fbpx
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Podijelite vijest:

Izvrtanje istorijskih činjenica ili umetnička sloboda

Vere i zavere
Vere i zavere

U nedelju 13.03.2016. godine, na Prvom programu Televizije Novi Sad, premijerno je emitovana prva epizoda dugo najavljivane serije ,,Vere i zavere“, nastale po romanu znamenitog književnika Aleksandra Tišme, a u produkciji pokrajinskog javnog medijskog servisa Radio-televizije Vojvodine.

Tim povodom, moramo se osvrnuti na notorno prekrajanje istorije, koje je vešto (greškom?!) izvedeno od strane uglednog scenariste i dramaturga, gospodina Đorđa Milosavljevića, profesora na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu.

Naime, potka je zasnovana na ljubavi između dvoje mladih ljudi – Srbina Sergija Rudića (koga igra hrvatski glumac Goran Bogdan) i Nemice Inge Lebenshajm (koju igra Nina Janković Dičić). No, u ovom tekstu nije reč o njihovom strastvenom odnosu, već o istorijskim činjenicama, a o kojima se nikako ne sme prećutati, već je potrebno da budu obelodanjene društvu i stručnoj javnosti, ali, i gledaocima, kako se ne bi potpadalo pod uticaj koji je u današnje vreme sveprisutan.

Dakle, dok priča (dekoncentrisano) prati malo 1962, pa malo 1942. godinu, i tako u krug, u jednoj sceni koja se bavi periodom okupacije, dvojica Srba, učenika iz Novog Sada, u školskom hodniku mučki tuku i šutiraju na podu Polaka, koji se prethodno slučajno izleteo, otkrivši svoje pravo prezime, jer je po ocu Jevrejin, pa je zbog majke promenio prezime u mađarsko. Nabildovani momak mu se obraća rečima: ,,Jesam li ti rekao da neću da te više vidim, prljavi Židovu?!“ Da podsetimo, srpska Atina je bila pod mađarskom okupacijom, a ne pod ustaškom, dok je Petrovaradin, na drugoj obali Dunava, potpao pod vlast NDH. Postavlja se (retoričko) pitanje: zašto bi dvojica Srba udarila jevrejskog momka ako ova dva naroda dele istu sudbinu tokom Drugog svetskog rata?! Ne bih da sudim o knjizi, ali je poznato da je Tišma bio veoma korektan u svojim stavovima prema našem narodu, pogotovo u neprevaziđenom romanu ,,Upotreba čoveka“.

Još uvek smo u istoj godini, Inge flertuje sa momcima iz škole, mlina, kuće proodičnih prijatelja, a onda gledamo arhivski snimak ulaska hortijevskih trupa na centralni Trg slobode, dok mađarski narod oduševljeno kliče oslobodiocima ispred spomenika Svetozaru Miletiću. Valja znati da je okupacija Bačke započela u prethodnoj godini, tačnije 11. aprila 1941!

S nestrpljenjem iščekujući da vidim scenu koja će prikazati ili makar pomenuti krvavi pir okupatora – veliku Raciju, u kojoj je, sa svojom suprugom Olgom, ubijen moj čukundeda Dr Ignjat Pavlas, predsednik Velike narodne skupštine Srba, Bunjevaca i ostalih Slovena, čovek koji je ujedinio Vojvodinu sa Kraljevinom Srbijom, ostajem uskraćen, jer je prećutan takav zločin protiv čovečnosti (ili genocid?!), a samo u jednoj rečenici stari Nemac se obraća sinu i gostima, koji pričaju o pristupanju svoje dece u Kulturbund, pitajući zašto su mu ubili najboljeg prijatelja Krausa i bacili ga pod led, dok mu sin odgovara da on navodno nije znao, već da su to učinili Hortijevci. Nisu li oni bili Hitlerovi saveznici?!

Kulminacija nastaje kada u dom Rudićevih uleće sveštenik, koji priča da je prebegao iz Kragujevca, počinje da plače i kaže da su Nemci uterali sve njegove parohijane u seosku crkvu i žive ih spalili, a da se u Karlovačkoj bogosloviji nalazi logor za izbeglice!!! Da podsetimo, jer je moja porodica i pobegla i proterana iz Jamene u Kragujevac, u Nedićevu Srbiju, u Sremskim Karlovcima se tada nalazi opljačkani dvor, matične knjige spaljene, zabranjen je srpski jezik i ćirilično pismo, a Srbi proterani, pokatoličeni ili ubijeni! Zašto bi sveštenik prebegao iz Kragujevca u Hortijevu Mađarsku, kad treba znati da se iz Kragujevca posle masakra nije moglo neko vreme izaći iz grada, a kamo li preći u drugu državu?! Nije zgoreg pomenuti da bi trebalo pročitati roman Dobrice Ćosića ,,Deobe“, tačnije prvi deo ,,Otkriće“, jer je na Miholjdan 12.10.1942. u selu Kriva Reka zbog Operacije Kopaonik u crkvu uterano 120 ljudi i živo spaljeno. Dakle, ne u Kragujevcu! Ista scena se može videti i u filmu ,,Užička Republika“, s tim što je tamo greškom stavljena scena u prvu, a ne drugu godinu okupacije.

Iskreno se nadam da će istina konačno izaći na videlo, jer, ako se pravi serija koja ima odličnu produkciju i za nju su izdvojena ogromna sredstva, ne sme se istorija izvrtati. Prvo je potrebno obaviti ozbiljno arhivsko istraživanje, porazgovarati sa živim svedocima, konsultovati vrsne istoričare, stručnjake koji se bave tim periodom, pa onda prionuti na snimanje. Jedno je umetnička sloboda, a drugo istina!!!

Autor: Jovan Bukovala

Izvor: SRPSKI AKADEMSKI KRUG

 

Podijelite vijest:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani bez upozorenja.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pratite nas na društvenim mrežama: