i ličnosti i događaja koji su obilježili istoriju i

Bojan Vegara: MUJICA I BROVING

Otac mu je poginuo na Crvenim stjenama. Nije ga Mujica ni upamtio i sve što mu majka ima je on, mali Mujica. A i njega je dobila u poznim godinama i čuva ga kao oči u glavi. U ljeto te 1994. bilo neko duže primirje. Sigurno dva mjeseca nije bilo neke žestoke pucnjave. A narod se potpuno opustio i zaboravio na rat. Niko nije pazio gdje se kreće i gdje boravi. Mi smo te periode maksimalno koristili i masa nas bi se iskupila u parku. Šutali bi lopte, razmjenjivali bi video kasete, muvali curice. Жene su sjedile ispred zgrada. Mala djeca su trčkarala. Dan ko i svaki drugi, u zadnja

Ćulibrku i Ristiću bliže Jasenovac od Gardoša i Bežanije

Nakon nedavne posjete stotinu beogradskih i zemunskih gimnazijalaca Jasenovcu ali ne i Donjoj Gradini u režiji Muzeja žrtava genocida, postavlja se pitanje zašto do sada slična studijska posjeta nije organizovana nad masovnim grobnicama na zemunskom groblju Gardoš i Belanovačkoj rupi na Bežanijskoj kosi. Prilog koji slijedi, objavljen je prošle godine ali ga smatramo aktuelnim i danas. Ko i zašto učenicima u Srbiji krije istinu o stradanju Srba u logoru Zemun? Neko bi to prepoznao kao čin autošovizma, neko kao manifestaciju duha samoporicanja ili antisrbizma ali je neupitno da je riječ o činu vređanja žrtava i njihovih potomaka. Piše: Dušan J. Bastašić U dnevnom izdanju novina kao i na portalu kompanije

Bojan Vegara: Vi pišite vaše lažljive istorije, kome god hoćete, samo nama nemojte, mi znamo kako cvilite

Prvi smo na čitavom svijetu pobjedili pomahnitalu zvijer sa zapada, te stvorili Republiku Srpsku. Uložili su milijarde u oružje i opremu, ali i u filmove i marketing, da bi stvorili priču o nekoj njihovoj nepobjedivosti. Marinci, Legija stranaca, te ostali kurci palci, koji se nikad ne predaju i sve pobjeđuju. A onda ih jedan mali narod i jedan hrabar General ponize u velikom stilu i prvi na ovom svijetu pobjede tu moćnu NATO alijansu i domaće avlijanere. Tukli smo se sa onom hordom od Boga otpalih Srba i njihovom novom braćom džihad ratnicima. Tukli se čitave četiri godine, a posebno te 1995 godine. Tog ljeta na Sarajvskom ratištu, gorilo je

Obogaćivanje i objektivizacija znanja o Jasenovcu u režiji Muzeja žrtava genocida

Povesti srednjoškolce iz Srbije, organizovano od strane države u Jasenovac a ne posjetiti i Donju Gradinu, ne samo da nije lako objasniti, nego se može nazvati ozbiljnim grijehom prema žrtvama. Piše: Dušan J. Bastašić Posljednjih dana, mediji su bili preplavljeni najavama a sada i vijestima kako je Muzej žrtava genocida 26. oktobra ove godine, realizovao prvi studijski boravak grupe od stotinu učenika i nastavnika Osme beogradske gimnazije i Zemunske gimnazije u Jasenovcu i Pakracu počev od 1995. godine, odnosno od okončanja oružanih sukoba na kako kažu, području savremene Republike Hrvatske. Navodi se kako su učenici posjetili najmonstruoznije i najbrutalnije gubilište pripadnika svog naroda u Drugom svjetskom ratu. Ne komentarišući uobičajeno

Đurđica Dragaš: Ne može tako, nije civilizovano skrnaviti groblja i “dirati” mrtve!

O kakvom pomirenju, sada između Srba i Albanaca, se može govoriti ako srpski spomenici, poginuli vojnici i junaci kojima su se divili francuski generali, nemaju mira, i to baš zahvaljujući nekadašnjim saveznicima?! Kada je, pre pet godina u Parizu, na obeležavanju stogodišnjice završetka Prvog svetskog rata, srpskog predsednika protokol “smestio” daleko od prvog reda u kojem je trebalo da bude, mislili smo da ne može gore. Izvinjenja koja su usledila, a i kasnija veoma uspela poseta francuskog predsednika Srbiji, ulivali su nadu da slično poniženje od onih sa kojima smo, rame uz rame, ratovali u Prvom svetskom ratu, nećemo više doživeti. Nažalost, prevarili smo se! Kao da nije bilo dovoljno

Prof. dr Svetozar Livada: Ne znam da li sanjam, da li se budim, ili doista ludim, ali znam da nemam zavičaja

Moj zavičaj i ja živjeli smo dugo kao ranjene zvijeri. Međutim, ja još vegetiram – društveno mrtav, biološki živ, na kraju puta. Primišlje – moj zavičaj, kojeg mi oduzeše, oteše – bi ubijeno istog dana kad ubiše cijelu Krajinu, kolovoza mjeseca 1995. godine. To zovu oslobođenjem. Ja oslobođenje krajeva od ljudi razumijem kao historijski poraz – zločin. Tim više što nisu samo pobijeni i prognani ljudi nego su razoreni svi njihovi antropogeni sadržaji i znamenja, da je tu nekada davno i skoro živio mukotrpno obični seljački svijet. Uskoro će uslijediti prenominacija toponima upisanih u sve geografske karte i historijske sadržaje. Neki već pola  milenija, a  neki stoljećima. Onomastika je već dobrano zatrta. U mojoj osobnoj karti ne piše da

Bojan Vegara: Ja se moj prađede i sad borim

Niko se ko ti moj Jovice nije borio i zbog tvoje pobjede u Velikom ratu, ni mi se do dana danas brukali nismo. Tukao vas je Jovica, pogani ljudske, sa braćom Rusima na Dobrudži i gonio od Soluna pa sve do Beča. Kući došao godinu nakon rata i to u onaj dan kad su mu četrdeset dana davali i svoje na groblju našao. Plakao je pijan ko malo djete, sa ratnim ordenom u ruci i to od neke ratne muke, kad su stvorili Jugoslaviju i zvao je Strmoglavija. Nije se ni u njoj sa komšijama mirio i krili su mu pištolj i svako jutro kamenje iz džepova bacali. Imao je

Đurđica Dragaš: Svaki odlazak u Liku, dodatna je životna lekcija

U ovom strašnom vremenu u kojem je uništenje postalo merilo uspeha, ja se radujem što nisam u “trendu”, što pripadam lozi graditelja i stvaralaca, nizu onih koji su i meni i svetu ostavili samo dobro.  Obično pišem “u dahu”, u autobusu, na ulici, u sred noći, kad me probudi misao koja se prethodnog dana tek maglovito rađala. Grozničavo skupljam reči, ne dam im da umaknu i tako zauvek izbrišu trenutak u kojem dobijaju smisao, onaj sjajni trenutak kada se rađa novi tekst. Ipak, ponekad reči moraju da sačekaju, da se pokore mislima koje traže mir i blagoslov vremena. Nekad je, jednostavno, potrebno da se utisak slegne da bi uopšte ugledao

Veteran: Ustašu smo bacili u jamu!

O početku ustaškog terora i srpskog ustanka na području Popovog polja u Hercegovini, svjedočio nam je Mirko Sirovina, Veteran. RUSKI Piše: Dušan Bastašić “U septembru 2014. godine u organizaciji Fonda jedinstva pravoslavnih naroda učestvovao sam na konferenciji u Kišinjevu u Moldaviji. Prvi dan konferencije, pred sam početak, svi učesnici su ustali i tiho među sobom govorili: ”Veteran… veteran…” Okrenuo sam se i vidio jednog vitalnog starca koji je ušao i sjeo pored mene. Bio je to Mirko Sirovina. Hercegovac… Ustanik 1941. godine, a onda partizan. Čovek koji je neposredno posle rata poslat u Sovjetski savez na dodatnu obuku. Zatim je 1948. u vreme Informbiroa odlučio da ostane tamo. Na konferenciji

NEMANJA DEVIĆ O SPOMEN-SOBI U BREGALNIČKOJ: Draža Mihailović ponovo među Srbima

Ljupki su nazivi ulica na međi između Vračara i Zvezdare. Za razliku od Novog Beograda, ukorenjenog u tradicijama Druge Jugoslavije, ovde se češće nailazi na toponime i ličnosti koji su asocijacije na slavno doba Kraljevine Srbije, s početka 20. veka. I na odavno izbledela mesta iz Stare Srbije. Tu su, na jednom relativno malom prostoru, i Brsjačka i Preševska, i Vardarska i Pećka, i Tetovska i Strumička ulica. I – Bregalnička. Bregalnička ulica nije dobila naziv tek po pritoci Vardara; radi se o reci na kojoj je, posle oslobođenja južnih krajeva od Turaka, zabeležena i sjajna pobeda srpske vojske nad Bugarima 1913. godine. Ove pobede, postignute u samo godinu dana,

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.