arrow up

Putujući muzej dug Soluncima

U džinovskom opanku, na požarevačkom Trgu oslobođenja. Originalni eksponati širom Srbije svedoče o Velikom ratu. POVODOM veka od početka proboja Solunskog fronta i završetka Velikog rata, na Trgu oslobođenja u centru Požarevca je postavljen džinovski opanak koji su pre četiri meseca napravili članovi nacionalne asocijacije za stare i umetničke zanate i domaću radinost “Naše ruke” iz Beograda. U ovom svojevrsnom eksponatu s kojim krstare Srbijom je otvorena i izložba pod nazivom “Junaci u opancima”, a postavku čine autentična obuća ratnika iz tog slavnog doba i fotografije vojnika koji su porazili znatno opremljenijeg neprijatelja. Ova nesvakidašnja limena atrakcija je dugačka šest i po, široka tri i po metra, a teška je

Dug malom junaku iz Velikog rata: Momčilo Gavrić dobija spomenik

U Loznici će 2. novembra svečano biti otkriven spomenik Momčilu Gavriću. PRVI čovek Loznice Vidoje Petrović je najavio da će ona postati prvi grad u Srbiji u koji će biti podignut spomenik najmlađem vojniku iz Velikog rata – Momčilu Gavriću. Odavanje počasti dečaku koji je na front otišao iz rodne Trbušnice podno Gučeva, a u Loznici je jedna ulica već nazvana njegovim imenom, zakazano je za 2. novembar u Parku breza, povodom obeležavanja stogodišnjice oslobođenja u Prvom svetskom ratu. Skupština grada u Loznici je, podsetimo, još 2015. donela odluku i osnovala Odbor za podizanje spomenika, a direktor centra za kulturu “Vuk Karadžić” Snežana Nešković Simić kaže da je odabran rad

SKANDAL NA POMOLU U HRVATSKOJ: Smetaju im simboli, hoće da uklone srpske spomenike i groblja

Na spomenike koji navodno veličaju “velikosrpsku agresiju” već duže vreme upozoravaju udruženja hrvatskih branitelja, koja ih smatraju uvredom za žrtve, a najčešće se pominje spomenik Vukašinu Šoškočanin. U Hrvatskoj je u toku javna rasprava o Zakonu o grobljima, na osnovu koje se očekuje odluka o tome da se iz Hrvatske uklone spomenici sa natpisima koji propagiraju ideje na kojima se temeljila “oružana agresija na Hrvatsku”, kao i natpisi kojima se “veliča sama agresija ili velikosrpstvo”, piše Vecernji.hr. List navodi da se planira da zakon bude usvojen do polovine naredne godine, kao i da nadležni očekuju da će svi nadgrobni spomenici sa “neprihvatljivim porukama” biti uklonjeni do kraja 2020. Kako se

DRAGINAČKA TRAGEDIJA

Tokom jula i avgusta 1941.godine Draginac je pored drugih većih mesta iz bliže i dalje okoline u Zapadnoj Srbiji poput Loznice, Banje Koviljače, Krupnja, Bajine Bašte, Užica,… bio teritorija oslobođena od nemačkog okupatora. Talas ustanka i narodnog otpora se širio i ova teritorija je svakim danom bivala sve veća. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 20. oktobra. 2015. godine. U nameri da na tim prostorima ponovo zavede okupacionu vlast nemački vojni vrh je doneo odluku da se ustanak zau- stavi i uguši. U tom cilju za glavnokomandujućeg nemačkih vojnih snaga u Srbiji postavljen je general Franc Beme a neposredno izvršenje zadatka povereno je

PASTOR: MJEŠTANI POKAZALI KAKO TREBA ЖIVJETI SA PROŠLOŠĆU

U Knićaninu kod Zrenjanina obilježen je dan sjećanja na nevino stradale podunavske Nijemce i 70 godina od zatvaranja koncentracionog logora u ovom mjestu. Na spomen-obilježje “Telečka” vijenac je položio predsjednik Skupštine Vojvodine Ištvan Pastor koji je istakao da Skupština AP Vojvodine i Vlada Srbije uspješno nastoje da kreiraju politike koje istovremeno poštuju i prošlost i budućnost. Pastor je istakao, da stanovnici Knićanina, nekadašnjeg Rudolfsgnada, zaslužuju veliko poštovanje jer su prije 20 godina podigli spomenik nedužnim stradalnicima ovog mjesta i tim činom pokazali kako treba živjeti sa prošlošću. On je rekao da je u logoru u Knićaninu stradalo više od 12.000 tadašnjih stanovnika Banata koji su bili Nijemci i to uglavnom

Nikola Milovančev: O broju žrtava u NDH – činjenično a ne emotivno

Na moj kritički osvrt o proceni broja stanovnika Jugoslavije koju je učinio Državni statistički ured DFJ maja 1945. i konstatacije o koliziji tih podataka sa popisom iz 1948. reagovao je čovek sa kojim sam 28 godina održavao prijateljske odnose, direktor Muzeja žrtava genocida dr Veljko Đurić. Čovek sa kojim sam mnogo puta delio isto mišljenje. I u vezi njegovog poslednjeg članka o nacističko-ustaškom logoru Zemun, objavljenom u Kulturnom dodatku Politike 6. oktobra o.g. mogu da poručim: dobro je da si taj članak objavio. U odgovoru meni Veljko Đurić je već u početku krenuo lično, ad personam, pa ću najpre na to odgovoriti. Na jedno tvrđenje koje je nedostojno („nalogodavci“) se

Grčka traži od Njemačke 376 milijardi evra!

Naši nalazi i iznos koji smo utvrdili nisu temeljeni na špekulacijama i procjenama, nego na službenoj dokumentaciji, kažu Grci. Njemačkog predsjednika Frank-Waltera Steinmeiera danas će u Atini dočekati zanimljiva čestitka – ček na 376 milijardi evra. Objavio je to juče njemački Bild, pozivajući se na grčku studiju prema kojoj Njemačka za odštetu u Drugom svjetskom ratu duguje ni manje ni više nego 376 milijardi evra. Očekuje se da će za današnjeg posjeta saveznog predsjednika Frank-Waltera Steinmeiera reparacije postati službenom temom. Studiju je izradila reparacijska komisija grčkog parlamenta čiji je predsjednik Triantafyllos Mitafides, koji ima 70 godina. On je rekao kako predsjednik Prokopis Pavlopoulos poteže pitanje reparacije u svakoj prigodi. Жrtve

Obilježene 23 godine od egzodusa Srba iz Sanskog Mosta

Simboličnim spuštanjem vijenaca i cvijeća u rijeku Sanu sa gradskog mosta u Prijedoru danas su obilježene 23 godine od egzodusa Srba iz Sanskog Mosta. U oktobru 1995. godine sa ovog područja nasilno je protjerano više od 120.000 Srba, a samo iz Sanskog Mosta oko 27.000. Među okupljenima danas je na gradskom mostu bio veliki broj stanovnika Sanskog Mosta koji su se prisjetili teških dana. Mnogi su prije 23 godine izgubili svoje bližnje i bili prisiljeni da napuste ognjišta u kilometarskoj koloni. “Prijedor je postao matična opština za mnoge prognane, jer smo mi bili najveća granična opština”, poručio je zamjenik gradonačelnika Prijedora Aleksandar Miljuš. Predsjednik gradske Organizacije porodica poginulih i zarobljenih

Veljko Đurić Mišina: Dokle da zaljubljenici u istoriju uče istoričare

Povodom teksta Nikole Milovančeva „Umanjen broj žrtava u Jugoslaviji 1945“, Politika, 8. oktobar 2018, str. 20–21. Kao školovani istoričar, koji je više od tri decenije posvećen istraživanju novije srpske istorije i to iskazao kroz, osim ostalog, desetak knjiga, i kao direktor Muzeja žrtava genocida, a to znači i glavni i odgovorni urednik svega što se obznani pod znakom te institucije, pratim i čitam gotovo sve što je u vezi sadržaja osnovnih delatnosti Muzeja. Tako sam pročitao i pomenuti članak Nikole Milovančeva. Na samom početku reakcije krenuću od kraja, od potpisa autora. Nikola Milovančev je pravnik po obrazovanju a ne i istoričar! On pripada grupi zaljubljenika u prošlost i ima bogatu biblioteku,

Kad su četnici vodili proletere u napad na ustaše

Rodoljub Čolaković,  politički komesar Glavnog štaba NOP odreda Bosne i Hercegovine, zapisao je svoja sjećanja iz Drugog svjetskog rata i objavio ih u knjizi „Zapisi iz oslobodilačkog rata“ (pet knjiga) — 1946-55. godina. U  „Zapisima“ IV donosi podatak u vezi osvajanja ustaškog uporišta u Kladnju. Partizanske jedinice u napad su vodili četnici iz sela Жeravice. Ovi četnici nisu bili u sukobu sa partizanima. Tokom rata bilo je ovakvih saradnji između dva antifašistička pokreta, neke su trajale duže a neke kraće. Čolaković je zapisao sledeće: „Zanimalo me je da doznam od vodiča zašto on misli da je u Tuzli lako zalutati, ali nam razgovor prekide gromak uzvik naše prethodnice: ‘Stoj!’ Trojica

Godišnjica ubistva kralja Aleksandara: Slava kralju mučeniku

Aleksandar Prvi Karađorđević rođen je 1888. godine na Cetinju. Sin velikog kralja Petra, unuk drugog srpskog kralja Nikole Petrovića. Aleksandar je u sebi imao krv dvije viteške dinastije, imao je krv Njegoševu i Karađorđevu, bio je uman i hrabar, nije se libio da stane na čelo svoje vojske u najtežim momentima po srpstvo, nije se libio da zajedno sa svojom vojskom i narodom prođe albansku golgotu, ni on ni njegov već tada ostali otac kralj Petar. Predvodio je svoju vojsku u naletu kojim je slomljena kako naš narod kaže švapska sila, bio je opsjednut time da svu porobljenu braću kako ih je zvao oslobodi i ujedini, uspio je u tome

Jovan Vuković: Posle bitke trista generala

“Posle bitke trista generala”, kaže narodna poslovica ali, uvek postoji ono ali. Sa arhivom ili bez nje, uprkos ideološkom moleraju, danas, sa ove vremenske distance, zdrav razum se mora zapitati: Zašto je dozvoljeno da ustanak počne u Srbiji? Srbija nije ostala bez političke pa i vojne organizacije a ipak je izvršena podjela na kolaboracioniste (vrlo revnosne) i ustaničku pamet. Zar obe nisu ekstremističke, zar razum nije bio u sredini te dve opcije ? Sva srpska inteligencija nije mogla stati u onih nekoliko aviona koji su poleteli na jug, gde je njena uloga ? Zar se komunistička propaganda naslonjena na tradicionalistička bratska osećanja prema Rusiji, nije mogla suzbiti razumom i svesti

Potvrđena optužnica za zločine u Štrpcima

U saopštenju Višeg suda se navodi da je krivično vanpretresno veće Odeljenja za ratne zločine Višeg suda u Beogradu donelo rešenje kojim je potvrdilo optužnicu protiv Gojka Lukića, Ljubiše Vasiljevića, Duška Vasiljevića, Jovana Lipovca i Dragane Đekić. Viši sud u Beogradu potvrdio je optužnicu tužilaštva za ratne zločine protiv pet bivših pripadnika Vojske Republike Srpske zbog mučenja i ubistava 20 putnika iz voza u Štrpcima 1993. godine, a odbrana ima pravo žalbe na ovu odluku suda. Ova optužnica bila je potvrđivana i ranije, ali ju je prošle godine u oktobru Apelacioni sud u Beogradu odbacio jer nije bila podneta od ovlašćenog tužioca, jer u vreme podizanja optužnice novi tužilac za

Srpska tragedija u jednoj sudbini

Memoari majora Aleksandra Miloševića: Жivotna odiseja jugoslovenskog kraljevskog oficira, ustanika i učesnika građanskog rata, odmetnika i razočaranog emigranta. Malo je knjiga koje zaslužuju svoj naslov kao što je slučaj sa “Srpskom pričom”, odisejom majora Aleksandra Miloševića, oficirom Kraljevine Jugoslavije i Jugoslovenske vojske u otadžbini, ustanikom i učesnikom građanskog rata, odmetnikom od pobedničke vlasti i na kraju, razočaranim emigrantom. Istoričar Nemanja Dević je priredio Miloševićeve memoarske ratne zapise i dopunio ih istraživanjima o njegovom burnom životu koji se okončao u Kanadi 2009. stvarajući minuciozan “krajolik” za portret koji nadilazi ličnu sudbinu, postajući metafora srpskih borbi, zabluda, stradanja i lutanja. Aleksandar Milošević je ponikao u patrijarhalnoj šumadijskoj porodici gde su država, ratnička

Golgota rakovičke parohije

Nedavno sam u Domu kulture opštine Rakovica prisustvovao promociji filma „Golgota rakovičke parohije” i od jednog od učesnika, uvaženog istoričara čuo nešto što nikako ne mogu da razumem – ni kao čovek, ni kao građanin ove zemlje. Radi se o sledećem: Udruženje poštovalaca nevino stradalih od komunističkog terora već godinama pokušava da na dostojanstven način obeleži jedno od mesta stradanja nevinih ljudi u Lisičijem potoku, kod česme kralja Aleksandra, iznad Košutnjaka, ali u komisiji za spomenike i obeležja (valjda se tako zove), kao i u opštini Savski venac, nailaze na zid ćutanja. Pozivam merodavne u opštini Savski venac, na čijoj teritoriji se nalazi stratište, kao i sve članove svih komisija,

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.