Alija Izetbegović je, među svim jugoslovenskim političarima, devedesetih godina držao u rukama „najbolje karte“. Nuđene su mu razne političke opcije, a on je izabrao onu koja njegovom narodu daje najmanje Piše: Nenad TADIĆ Aliju Izetbegovića u bošnjačkoj javnosti smatraju „tolerantnim, mudrim političarem i modernim demokratom“, dok ga pola BiH doživljaja kao priučenog političara koji je BiH uveo u strašan građanski rat zbog svojih pogrešnih procjena i vjerskog fanatizma. Izetbegović je pisac „Islamske deklaracije“ (koje se nikada nije javno odrekao), u kojoj se, između ostalog, navodi da će društvo živjeti u skladu sa islamskim običajima čim muslimani dobiju odlučujuću većinu. Izetbegović je za vrijeme rata od 1992. do 1995. godine, kako

  Udruženje „Istočna alternativa“ Republike Srpske izražava zabrinutost zbog izjave političkog savjetnika Demokratske stranke (DS) iz Srbije Dragoljuba Mićunovića koji je rekao da je Republika Srpska „propali projekat“, izjavio je danas Srni predsjednik ovog Udruženja Vojin Pavlović. On kaže da Mićunović, ukoliko se smatra ozbiljnim političarem, ne bi trebalo da daje paušalne ocjene koje unose nemir i nanose štetu srpskom narodu. Pavlović je rekao da „Istočna alternativa“ vjeruje da tu izjavu, srećom, nije niko ozbiljno shvatio i obratio pažnju na nju, jer je riječ o mišljenju „starca čija politika je doživjela fijasko u Srbiji“. On kaže da ovakvim izjavama Mićunović „pokušava da ponovo skrene pažnju i da se vrati u

Slavonska sokolska garda osuđenog ratnog zločinca Branimira Glavaša postrojila se u crnim uniformama pred zgradom hrvatskog Sabora u Zagrebu. Više od 30 crnokošuljaša stajalao je na kiši dvadesetak minuta na Markovom trgu. U rukama su držali zastave Hrvatske i Hrvatskog demokratskog saveza Slavonije i Baranje, čiji je osnivač Glavaš. Postrojavanje je pratio manji broj policajaca. Nakon što su performans priveli kraju, crnokošuljaši su napustili trg, javili su hrvatski mediji. Mediji su ranije objavili da Glavaš u tajnosti u Osijeku organizuje vježbe mladića okupljenih u Slavonsku sokolsku gardu. Mladići su obučeni u crne uniforme s crnim beretkama na glavama. Na lijevoj ruci uniforme im je grb, a na prsluku s lijeve

Ćirilica – Latinica „The same as our refugees.“ Under this excuse, the global media propaganda in favor of mass migration gets through in Serbia. But just like the rest of the propaganda, this claim is a manipulation. Ćirilica – Latinica„The same as our refugees.“ Under this excuse, the global media propaganda in favor of mass migration gets through in Serbia. But just like the rest of the propaganda, this claim is a manipulation. Serbian refugees didn’t have the support of the media propaganda. Pictures of children were not massively used worldwide to elicit maximum compassion. On the contrary, media propaganda was used against Serbian refugees. Serbian refugees didn’t leave families behind. Most of the migrants

English – Ćirilica ”Isti kao naše izbeglice”. Pod tim izgovorom u Srbiji prolazi planetarna medijska propaganda u korist talasa migracija. Ali kao i čitava propaganda, i ta tvrdnja je manipulacija. Srpske izbeglice nisu imale medijsku propagandu iza sebe. Slike dece se nisu masovno koristile da širom sveta izazovu maksimalno sažaljenje prema njima. Naprotiv, medijska propaganda se koristila protiv srpskih izbeglica. Srpske izbeglice nisu ostavljale porodice iza sebe. Većina migranata su muškarci. Sebe spasavaju a žene i decu ostavljaju neprijatelju? Srpske izbeglice nisu bile dezerteri. Talasi izbeglica iz Krajine i sa Kosova usledili su tek nakon sloma vojske i države. Zašto vojno sposobni migranti ne ostanu da se bore protiv Islamske države? Srpske izbeglice su

Ćirilica Ako nam nitko ne želi pomoći, ni braća ni komšije, nek nas svi ostave na miru, a ne da skupljaju političke poene na nama Siniša Ljubojević Piše: Siniša Ljubojević Već mjesecima politički lešinari nadlijeću nad Srbima u Hrvatskoj. Srbe s visina gledaju kao laki plijen koji nema kuda. Možda smo i sami zaboravili da smo stari evropski narod nastanjen na području Slavonije, Like, Korduna i Banije stotinama godina, a u Dalmaciji još od doba Nemanjića i Cara Dušana. Izgrađeni manastiri od dalmatinskog kamena u 13 stoljeću svjedoče tko je krčio Dalmatinsku zagoru i obrađivao Ravne Kotare i Bukovicu. Srbi na ostala područja današnje Hrvatske dolaze nešto kasnije u 16

Ćirilica Potomci i poštovaoci žrtava kompleksa logora smrti NDH, Gospić-Jadovno-Pag, na mjestu logora na planini Velebit 2014. godine Predsjednik Udruženja „Jadovno 1941.“ Dušan Bastašić ocijenio je da je zabrinjavajuća i poražavajuća činjenica da je srpski tim dokaze o genocidu nad Srbima u Drugom svjetskom ratu upotrijebio pred Međunarodnim sudom pravde kao „pomoćno dokazno sredstvo“.   „Mada je konvencija o genocidu usvojena tek poslije Drugog svjetskog rata i ne može se primjenjivati retroaktivno, karakter zločina počinjen nad Srbima tokom Nezavisne Države Hrvatske (NDH) ispunjava sve pretpostavke iz definicije o genocidu utvrđene u Konvenciji o sprečavanju i kažnjavanju genocida“, rekao je Bastašić za Srnu, komentarišući odbijanje tužbe i kontratužbe za genocid Hrvatske

Intervju sa profesorom Milom Lomparom Političari je mogu samo zatomiti neko vreme. Njihova sramota pripada svima, jer smo postigli jedinstvo na ideji nacionalne izdaje  U vašoj knjizi Duh samoporicanja bavite se, između ostalog, fenomenom nekritičkog samooptuživanja kod Srba. Smatrate li da je taj „duh samoporicanja“ mnogo opasniji po budućnost srpskog naroda od napada i optuživanja koja dolaze „sa strane“?   — Reč je o jednom istorijskom ritmu koji je preovlađujući u našoj ukupnoj – i društvenoj, i državnoj, i kulturnoj – politici čitav dvadeseti vek. Pokušavam da ga opišem kao fenomen dugog trajanja. Takvi fenomeni – kako uče istoričari koje nazivaju analistima – odvijaju se u dubinskim slojevima društva i traju bez obzira na ideološke racionalizacije:

Zašto je važno razviti svest o neophodnosti kulture pasivnog otpora?   Zahvaljujem se žiriju nagrade Pečat vremena koji je odlučio da moja knjiga ponese godišnju nagradu za knjige iz društvene teorije. Ova zahvalnost se prirodno proteže i na sam Pečat, jer je ovaj nedeljnik omogućio da moja knjiga postane poznata širem krugu čitalaca. Nije to bilo maleno postignuće. Jer, reč je o knjizi čije je prvo izdanje zasmetalo njenom izdavaču u nastojanju da dobije sajamsku nagradu: rekli su mu – u ova demokratska i liberalna vremena – kako njegova izdanja zaslužuju priznanje, ali mu ono izmiče zato što objavljuje knjige „Čavoškog i Lompara“. Bilo mi je žao izdavača, ali mi je bilo

Mnogi nas ljudi ovih dana pitaju ZAŠTO. Mnogim novinarima je čudno otkuda jedna NVO na izborima. Svi bi hteli da znaju zbog čega Dveri ulaze u politiku. Evo odgovora. Zašto napuštate udobnu poziciju najaktivnijeg patriotskog udruženja? Zašto izlazite iz već osvojenog i bezbednog prostora NVO sektora (u kome ste stekli autoritet i društveni uticaj) i ulazite na prepunjeni i klizav teren politike? Zašto rizikujete? Zašto vam je to potrebno? Imajući odgovornost prema svima koji postavljaju ovo pitanje, ali imajući odgovornost pre svega prema sebi i građanima Srbije, dužni smo da vam kažemo zašto ovaj korak.   Zato što je u trenutku ubrzane dezintegracije Srbije pozicija moralnog arbitra koji koji društvenu

Stanje u Srbiji koje je svima poznato i koje se može opisati kao raspad društva, države i svih institucija dovelo nas je u situaciju da shvatimo kako je politika toliko ozbiljna stvar da je ne treba prepustiti samo političarima, kao i to da su odluke koje se odnose na sve naše živote toliko ozbiljne da ih ne treba prepustiti samo strankama. Dveri zato danas objavljuju da su spremne da izađu na sledeće izbore kako bi stanje u Srbiji menjali, kako bi režim primorali da ode, ali i temeljno promenili sistem koji bi mogao ponovo da stvori slične režime. Dveri u ovu borbu ulaze sa novim ljudima koje neće promovisati kao

Srbija se nalazi u lancima nekoliko dominantnih monopola koji kontrolišu kompletan društveni i državni život, i svojom težinom gotovo nas onemogućavaju da slobodno dišemo. To je udružena monopolska dominacija zapadnih ambasada, zelenaških stranih banaka, domaćih tajkuna, korumpiranih političara i kontrolisanih medija, koja nemilosrdno eksploatiše Srbiju kao svoju koloniju. Srbija je naša zemlja i jedino joj mi, obični građani, želimo dobro. Ako smo svesni da se nalazimo u ogromnoj domaćoj i svetskoj duhovnoj i ekonomskoj krizi, ako je jasno da stranke više ne mogu da vode narod već imaju obavezu da slede potrebe naroda, onda nas kriza vraća bazičnim vrednostima koje smo bili zanemarili, porodici i socijalnoj solidarnosti na prvom mestu,