UOČI godišnjica oslobođenja Beograda i Srbije u Drugom svetskom ratu od fašizma, retko se govori o mnogim žrtvama koje su stradale od drugog velikog zla 20. veka – boljševizma. A kada se i piše o ovim smutnim poratnim mesecima često se prave komparacije i govori kako ni u zapadnoj Evropi posleratna pravda nije bila ujednačena. Navodi se obično primer Francuske kao zemlje koja je, iako demokratska, eto, bila podložna „etosu odmazde“. Nažalost, takve komparacije su krajnje neutemeljene i netačne. Srbija i Jugoslavija daleko prednjače u broju pobijenih u vreme revolucionarnog terora i osvete ne samo u odnosu na Francusku nego i u odnosu na sve zemlje istočnog bloka. Kako? Proces

Posvećeno Andreju. Potrebno je samo da donesemo odluku. Izbor je isključivo naš, i u zavisnosti od njega ishod je izvijestan. Biti spasen ili ne… Kakva muka, patnja ili nečije lukavstvo i sila može navesti čovjeka da se okrene protiv sebe, svoga identiteta, protiv svojih predaka u sebi? Svoju slabost da opravda ružnom kritikom naroda iz kojeg je. Koje nezadovoljstvo sobom treba da ima, pa da poželi da bude neko drugi. Da govori, da su Srbi najgori narod… Srpski narod je vijekovima bio izložen ogromnim stradanjima, pritiscima, ne samo da bi ga porobili, već i da bi ga učinili suštinski drugačijim. Ogroman broj Srba žrtvovao se da bi odbranio svoj identitet.

Institutions within Serbia start a campaign of intergovernmental lobbying targeting the rise in neo-Nazi ideology in modern Croatia. Materials describe describe what effectively amounts to a rehabilitation of the Ustasha movement, fuelling “anxiety and fear” among minority Serbs, Jews and Roma in Croatia. The despatch to various capitals refer to damning examples which have thus far remained unanswered by UK and EU authorities. These started in 2012 and have only accelerated since. The unofficial “non paper” paints a historical picture for foreign officials describing the “Independent State of Croatia” (NDH) as a Quisling state. With Hitler’s help, the Ustasha became Croatia’s Nazis perpetrating genocide, ethnic cleansing and crimes against humanity

Žučna se polemika ovih dana vodi u listovima „Politika“ i „Vesti“ iz Frankfurta između čelnih ljudi Srpskog memorijala i v. d. direktora Muzeja žrtava genocida u Beogradu Veljka Đurića Mišine o potrebi za podizanje Memorijalnog centra srpskim žrtvama genocida u 20. vjeku. Polemika o formiranju Memerijalnog centra srpskim žrtvama genocida uzima u poslednje vrijeme sve više obima, i treba tako, jer bez polemisanja po ovoj temi nema ni temeljne baze da se konačno pokrenu mehanizmi i finalizuje izgradnja Memorijalnog centra. Uvertira o inicijativi za Memorijalnim centrom Inicijativu za podizanjem Memorijalnog centra pokrenuo sam prvi još davne 1989-te godine iz Beča, Austrija. Predlog za formiranjem Memorijalnog centra, potpisan pod znakom podrške,

Tridesetogodišnji Županjac ostao je zatečen i neprijatno iznenađen kada mu je prije nekoliko dana stigao poziv iz Ministarstva odbrane, Područnog odsjeka za poslove obrane Vukovar, da se javi u Ured državne uprave „radi saopštavanja ratnog rasporeda“ u OSRH. Došao je uz napomenu da neodazivanje pozivu za učestvovanje u vojnoj obavezi, radnoj obavezi, radnoj pomoći, odnosno ustupanje materijalnog sredstva bez opravdanog razloga za sobom povlači novčanu kaznu od 1.000 do 5.000 kuna, piše Glas Slavonije. „Što se to događa? Kakav ratni raspored? Moram da priznam da mi nije bilo nimalo prijatno da pročitam tu formulaciju. Supruga se odmah uspaničila i već me danima opsjeda s pričom da spakujemo kofere, uzmemo djecu

Monodrama hrvatskog glumca Božidara Alića, nazvana po ustaškom pozdravu „Za dom spremni“, uvrštena je u redovni repertoar zagrebačke dvorane Vatroslav Lisinski, piše riječki „Novi list“. Glumac Božidar Alić smatra da ne postoji nijedan propis koji bi mogao da zabrani taj pozdrav. Inače, sponzor njegove monodrame je Centar za podsticanje stvaralaštva hrvatskih branitelja „Gavran“ iz Gospića. Riječki dnevnik Novi list piše da je kontroverzni glumac Alić, koji se u poslednje vreme uglavnom ističe veličanjem NDH i širenjem mržnje, zaista ostvario svoje najave. „‘Bez lustracije nema Kroatie’ je moje žestoko političko promišljanje ovog pogubnog vremena po moj hrvatski narod. Slobodno možemo reći, najpogubnijeg vremena od 1918, ili preciznije, od 1945. do danas,

Uz ovu mapu popisa stanovništva Habzburške monarhije iz 1846. (obratiti pažnju na stavku 4 među Slovenima, i njene podstavke a, b, c), razmišljam kako su naša bivša braća zapadni Srbi – od Vatikana projektovani kao Hrvati (čast izuzecima pravim Hrvatima čakavcima i kajkavcima, i pošokčenim, pa pohrvaćenim Nemcima, Mađarima i Česima od Osijeka do Daruvara – razni Šeksi i Fehiri), u Drugom svetskom ratu igrali na sve opcije: – Ako pobjede ustaše i Hitler, imamo Pavelića, istrijebili smo Srbe, dobili oprost, umirili savjest, jer smo „stali na branik kršćanske i zapadne civilizacije“. – Ako pobjede partizani, imamo Tita, dotukli smo Srbe, proći ćemo kao pobjednici, mi smo ljevičari od početka,