U pismu kapetana Vuka N. Bećkovića, komandira Rovačkog bataljona JVuO i oca zlatoustog Matije, koje je 14. novembra 1941. upućeno Štabu komunista Komskog odreda u Manastiru Morača stoji:
„Ogriješili ste se o dužnosti Srbina i Slovena zašto bacate ljagu na naše pleme…
Samozvana komunistička komanda koja ubija najbolje sinove naševa plemena,
a ostale naziva izdajicama i prijeti da nas oružanom snagom za svoj cilj
uređuje, mi joj poručujemo: Naše strpljenje je dostiglo vrhunac da vaši i
takvi postupci izazivaju bratsko krvoproliće za koje jedino vi snosite
odgovornost pred srpskim narodom i istorijom. Prekinite sa takvim daljim
postupkom jer nema danas ni plemena ni organizacije koja može i smije da
Rovačkom bataljonu kroji zakone više no Rovčani drugom plemenu, jer pre
njega stoji 800 brzometka koje će znati i umjeti braniti čast, ponos i
živote plemenika.
Obezbijedite i otvorite Rovčanima put i normalan saobraćaj sa Kolašinom
jer takvog postupka nema nigdje u Crnoj Gori. Prednje smatrajte kao
opomenu bataljona Rovačkog.“
Kapetan Vuk N. Bećković
Sadržaj ovog pisma publikovan je u knjizi Dragana Radevića „Bratoubilački rat (Crna Gora 1941-1945)“, str.56, a original se, prema navodima autora, čuva u Državnom arhivu Crne Gore : DACG, AOP, 391/IV 2b/6(41)
Vuk Bećković je poginuo 1944. u Sloveniji.
Matija Bećković – OČINSTVO
Mogao bih biti otac svome ocu
a, evo, još sam dete i siroče,
mlađi si bio od mene, moj oče,
kad me ostavi tvome ubiocu.
I sad mi oca on ne da za oca
i ne oprašta mi svoja nepočinstva
i drži me žedna bez kapi očinstva
i ne uklanja s mene motrioca.
Ali ja silazim na dno praočinstva
da tražim svome sopstvu nosioca
i srž svoju zagrejem kod svog stvorioca
i primim sramotu zbog toga zločinstva.
Ako duh nema groba, ni pepela,
o, daj mene meni, tvorče i praoče,
jer, evo, svako sa svoga raspela
vapi: što si me ostavio, oče?
I huli kao Vlah sa nabikoca
zato da bi ga mogli doubiti,
i za smrt moli iskorenioca,
a sve reči su samo jedna: biti.
Priredio: Rade Crnogorac
Izvor: Slobodna Hercegovina