arrow up

Odgovor Koraksiću povodom spomenika Draži u Beogradu

Istorijska nauka i njeni plodovi su danas svima dostupni. Zato se ni Vama, a ni Vašim istomišljenicima, više ne može tolerisati bahato neznanje kao opravdanje za česte uvrede Piše: Igor Ivanović Poštovani gospodine Koraksiću, Iako imam poštovanje prema Vašim godinama, osećam obavezu da ovim putem odgovorim na izjavu koju ste dali za dnevni list Danas, povodom predloga lidera „Dveri“ Boška Obradovića da se u Beogradu podigne spomenik Draži Mihailoviću. U nameri da budete malo duhoviti a malo ozbiljni, rekli ste da se slažete sa predlogom samo ako se na Dražinoj bisti stavi u usta kama ili bajonet. Drugim rečima, nazvali ste generala Mihailovića – ni manje ni više – ubicom

Besjedi potpukovnik Petar Baćović, komandant JVuO u istočnoj Bosni (lijevo od krsta)

80 GODINA OD ZLOČINA NA RADAČKOM BRIJEGU: U nedjelju pomen žrtvama komunističkog terora

Udruženje JVUO Trebinje poziva potomke žrtava komunističkog terora i sve ljude dobre volje da prisustvuju pomenu koji će se održati u nedjelju 27.02.2022. godine sa početkom u 12.00 časova ispred spomenika na Radačkom brijegu (Ljubomir). Na taj način biće obilježen tužni jubilej – 80. godina od od komunističkog zločina. Naime, u  februaru 1942. godine partizani predvođeni Savom Kovačevićem, Petrom Drapšinom i Dragicom Pravicom na Ljubomiru su ubili 21 mještanina, a kasnije još šest seljana. Od ukupno 30 pohvatanih ljubomirskih seljaka, 21 je osuđen na smrt, „bez konsultovanja mjesnog političkog i vojnog rukovodstva“. Smrtna presuda je za većinu izvršena 27. februara na Radačkom Brijegu pred velikim skupom vojske i naroda. Tom

Memorijalna akademija povodom 80 godina od stradanja Srba u Bojniku 17. februara 1942.

Beseda dr Dejana Antića izgovorena na Memorijalnoj akademiji. Vek koji je za nama, za srpski narod predstavljao je epohu velikih nacionalnih dela, ali i epohu stradanja. Stradalo se u Velikom ratu, u Drugom svetskom ratu, stradalo se tokom odbrambeno-otadžbinskog rata i u vreme Nato agresije na našu zemlju. I ni jedan region, ni jedan pedalj srpskih zemalja, nije bio pošteđen ratnih razaranja i velikih ljudskih gubitaka. Zato smo se večeras okupili, ovde u Pustoj Reci, pod okriljem Radan planine, ne bi li se sa tugom i bolom prisetili jednog od najvećih postradanja srpskoga roda sa juga Srbije u XX veku. Od davnina je Pusta reka naseljena Srbima. U vreme Kraljevine

Vlado Šegrt strijeljao 19 mladih Nevesinjki

14. februara 1945. godine Vlado Šegrt je strijeljao 19 mladih Nevesinjki. Da se ne zaboravi! Na današnji dan, 14. februara 1945. godine, Deseta hercegovačka udarna brigada NOVJ, pod komandom zloglasnog Vlada Šegrta, strijeljala je 19 mladih djevojaka u Nevesinju. „Bilo je možda previše strijeljanja… Ja to iz sadašnje perspektive razmišljam, ali iz ondašnje možda i nije, no je trebalo još više“, dio je sramne izjave Vlada Šegrta na tzv. Trebinjskom savjetovanju. Zemljoradnik, u ratu komesar Lastvanske partizanske čete, komandant bataljona Luka Vukalović, komandant zloglasnog Prvog hercegovačko – crnogorskog udarnog bataljona. Ovaj bataljon formiran je na Baljcima (Bileća) 28.01.1942. To je bila jedinica posebne namjene, sastavljena od najspremnijih ideološki motivisanih boraca

SLOBODE SE DOMOGLO 105 LOGORAŠA: Pre 80 godina u Nišu se dogodio prvi proboj nacističkog logora u Evropi (FOTO)

Pre ravno 80 godina, 12. februara 1942, grupa najhrabrijih logoraša odvažila se da organizuje prvo bekstvo iz jednog nacističkog logora u Evropi. Piše: J. ĆOSIN Bilo je to bekstvo iz koncentracionog logora na Crvenom krstu u Nišu, osnovanog samo pet meseci ranije. Zato je ovaj proboj postao simbol prkosa, sloge, jedinstva, ali i velikog stradanja. Tog dana, gotovo 150 zatočenika iz sobe broj 12 počelo je proboj, a predvodili su ih Branko Bjegović i Dušan Tomović, koji su i uspeli da uspešno pobegnu. Taj proboj logoraša, prvi u Evropi, dao je ovom stratištu posebno mesto na zlokobnoj mapi nacističkih logora, uprkos činjenici da je u njemu za vreme Drugog svetskog

Skandalozni projekat UN na KiM: Obnavljaju dom vernog saradnika nacista i zločinca

Deva je bio jedan od osnivača velike Albanije i surove SS divizije Skenderbeg, koja je likvidirala Srbe, Jevreje i Rome u Drugom svetskom ratu. Foto Fejsbuk UNDP Aencija Ujedinjenih nacija zadužena za razvoj država i teritorija (UNDP) u Kosovskoj Mitrovici rekonstruiše kuću Džafera Deve (1904-1978), ozloglašenog naciste koga su zbog surovosti zvali i kosmetski Hitler. Deva je bio jedan od osnivača velike Albanije i surove SS divizije Skenderbeg, koja je likvidirala Srbe, Jevreje i Rome u Drugom svetskom ratu. Skandalozna obnova se odvija u okviru projekta Evropske unije koji doprinosi stabilnosti i miru (IcSP). Posle obnove, Devina kuća u južnom delu Kosovske Mitrovice će, kako je najavljeno, postati regionalni centar

Ispred spomenika "Porodica", simbola stradanja 1.300 nevinih Novosađana - Jevreja, Srba, Roma, surovo ubijenih i bačenih pod led Dunava (Foto Grad Novi sad)

Patrijarh: Nadamo se da će đaci moći da uče punu istinu o masakru

Slovo Njegove Svetosti Patrijarha srpskog g. Porfirija pročitano 23. januara 2022. godine na Keju žrtava racije u Novom Sadu povodom obeležavanja osamdesetogodišnjice Pogroma (Novosadske racije). Mada su me zdravstvene okolnosti sprečile da danas stojim između vas na novosadskom keju, još se snažnije i usrdnije pridružujem vašim molitvama za one koji su te zime, mnogo hladnije nego što je ovogodišnja, nestali ispod dunavskog leda. Pri tom veoma dobro znam da su molitve koje uznosimo potrebnije nama, nego njima koji su postradali, jer su oni upisani u Knjigu večnosti, Knjigu besmrtnog života i sede sa desne strane Oca Koji je na nebesima i neprestano mu se mole za nas. Budući da sam odrastao

Spomenik "Porodica"

Program “Ledena tišina” Kulturnog centra Novog Sada

Sećanje na žrtve najtragičnijeg događaja u istoriji Novog Sada u prošlom veku, Novosadske racije i Holokausta, tema je programa koji Kulturni centar Novog Sada organizuje deveti put pod nazivom “Ledena tišina”. Autor: G. Nonin Pored Pomena žrtvama racije na Keju žrtava racije kod spomenika “Porodica”, centralnog događaja koji se organizuje u nedelju, 23. januara u podne, ova institucija organizuje i niz programa posvećenih sećanju na stradanje naroda na teritoriji Vojvodine. Predavanjima i izložbama, želeći da podseti, predstavi i otrgne od zaborava najveće zločine u istoriji.Novog Sada, Kulturni centar Novog Sada, godinama organizuje program “Ledena tišina” tokom januarskih dana kada se u gradu obeležava godišnjica Novosadske racije. Ove godine, navršava se

Ivanji.jpg

Kako sam preživeo »novosadsku raciju« – Ivan Ivanji

Ivan Ivanji rođen je 1929. godine u Zrenjaninu. Književnik je i prevodilac. Roditelji, oboje lekari, Jevreji, ubijeni su 1941. godine, a on se spasao bekstvom kod rođaka u Novi Sad. Tu je uhapšen u martu 1944. godine, posle čega je bio zatočen u koncentracionim Logorima Aušvic i Buhenvald do aprila 1945. godine. ZA VREME „NOVOSADSKE RACIJE“ POLICAJCI SU DOLAZILI I U STAN MOG STRICA, GDE SAM TOG JANURA 1942. GODINE BORAVIO. POLICAJCI SU UGLAVNOM BILI UČTIVI, A ЖANDARI UBICE. PITALI SU KO TU SVE ЖIVI, POGLEDALI LEGITIMACIJE, ZA DECU – STRIČEVE SINOVE I MENE – BILA JE DOVOLjNA ĐAČKA KNJIЖICA. KAD SU DRUGI PUT DOŠLI, ZAVIRILI SU I U PONEKI

Pripreme za novosadski pokolj

Feketehalmi-Cajdner je drugog dana Božića 1942. od vladike Ćirića zahtevao da potpiše pripremljen proglas kojim bi narod pozvao na mir i pokornost. Vladika je to, međutim, odbio U Šajkaškoj se za vreme racije ponovilo ono što se već dogodilo u toku vojne akcije čišćenja u aprilu 1941. godine: precenjena je, s jedne strane, snaga onih koji su učestvovali u otporu, a sa druge, dogodili su se kolektivno pozivanje na odgovornost mesnog stanovništva i masovna odmazda. Ovo, u delu svoje knjige “Mađari u Vojvodini 1918 – 1947”, u kojem analizira krvave događaje iz januara 1942, konstatuje poznata istoričarka dr Enike A. Šajti, profesorka Univerziteta u Segedinu i vodeći mađarski istraživač događanja

Heroji koji su dali živote da bi spasili Dražu od Nemaca

Dve beogradske ulice odnedavno nose imena Aleksandra Mišića i Ivana Fregla i na taj način barem delimično je ispravljena velika istorijska nepravda. Piše: Predrag Savić, advokat i pisac Onome ko zna čekati, vreme otvara vrata. Ova mudra izreka pokazala se pre desetak dana kao tačna u slučaju svih onih koji su se zalagali za ispravljanje velike istorijske nepravde učiinjene iz ideoloških razloga dvojici junaka koji su se svesno žrtvovali – Aleksandru Mišiću i Ivanu Freglu. Odlukom Skupštine Grada Beograda Ulica Ljudevita Posavskog na Voždovcu preimenovana je u Ulicu majora Aleksandra Mišića, sina vojvode Жivojina Mišića. Odlučeno je i da u opštini Zvezdara Šibenička ulica bude preminovana u Ulicu majora Ivana

Dušan Buković: Slučaj Svetozara Vukmanovića „Tempa“

„Glavni cilj naše borbe jeste uništenje naših klasnih neprijatelja“, – Dušan Jerković Svetozar  Vukmanović  Tempo (Podgor, kod Cetinja 1912 – Reževići, kod Petrovca 2000), diplomirao  je  prava  u Beogradu, u Srbiji. Po narodnosti je  Crnogorac  ( Vidi: Redakcioni odbor,  Ko je ko u Jugoslaviji,  Beograd 1957, str. 786). Njegov otac je bio pristalica tzv. „zelenaša“.  Vukmanović je imao brata Luku, sveštenika, koji je bio pristalica monarhije.  Luku su komunisti uhapsili u Sloveniji i streljali 1945. godine. Svetozar nije  ni prstom mrdnuo da spasi uhapšenog brata, jer se držao komunističkog  klasnog  načela:  ubij bližnjeg svoga! Član SKOJ-a od 1933, a član KPJ od 1935.  godine. Takođe, bio je  član CK KPJ

srdjan-cvetkovic.jpg

SKORO 30 ODSTO SVIH RATNIH ЖRTAVA PALO NAKON OKTOBRA 1944. GODINE

Zajedno sa stradanjem na Sremskom frontu i žrtvama “divljih čišćenja” po Srbiji, gotovo 30 odsto svih ratnih žrtava u Srbiji palo je poslije oktobra 1944. godine, ističe istoričar Srđan Cvetković. Cvetković u feljtonu “Čišćenje Srbije od `narodnih neprijatelja` 1944-1953”, koji je objavila “Politika”, naveo je da je na nivou Jugoslavije taj procenat znatno niži i kreće se od 15 do 20 odsto, odnosno oko 150.000 od ukupno oko milion žrtava, koliko se procjenjuje. Broj stradalih u različitim akcijama “čišćenja” po oslobođenju Srbije tokom 1944. i 1945. godine je veći od 70.000. Жrtve su u Srbiji ubijane na različite načine, likvidacijama, osudom na smrt, umirale su u logorima, ubijane u potjerama

LISIČJI POTOK – krvavi trag ‘Slobode’

Ništa se nije promijenilo, baš ništa! – govorim sebi dok čekam taksi u ulici Titovog generala Koste Nađa. I Kosta i Peko Dapčević i danas su zakićeni beogradskim bulevarima… Pa neka su, od te 1944. do danas oni i njihovi unuci vladaju Srbijom. Komunistička petokraka samo je požutila u evrounijatsku Danicu, a stari proletarijat postao je goli kapitalistički resurs. Piše: Goran Lučić Od oktobra 1944. Beograd je crvenio od ubijene krvi zaklete Kralju i Bogu. Još danas je dobrano modar od ovog partijskog isleđivanja. I ove godine sam krenuo na jedno od najvećih stratišta komunističkog zločina u Beogradu. Pomen u Lisičjem potoku, starom beogradskom izletištu Kraljeva česma, tik ispod dvora

Episkop Irinej Ćirić

Spasao decu, a skojevci ga izboli nožem

Navršilo se 66 godina od smrti Irineja Ćirića, jednog od najznačajnijih arhijereja SPC u prošlom veku. Iz zloglasnog mađarskog koncentracionog logora Šarvar spasao 2.800 dece, a umro od batinanja U godini koja je na izmaku navršilo se 66 godina od upokojenja episkopa Irineja Ćirića (1884-1955), jednog od najznačajnijih i najtragičnijih arhijereja SPC ne samo svog doba, već celog prošlog veka. Na čelu Eparhije bačke Ćirić je, naime, bio tokom Drugog svetskog rata, kada je ona, okupana u nevinoj srpskoj krvi, bila pod mađarskom okupacijom. To će ga, docnije, praktično koštati života. – Posle rata, komunističke vlasti su ga zbog navodne saradnje sa okupatorom 17 meseci držali u kućnom pritvoru. Liturgiju

NAJNOVIJE VIJESTI

Zemunski rekvijem

Juče u Zemunu, uz grobnicu Svetih novomučenika srpskih Dan nekako mlak, vlažan.

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.