arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Bojan Vegara: Dok sam živ boriću se protiv svakog ko umanjuje i zatire naše Svete Mučenike

Sud BiH juče je odbio da goni zločince nad civilima u selu Jošanica kod Foče. To za njih nije bio zločin i za njih tu nisu ubijeni srpski civili već zlotvori. Nije im bitno što je tu od 56 žrtva najmlađa imala samo 2,5 godine, a najstarija 88 godina. Njima je to svejedno i sve što im je bitno je da se umanji srpsko stradanje. Nije taj događaj posebnu pažnju izazvao i rijetki su mediji koji o tome pišu. Od zvaničnika slabo je ko glasa pustio i znam samo da je Branimir Kojić rekao da Srbi treba poslije ovoga da napuste Sud BiH i tu ga potpuno podržavam. Ako napišete

Đurđica Dragaš: Srećan vam dan srpskog jedinstva!

Dok su države nastale na tlu bivše SFRJ brzo zaboravljale zajedničku i stvarale svoju istoriju, u Srbiji je godinama trajao vakuum. Himna „Hej Sloveni“, čije je intoniranje na stadionima izazivalo burne reakcije i salve zvižduka, otišla je u istoriju tek 2006. kada je nova-stara himna „Bože pravde“ postala jedan od simbola srpske državnosti. Više od 10 godina posle krvavog raspada SFRJ u Srbiji se, kao državni praznik, obeležavao dan kad je 1943. godine u Jajcu udaren temelj Titove Jugoslavije. Iako je delovalo zbunjujuće i potpuno iracionalno, taj praznik je ukinut tek 2002. Srbija je upravo te godine, konačno, kao Dan svoje državnosti ustanovila Sretenje. Nešto kasnije, uoči stogodišnjice Velikog rata,

Dušan Bastašić: Osporavanjem istine o Jasenovcu izvrće se istina o Pokolju

Povodom najnovije eskalacije revizionsitičkih istupa čelnika srpskih institucija u čijoj je kompetenciji izučavanje Pokolja, zločina Genocida koji je počinila NDH nad srpskim narodom, predsjednik UG Jadovno 1941. Banje Luke, pismom se obratio Svetom Sinodu Srpske pravoslavne crkve. Sadržaj pisma objavljujemo u cijelosti: SVETI ARHIJEREJSKI SINOD SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE Ulica Kralja Petra br. 5 11000 Beograd Srbija  Banja Luka, 05. septembra 2023. Vaša Svetosti, Vaše Visoko Preosveštenstvo, Vaša Preosveštenstva, Od kraja 2009. godine, nizom aktivnosti, naše udruženje nastoji objelodaniti istinu o stradanju našeg naroda u Gospićkoj grupi logora, preteči Jasenovca ali i na mnogim drugim stratištima Pokolja, zločina Genocida počinjenog nad našim narodom od strane NDH i time pomoći da naši

Đurđica Dragaš: TRAG

Kad god vidim ovakav trag na nebu i čujem daleki zvuk aviona, setim se leta provedenih kod babe i dede na selu. Baba me je često vodila sa sobom kad bi išla da obiđe krave u polju i „prepne“ ih tj. premesti kočiće za koje su bile vezane kako bi dobile još koje parče netaknute trave. Išle smo kilometar – dva u jednom pravcu, po najjačem suncu, u sred dana (jer baš tad to i mora da se uradi), ali nije mi bilo teško. Trčkarala sam uz njen odlučni i žurni korak, držeći je za ruku i nadajući se da ćemo u povratku svratiti na kafu kod njene „druge“, Milke

Đurđica Dragaš: Divoselo – selo kojeg nema

Još jedna tužna godišnjica. Pre tačno 30 godina, u praskozorje, počeo je napad na tri podvelebitska srpska sela u okolini Gospića. Divoselo, Čitluk i Počitelj našli su se tog jutra pod teškom artiljerijskom vatrom. Divoselo – selo kojeg nema Gorelo je nebo, a eho eksplozija širio velebitskim vrletima. Kako je dan odmicao, eksplozije su bile sve ređe, ali je tragedija tek počinjala. Dok su iz tzv. Medačkog džepa (kako su kasnije prozvana ova tri sela) stizale poluinformacije, a strah širio kao poplava, zlokobni dim i odsjaj vatre koji su predveče počeli da dopiru iz tog pravca, značili su samo jedno. Gorele su kuće! Uništavano je ono što je preostalo iza

Istinom se suprotstaviti neistini

Za svega 132 dana, u kompleksu logora Gospić–Jadovno–Pag, ugašeno je ne manje od 40.000 života, od čega 38.000 pravoslavnih Srba. Kompleks ovih logora u Hrvatskoj svode na samo jednu, Šaranovu jamu, dokazujući da ni u njoj niko nije ubijen Piše: Dr Dušan J. Bastašić* Jasenovac – Donja Gradina, neosporno najveće gubilište Srba iz perioda NDH, u javnosti sve prisutnije slovi kao paradigma celokupnog stradanja na tom prostoru. Time nepravedno ostaju nepoznata i zaboravljena mnogobrojna druga mesta stradanja, a žrtvama i njihovim potomcima se uskraćuje pravo na pomen i pamćenje. Leta 1941. godine, na području Srednjeg Velebita, Ličkog Polja, Podvelebitskog podgorja, Podvelebitskog kanala, Paških vrata i severnog dela ostrva Pag, počinjeni su

Dušan Bastašić, predsjednik Udruženja “Jadovno 1941.”: Potomci žrtava Jasenovca ne mogu da ćute

Logorom Jasenovac, brojem žrtava i sjećanjem na ovaj strašni zločin, pored istoričara, trebalo bi da se bave i sociolozi, psiholozi, demografi, ali i sami potomci žrtava, zato što je ovaj koncentracioni logor jedna od najznačajnijih karika u srpskom identitetu. Razgovor vodio: Veljko Zeljković Kaže ovo u intervjuu za “Glas Srpske” predsjednik Udruženja “Jadovno 1941.” Dušan Bastašić, navodeći kako to potomcima žrtava niko ne može da zabrani, ma kako se on zvao i u kojoj fotelji sjedio. Kako kaže, intervju koji je nedavno dao direktor Muzeja žrtava genocida u Beogradu Dejan Ristić, u kom je istakao da diletanti ne bi trebalo da se bave Jasenovcem, jeste iritantan i uvredljiv za sve potomke žrtava

Predsednik UG "Jadovno 1941" Dušan J. Bastašić Foto M. Filipović

Bastašić: Ko nam i zašto preporučuje one koji poriču Pokolj

Kako se proteklih dana u javnom prostoru (opet) razvila polemika vezana za revizionističke izjave čelnika domaćih institucija u čijoj kompetenciji je razvijanje i očuvanje kulture pamćenja na Pokolj, zločin Genocida počinjen nad Srbima od strane NDH, smatramo aktuelnim i vrijednim da podsjetimo na prilog objavljen na našem portalu oktobra mjeseca 2020. godine Na zvaničnoj fejsbuk stranici Muzeja žrtava genocida iz Beograda, javnosti je, ne prvi put, preporučen intervju kontroverzne hrvatske istoričarke Nataše Mataušić. Ista preporuka je objavljena i na zvaničnoj fejsbuk stranici Odbora za Jasenovac SAS SPC. Riječ je o intervjuu pod naslovom „Mataušić: Očekujem dezavuiranje istine o Jasenovcu i Diani Budisavljević“ koji je za Radio slobodna Evropa uradio novinar

Podrška!! – Dani(j)el Jadovnički Simić

Udruženje Jadovno 1941. sa gnušanjem odbacuje bilo kakvu argumentaciju kao razlog kojim se našem istaknutom članu, aktivisti i prijatelju ograničava sloboda kretanja i sloboda na rad. Piše: Dušan J. Bastašić Dani(j)el Simić je 16. avgusta oko 12:15 zadržan na graničnom prelazu Batrovci, sa hrvatske strane, gdje je čekao tri sata bez ikakvog obrazloženja, zatim je priveden na informativni razgovor, te mu je potom uručeno rješenje o odbijanju ulaska u zemlju bez naznačenog vremenskog roka. Vama koji posjećujete naš portal Jadovno.com ili na tu adresu stižete posredstvom društvenih mreža na kojima nastojimo biti dnevno ažurni, sigurno nisu promakli tekstovi Dani(j)ela Simića. Oni u kojima na temu Jadovna, našeg ličnog, društvenog i

Đurđica Dragaš: BREZA DIVOSELjAČKA

Pruži mi ruke, rođena, uteha mi budi… Grlim te brezo, mila moja.Milujem ti raspuklu koru i sićano lišće. Šapni mi, rođena,ko prođe poljem našim,ko zamuti vodu sa bunara.Pričaj mi, sestrice,o kući našoj,o jabuci s prozora,o jutru što na hleb miriše. Odaj mi tajnu koju ti proletos donese bura s Velebita.Stanuju li duše njihove u oblacima što kišu nose.Čuje li se tužbalica devojačka,nosi li je vetar k moru,krije li je u utrobi zemlja. Jesu li im ruke u korenju tvome,Rasteš li iz snage njihove,Jel’ ti lišće šapat dečji. Pričaj mi, mila moja.Same smo pod ovim nebom našim,same međ’ grobovima njihovim. Pruži mi ruke, rođena,Uteha mi budi… Od istog autora: Đurđica Dragaš –

Đurđica Dragaš: Setiš se i ne znaš šta bi sa sobom!

Sedneš ovako ispred kuće u kojoj si takoreći odrastao, u kojoj su živeli ljudi koji su te voleli više od života pa se setiš…. Kako ti je baba kuvala griz u sveže zakuvanoj varenici, kako si joj spavala “ u krilu“, kako te je učila da pleteš i kako si joj pomagala da „tka“ biljce. Setiš se i djeda, pitomog i vrednog čoveka koji je svojim rukama napravio sve ovo oko tebe što sada propada i nestaje… i onu kacu u podrumu što još prkosi. Djeda, kojeg si, mala i prehlađena, molila – đido, loži vatru, gota (gotova sam) pa ste to prepričavali godinama… Setiš se i ne znaš šta

Dušan Bastašić – I Slana je Jadovno

Na područje nekadašnjeg ustaškog logora Slana sam prvi put došao 2006. Kao i tada 1941, i onda je na Slani pržilo sunce. Rekao bi naš narod „gori zemlja“. Ovdje nema zemlje, Slana je sami kamen. Jedini život koji se tu održava je biljka zelenih nazubljenih listova otrovnog sadržaja. English Kamen na Slani je oštrih ivica. Po njemu je i obuvenom teško hodati. Još uvijek su vidljivi ostaci kamenih ustaških nastambi i stražarskih grudobrana. Zatočenici su u teško zamislivim uslovima golim rukama kamenom u kamenu gradili te objekte i cestu koja vodi „od nikuda nikud“, a koja se još uvijek dobro vidi. Noću su se smrzavali pod improvizovanim nadstrešnicama. Pročitao sam

NAJAVA: Promocija knjige „Narodna nošnja Srba Livanjskog polja“ u Livnu

Promocija knjige u Livnu, biće održana u nedelju 30. jula 2023. godine u 12 časova u prostorijama Gimnazije Livno, Kraljice Katarine 16. U izdanju Udruženja OML iz štampe je izašla knjiga Narodna nošnja Srba Livanjskog polja, koju je priredila Gordana Dostanić kao svojevrsnu kompilaciju ranije objavljenih radova i tekstova raznih autora. U knjizi je obrađeno formiranje narodne nošnje, nazivi i opis njenih pojedinačnih delova, način izrade, sličnosti i razlike sa nošnjom susednih područja, opis gradske i seoske nošnje Srba ikavaca i ijekavaca, ukrašavanje i nakit. Autorskim tekstom Jasna Vujičić je predstavila svoj lični pristup čuvanju tradicije izrade nošnje. Pored bogatih ilustracija knjiga sadrži i popis livanjske nošnje u zbirkama Etnografskog muzeja Beograd

Sadilovac, Hram Rođenja Presvete Bogorodice | Sadilovac, Hram Rodjenja Presvete Bogorodice

Dani(j)el Simić: Borić Mare Novorođenče

Ono je ono. Ne znam muško ili žensko. Ali kako znam da je – srpsko? Zašto danas, kad se poneko sjeti okupirane Republike Srpske Krajine, biram da pišem baš o njemu? Zato što je to isto. Zato što ili nema, ili ne zna, a najčešće neće niko drugi. Drago naše Novorođenče, moram. Jer možda nijesi moje, ali jesi naše. Da nijesi naše, živjelo bi možda. Sjeme nastavilo. A i šta može biti nekom kao tebi, tek rođenom u prvoj polovini dvadesetog vijeka, bez majčine sise? Zaklaše ti bebi-formulu. Udaviše te u odsječenom pupku. Sramota me tebe. Sramota me, a ti vjeruj ako možeš. Jer možda nijesi moje, ali jesi naše.

Slabo sila prašta za srušena im carstva, zbog stava i inata Srbin vazda strada

U ritmu gluvog glamočkog kola, ovi su se stihovi početkom meseca prolomili nad Šaranovom jamom, jednom od stratišta logora Jadovno na Velebitu. Kad se spoje Glamočko gluvo, Pavlina Radovanović i Beogradski sindikat nastane pesma o stradanju koja je simbolično povezala čitav srpski narod… od Kosova i Metohije, preko Beograda i Bosanske Krajine do Šaranove jame, stratišta na Velebitu na kojem je prvi put zvanično emitovana. Odslušana je u tišini, kao himna, a Feđa Dimović iz Beogradskog sindikata posle svega, nije krio emocije. Zahvalan na pozivu da prisustvuje Danu sećanja na žrtve logora Jadovno, kaže da su mu se, dok je slušao pesmu i gledao ljude oko sebe bukvalno tresle noge.

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.