arrow up

Podijelite vijest:

Istorija Srba u Hrvatskoj bila je hrvatski zabran

PREDSTAVLJENA IZABRANA DELA AKADEMIKA VASILIJA KRESTIĆA
Na skupu u Svečanoj sali Srpske akademije nauka i umetnosti u Beogradu o izdavačkom i naučnom poduhvatu govorili su istaknuti naučnici i stručnjaci.
(Foto M. Ćirčić)

Celokupnog mog naučnog dela ne bi bilo da nije bilo profesora Vase Čubrilovića, rekao je juče akademik Vasilije Krestić u emotivnom obraćanju prilikom predstavljanja njegovih sabranih dela u 15 knjiga u izdanju „Pravoslavne reči” i Arhiva Vojvodine.

Na skupu u Svečanoj sali Srpske akademije nauka i umetnosti u Beogradu o izdavačkom i naučnom poduhvatu govorili su dopisni član SANU i univerzitetski profesor Mira Radojević, naučni savetnik u Institutu za noviju istoriju Srbije dr Sofija Božić, direktor IP „Pravoslavna reč” Zoran Gutović i autor. Na početku svog obraćanja Krestić je zahvalio svima koji su pomogli, posebno pokrajinskom premijeru Igoru Miroviću, a potom, kako je rekao, imao je potrebu da se ispovedi. Govorio je o svom odnosu sa profesorom Vasom Čubrilovićem.

„Profesor je pomogao mnogo u naučnom razvoju, ali nismo se saglasili u prvom trenutku šta ću kao mladi asistent da radim na fakultetu i kojom oblašću ću se baviti”, rekao je akademik. On je naveo da je hteo da se oduži svom kraju, svojoj Vojvodini, a da je Čubrilović odlučio da se on bavi istorijom Srba u Hrvatskoj. Profesor Čubrilović, kako je rekao akademik, bio je tvrd i istrajan i nije mogao da mu se odupre, što je, kako danas smatra, bilo dobro. Počeo je da stvara radove iz kojih se videlo da ima mnogo toga novoga da ponudi. Osetio je, između ostalog, i da je istorija Srba u Hrvatskoj samo uzgredna u hrvatskoj istoriografiji i krenuo je da istražuje u tom pravcu.

„Profesor se uplašio da ja idem jednim putem koji će nas dovesti u sukob, kako je on govorio, sa drugovima iz Zagreba”, rekao je Krestić. Drugim rečima, istorija Srba u Hrvatskoj i istorija srpsko-hrvatskih odnosa, kako je objasnio, i svega što se toga ticalo, pripadalo je hrvatskim istoričarima. „Srbi se time nisu bavili, to je bio hrvatski zabran”, naveo je Krestić i dodao da se profesor Čubrilović mirio sa takvim stanjem hrvatske istoriografije samo radi dobra i mira države, radi toga da se ne remete hrvatsko-srpski odnosi. Imao je, kako je rekao, dosta emotivnih sporova sa svojim profesorom.

„Жalim što je to tako i žalim što on nije doživeo da pročita sve moje radove i da oseti da li sam ja nastupao kao istoričar ili kao politikant i da li sam opravdao njegovo poverenje”, rekao je Krestić i naglasio da dela pripadaju profesoru Čubriloviću. Govoreći o temama i podacima koje je otkrivao, a među kojima je i problem genocida, rekao je da u svojstvu istoričara nije želeo da ispituje ono čime su se mnogi istoričari bavili, a to je pitanje načina kako su stradali naši nedužni ljudi.

„Mene je kao istoričara i kao čoveka zanimalo pitanje – zašto”, rekao je Krestić i naveo da je objasnio kada i zašto nastaje genocidna ideologija. Ovo ga je dovelo u vrlo neprijatnu situaciju, bio je označen kao tvorac genocidnosti čitavog hrvatskog naroda, kao i da su mu iz inostranstva stizala preteća pisma „od ustaša.”

„Sve je to moj profesor znao i hteo je i mene da spase, da se ne dogodi neko zlo, ali i da kao istinski Jugosloven spase i ostale. Međutim, ja sam smatrao da kao istoričar nemam pravo na to da prećutim, da prikrivam, da falsifikujem i da lažem”, rekao je akademik.

Govoreći o Krestićevom radu, Radojevićeva je rekla da se o njegovom delu na različite načine govori duže od pola veka. Objasnila je da su se hrvatski istoričari bavili temom istorije Srba u Hrvatskoj sve dok profesor Krestić nije počeo da istražuje.

Kada je on počeo da se bavi time, na Filozofskom fakultetu niko nije predavao istoriju Srba u Hrvatskoj, ali ni srpsko-hrvatskih odnosa. Božićeva je pomenula, između ostalog, da se autor sistematski i decenijama bavio odnosom prema đakovačkom biskupu Štrosmajeru. Kako je objasnila, đakovačkog biskupa je srpska i hrvatska istoriografija ceo jedan vek opisivala kao velikog Jugoslovena, dok ga je autor sveo na pravu meru. Gutović je kazao da objavljivanje ovih dela najavljuje i objavljivanje novih dela velikana srpske istorijske nauke.

Izvor: POLITIKA

NAJNOVIJE VIJESTI

Rezime

Bez obzira na eventualna reagovanja na ovu knjigu, autor konstatuje jednu tragičnu či­nje­nicu

Vasilije Karan

Banja Luka Kazuje: Koračao sam u koloni koja je vodila u Jase­no­vac. Kolona

Branko Graonić

Rođen 23. novembra 1939. godine u selu Velika Жuljevica, Bosanski Novi Kazuje: Rođen

Danica Praštalo

Rođena 14. marta 1933. godine u selu Aginci, Bosanska Dubica Svjedoči: Davne 1933.

Miloš Ćirić

Rođen 9. aprila 1937. godine u Gornjim Podgradcima, Bosanska Gradiška Piše: Moja sjećanja

Đuro Savatić

Rođen 6. maja 1927. godine, Starčevica, Banjaluka Kazuje: Otac Todor, rođen 1902. godine.

Tomo Lučić

Rođen 1. marta 1931. godine u selu Bistrica, opština Жepče Kazuje: Moji roditelji

Stojan Stojaković

Banjaluka Svjedoči: Rođen sam u selu Slabinja, Bosanska Dubica 15. 11. 1929. godine

Zorka Delić-Skiba

Rođena 1937. godine u selu Kruharima, opština Sanski Most Svjedoči: Rođena sam 27.

Gojko Lovrić

Rođen 1934. godine u selu Klekovci, Bosanska Dubica, profesor Svjedoči: Ovu istinitu i

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

Donirate putem PayPal-a, kreditne
ili debitne kartice​