8. Odgovornost matične države za opstojnost srpskog etnikuma u Republici Hrvatskoj

Prilikom predstojećih međudržavnih susreta, kojima se
radujem, ne smijete izgubiti iz vida historijsku odgovornost Srbije za srpsko
pitanje u Hrvatskoj.[1]
O tome sam Vama u svojstvu eksperta UN, arbitra – svjedoka vremena pa i žrtve
poslao 4 knjige. Iz njih je vidljivo da je Hrvatska provela najčistije etničko
čišćenje ikad provedeno, napala je toponomastiku, onomastiku i katastar,
sprovela kulturocid i ruralocid. Osim toga, ne problematizira se građanska
strana rata, kupuje  se vrijeme i čak se
drznula da optuži Srbiju za genocid koji je nedokaziv u ovom slučaju mada je u
ratu bilo genocidnih radnji. Morate se braniti od „drž’te lopova“.

Navodim
neke od krucijalnih činjenica koje treba imati na umu:

1. Vaša Država snosi
   goleme izbjegličke terete Srba, a njihovi se zavičaji nesmetano razaraju. S
   njima se hazardira i manipulira. U njih se uvlašćuju žrtve iste matrice rata,
   kolonizirani Hrvati iz BiH, a da vlasnici nisu deposedirani niti obeštećeni.
2.  Ostavio sam Vašem potpredsjedniku Vlade
   Upitnik za oblike pojedinačnog obeštećenja, koje može samo Država iznuditi za
   svakog pojedinca koji ne želi ili ne može da se vrati.
3. Stanje izbjeglica je
   veoma akutno i ozbiljno, jer njihov je povratak zapravo u potpunosti prekinut,
   nitko se ne vraća. Dosad se vratilo svega oko 42.000 ostarjelih od čega je već
   1/3 umrla. Igmanska inicijativa i dvije Međunarodne konferencije o izbjeglicama
   praktično su od Hrvatske ignorirane i nisu dale nikakve rezultate.
4. O problemima
   izbjeglištva jednim pismom (6. V 2005.) sa golemom dokumentacijom upoznao sam
   svaku članicu Vijeća Evrope pa ipak ništa.[2]
   Danas se pri ulasku Hrvatske u EU ni ne spominje izbjegličko pitanje iako je
   ono jedan od uvjeta za ulazak u Evropu. Repatrijacija i restitucije dobara  u potpunosti su prekinute. To je kobno za Srbe
   jer rastače porodicu i pretvara ih u socijalnu ovisnost.
5. Koalicijski partneri
   klasični su klijentelisti. Nisu pokrenuli ni jedno bitno izbjegličko pitanje, a
   ističu da iza njih stoji Država Srbija, međunarodna zajednica i Hrvatska.
   Onemogućuju svaku kritiku takvog bezumnog ponašanja.
6. Koalicijski partneri su
   praktično nelegitimni predstavnici, jer od 270.000 glasačkog tijela Srba za
   njih glasa oko 15.000, ali kako kvotno imaju mogućnost predstavljanja, to se iz
   godine u godinu ponavljaju isti ljudi, koji trguju sa srpskom prošlošću,
   sadašnjošću i budućnošću. To im Srbija mora dati do znanja:

a)          
Ne pokreće se
zaustavljena repatrijacija koja je sofisticiranim smicalicama i lažnim optužbama
potpuno blokirana (veći broj ljudi stavljen je na Interpolovu tjeralicu, hapse
se nevini, vode se dugi sudski procesi, vlada pandemična mržnja, provokacije,
itd.

b)          
Pristali su na
reduciranu obnovu koja pogađa povratnike i njihove nasljednike. Obnavlja se u
pravilu 35 m²  stambenog
prostora bez pratećih objekata, opreme, sredstava rada, stočnog stada i
najčešće elementarne infrastrukture, vode, struje i drugih instalacija.

c)           
Prihvatili su tzv.
„zbrinjavanje “ u gradovima umjesto stanarskog prava. Ovom činjenicom Srbi su
ostali bez obrazovane urbane elite. U gradove se nitko ne vraća.

Napominjem,
iako je stanarsko pravo vlasničko, nastalo kupovinom iz socijalnog doprinosa
zaposlenih ono se tretira kao „komunistička izmišljotina“. Poznato Vam je da je
stanarsko pravo konzumirano za izbjeglice u Bosni i Hercegovini. Zatim, da je
potvrđeno kao vlasničko pravo u dokumentima o 
međudiplomatskom priznavanju između Srbije i Hrvatske i u Ugovoru o
sukcesiji; zatim dobiven je sudski spor jednog izbjeglice iz Siska da je
stanarsko pravo vlasničko pravo. Osim toga u svim konvencijama o repatrijaciji
i restituciji vlasničko pravo je zakonom zaštićeno.

Slično
je sa nekoliko desetaka hiljada neisplaćenih penzija za razdoblje od 1 do 10
godina. To ne pogađa samo nositelje ovog prava nego i nasljednike. Ni
simboličan broj penzija poljoprivrednika nije realiziran (tzv.  poljoprivredne penzije). Skoro je ista
slika  i sa primjenom Zakona o aboliciji
i konvalidaciji.

d)          
Koalicijski partneri,
prilikom rebalansa budžeta zbog recesije, nisu ništa poduzeli da im predviđena
sredstva za obnovu ne budu reducirana za 47%, jer  i Srbi moraju „dati prilog štednji“:

e)          
Sličan se slučaj
dogodio i sa Zakonom o zemljištu kojim je stvoren osnov za oduzimanje
vlasništva nad poljoprivrednim zemljištem.. Kada Hrvatska uskoro uđe u EU,
pošto izbjeglice nisu ovdje prisutni, njihova zemlja će biti predmet novih
tržišnih špekulacija.

             Ponavljam Vaša je žrtva i odgovornost za
sudbinu Srba u Hrvatskoj golema, međutim ona je legitimna i moralna poput
kategoričkog imperativa. Više se ne smije gubiti iz vida da se kupovinom
vremena ovaj problem sve više usložava i postaje prijeteća opasnost dubljih
konflikata. Intencije strategija i taktika Države Hrvatske prema repatrijaciji
izbjeglih Srba  je praktično pljačka,
otimanje i razaranje, da Srbi „nestanu sa ovih područja“. O tome govori pandemična
mržnja protivna svim moralnim normama, 
što se nekažnjeno manifestira  na
javnim trgovima i skupovima, u štampi, ponavljam nekažnjeno,  a sasvim je uobičajeno da se urliče i kliče
„Ubij, ubij Srbina“. Ovdje se nesmetano provodi kompletna revizija povijesti,
negacijom građanske strane rata i svim oblicima antifašističke borbe tokom 2.
svjetskog rata.

Iako
u Hrvatskoj  postoji relativno dobar
Zakon o nacionalnim manjinama on se ne primjenjuje, a maše s njim pred Evropom.
Srbi nisu proporcionalno zastupljeni, tamo gdje to Zakon predviđa
(zapošljavanje, organi samouprave i dr.). Srbi su praktično „corpus separatum“ (npr.  izvršno sudsko rješenje najčešće ne mogu
ostvariti).

Ponavljam, povijest Vam neće oprostiti ako svoje pravo
legitimnog zastupanja Srba iz Hrvatske kategorički ne stavite do znanja
državnim institucijama, kao što to čini i Hrvatska kada su u pitanju Hrvati
izvan Hrvatske.

O svemu ovome govorim, jer smatram da imam legitimitet
eksperta istraživača (sa saučestvovanjem) i arbitra ovdje i u nekoliko drugih
građanskih kolizija izvan evropskih prostora. To me prisililo da uz rizike
života što ekstenzivnije svjedočim o prirodi rata. Ta svjedočanstva su valorizirali
ugledni učenjaci, javnost i posebno žrtve kao klasični recenzenti svih nevolja koje
je rat donio.

Prema tome, želim Vas podsjetiti da ne oklijevate i da se
spasi što se nakon predugih oklijevanja spasiti može. Inače Vama ni povijest ni
žrtve ni jedan propust neće niti mogu oprostiti.