Udruženje boraca Jugoslovenske vojske u otadžbini i nevinih žrtava II svjetskog rata, njihovih potomaka i poštovalaca je prije dvije godine pokrenulo inicijativu za izgradnju Spomenika borcima Jugoslovenske vojske u otadžbini i nevinim žrtvama II svjetskog rata.
Radeći prema zakonskoj legislativi i ne želeći da na bilo koji način nelegalno izgradi spomenik, kao što su u zadnje vrijeme bili izgrađeni pojedini spomenici bez papira i dozvola, Udruženje je ispunilo sve zakonske uslove za podizanje Spomenika.
U skladu sa Zakonom o izgradnji spomenika i spomen obilježja dobijeni su lokacijski uslovi, sačinjen Glavni projekat sa predmjerom i predračunom radova, revizija projekta te sva ostala neophodna dokumentacija.
Odjeljenje za boračko – invalidsku zaštitu uputilo je Odluku o izgradnji spomenika 14.12.2018. godine u Skupštinsku proceduru na razmatranje i usvajanje.
A onda obrt…
Bez ikakvih argumenata Odjeljenje je 04. marta 2019. godine povuklo kompletan predmet iz procedure, a o tome nije obavjestilo Udruženje, niti je na bilo koji način ukazalo na nedostatke u dostavljenoj dokumentaciji.
Udruženje je postupajući u skladu sa zakonom nastavilo aktivnosti u angažovanju oko izgradnje spomenika, očekujući da je materijal kompletan i da je u proceduri usvajanja. Povlačenjem predmeta i neobavještavanjem Udruženja o tome opravdano su se kod svih javile sumnje u skrivene namjere da se na svaki način ospori izgradnja spomenika.
Iako su ispunjeni svi uslovi, i ne postoji nikakva formalno – pravna prepreka, očito je da u Gradu Trebinju ne postoji iskrena želja da se spomenik srpskim žrtvama izgradi.
Ovim načinom, ne poštujući srpske žrtve i njihov dignitet čini se istorijska, civilizacijska, ljudska i moralna nepravda prema svim stradalnicima kojima Udruženje posvećuje Spomenik, i kojima se sada, osim prava na život uzima i pravo na smrt. Svi oni su izbrisani iz knjiga postojanja. Izbrisani, ali sigurno ne i zaboravljeni.
Prema podacima, koje je Udruženje do sada prikupilo za žrtve komunističkog terora i nevinih stradalnika Drugog svjetskog rata i poslije rata, na području Trebinja ubijeno je u vremenu od 1941-1951 oko 450. osoba Srpske nacionalnosti i to :
-civili (muškaraca i žena) 379. osoba, među kojima je i 20. svještenika Eparhije Zahumsko –Hercegovačke i Primorske i još desetak lica ubijenih od strane druge vojske, a koje komunističke vlasti iz nepoznatih razloga nisu evidentirale. Ljudi koji nisu bili vojnici nego domaćini, pravoslavci, odani Bogu i vjeri pravoslavnoj
– Četnici vojnici poginuli u borbi …..71. osoba.
Ubijeni civili i vojnici poslije četvrtog oktobra 1944. pa do Božića 1951. ukupno 151. osoba: „Oslobodioci“ su ove ljude oslobodili svega, na kraju i od života.
-mukarci 139. osoba, od kojih je oko 30. imalo oružje u rukama
-žene 12 osoba.
Udruženje završava pojednačni spisak za sve stradalnike sa podacima o načinu, mjestu i vremenu stradanja, kao i popis svih jama i stratišta koji će vrlo brzo biti dostupan javnosti i nadležnim institucijama na uvid i evidentiranje.
Očekujemo da Skupština Grada Trebinja na sutrašnjoj sjednici poštujući zakon, uvrsti tačku o izgranji spomenika u dnevni red i donese Odluku o izgradnji, i time otkloni sumnje u druge eventualne namjere o kojima se sve glasnije govori, a to je da se ne želi izgradnja Spomenika.
Ukoliko se ove tvrdnje obistine, onda ćemo ostati zadnji baštinici ideologije „gospodina“ Broza, a Trebinje i dalje ostati mali Kumrovec.
Izvor: SLOBODNA HERCEGOVINA