HOLANDSKI LIST OBJAVIO JOŠ 1996. GODINE: Hrvati priznali da su njihove jedinice ubile devet invalida u Dvoru na Uni

Danski dokumentarac „15 minuta – Masakr u Dvoru“ uzburkao je ovih dana hrvatsku javnost i izazvao gnev bivših vojnika, pošto se ispostavilo da je Hrvatska sufinansirala film u kojem se za taj zločin terete pripadnici Hrvatske vojske.

Reč je o dokumentarcu „15 minuta – Masakr u Dvoru“ koji govori o ubistvu deset mentalnih bolesnika 8. avgusta 1995. godine, samo desetak metara od baze danskog bataljona Unprofora, koji nije sprečio zločin za koji se u filmu okrivljuje Hrvatska vojska, pišu hrvatski mediji.

„Iskra“ danas objavljuje članak štampan u banjalučkom nedeljniku „Knina“ još 30 decembra 1996. godine, a radi se, u stvari, o prevodu teksta iz holandskog lista „Het Parol“. Autori se bave širim kontekstom zločina u tom gradiću, ali i detaljima oko ubistva invalidnih lica. Najznačajniji deo ovog članka je zadnji pasus gdje se decidno iz hrvatskih izvora priznaje da je masakr nad devet invalida počinila hrvatska strana.

U to vrijeme, ovaj članak nije privukao naročito pažnju, danas je on, međutim, više nego zanimljiv. Tekst iz holandskog lista, odnosno prevod iz banjalučkog nedeljnika objavljujemo u integralnoj verziji:

„Istoričari Jan Balast i Jan Blav, specijalizovani za bivšu Jugoslaviju, proteklih mjeseci usmjerili su svoja istraživanja u Hrvatskoj i Bosni i otkrili do sada još nepoznate pokolje 1995. godine počinjene od strane hrvatske vojske nad stotinama srpskih izbjeglica.

U hrvatskom gradiću Dvor, osamdesetak kilometara južno od Zagreba, 7. avgusta 1995. godine poubijano je više od dvije stotine srpskih izbjeglica od strane hrvatske vojske. „Svjedoci su nam potvrdili da su tijela poubijanih videli u parku sela.“

Njihove izjave su potvrđene i od strane visokih funkcionera UN koji su se u vrijeme ove hrvatske akcije nalazili na zadatku. „Ja znam da je u dvorskom parku počinjen pokolj nad nemoćnim izbjeglicama“ – izjavljuje Stefani Bojd, u to vrijeme glavna za humanitarne poslove u tadašnjem UN – sektoru Sjever u Topuskom, nekoliko desetina kilometara sjeverno od Dvora.

Jedan saradnik Jugoslavenskog tribunala u Den Hagu, koji želi ostati anoniman, govori o važnom novom otkriću. „Mi imamo čvrste dokaze o počinjenim hrvatskim ratnim zločinima u Dvoru. Sada proizilazi da ne može više da se priča samo o jednoj glasini. Ja sam uvjeren da ove nove informacije daju jedan novi impuls za daljnje ispitivanje operacije “Oluja“ (kodni naziv hrvatske ofanzive – JB/JB), a i oko događaja u okolini Knina (tadašnjeg glavnog grada Krajine – JB/JB) i šta se početkom avgusta odigravalo na putu i putevima prema Dvoru“.

Poubijani Srbi sačinjavali su dio izbjegličke kolone 4. avgusta, kada je Hrvatska počela ofanzivu u područjima naseljenim Srbima. Žrtve porijeklom sa Korduna, sjeverozapadnog dijela „Republike Srpske Krajine“, bili su natjerani pridržavati se jedne rute puta pod pritiskom hrvatske i bosansko-muslimanske vojske. Zadnja stanica bila im je Dvor.

Dvor leži na blagim padinama koje se spuštaju prema rijeci Uni prirodnom granicom sa Bosnom i Hercegovinom. Nekoliko kilometara od ovog graničnog sela nalazi se most za Bosanski Novi. Od početka operacije „Oluja“ desetine hiljada srpskih izbjeglica iz ovog pograničnog prostora pokušalo je doći do mosta i u sigurnost. Bosanski Novi za njih bio je „vrata Republike Srpske“, područje kontrolisano od strane Srba u Bosni.

7. avgusta dok su se izbjeglice kretale kroz Dvor, hrvatske jedinice u kratkom vremenu zauzele su ovo selo. Iznenadni napad blokirao je prepune puteve i zaustavio kolone izbjeglica. Izbjeglice koje su sporednim putevima pokušale da izbjegnu ovu blokadu našli su se u parku sela koji se nalazi između opštine i mjesne bolnice. Tamo su ih iznenadili hrvatski vojnici koji su nadirali iz pravca Kostajnice.

Nakon što je srpska protivofanziva u predvečerje uspjela protjerati Hrvate iz Dvora, dobio je Dušan Bijatović, 46 godina vozač hitne pomoći iz Bosanskog Novog, zadatak da pokupi ranjene. Sledeće jutro naišao je na užas.

„Svuda okolo u Dvoru ležali su mrtvi, ali u parku da hodaš po njima, obzirom da niko više nije ostao u životu, ja nisam imao šta da uradim i nisam dugo ostao. Pretpostavljam da je samo u parku ležalo preko dvjesta mrtvih osoba, bilo je i vojnika i civila, mnogo žena i djece.“

Još druga tri svjedoka izjavili su da su 8. avgusta u Dvoru vidjeli dosta mrtvih. Jedan od njih, Milan Dujić 52-godišnji arhitekta iz Slunja, potvrđuje izjavu vozača hitne pomoći. Kada je u rano jutro prolazio Dvorom, srpski vojnici koji su se vratili, prenosili su leševe i on ih je vidio na stotine u parku. Dujić je uspio prijeći u Bosnu, a kasnije u Srbiju, gdje momentalno i boravi. UN – funkcioner Stefani Bond izjavila nam je da ima dokaze o hrvatskim jedinicama koje su počinile krvoproliće u Dvoru. Ona je razgovarala sa dva svjedoka koja su uspjela preživjeti dramu u parku.

„Jedna od ove dvije osobe ostala je u životu zato što ju je neko povukao u podrum. Njena priča je identična sa izjavom čovjeka kojeg sam kasnije srela. Pitala sam ih da li je bilo manje ili više od sto žrtava, a njihov odgovor više od dvjesto žrtava.“ Iako je ovaj park bio udaljen oko tristo metara od baze danskog UN – bataljona, plavi šljemovi nisu uspjeli spriječiti ovaj pokolj. Zbog nadiranja hrvatske vojske Danci su bili primorani da ostanu u svojoj bazi, kao i njihove kolege u tom području.

Vodnik Jan Velendorf izjavljuje da su i neuniformisane osobe srpskim izbjeglicama pucale u glavu. Danci su kasnije pronašli četiri ubijena invalida u školi u Dvoru.

Poručnik Mosgrad, zamjenik komandanta danskog UN – bataljona izjavio nam je da je njegovo ljudstvo bilo primorano do 10. avgusta ostati u bazi, hermetički zatvoreno od spoljnog svijeta. Incident koji se dogodio u parku u Dvoru on ne može da potvrdi, ali i ne isključuje vjerodostojnost: „Kada smo ponovo mogli da napustimo naš kamp videli smo mnoštvo novih grobova, a samo poneki su bili označeni brojevima u izuzetku s imenom. U okolini Dvora nalazi se otprilike oko šest ovakvih masovnih grobnica. Samo na pravoslavnom groblju na jednoj uzbrdici stoji 112 krstova. Na pet od njih sa bijelom plastikom navedena imena. Najvjerovatnije srpske izbjeglice u parku bile su žrtve hrvatske vojske i rezervista domobranske pukovnije Sunja. 1991. godine desetine Hrvata izginulo je tokom napada srpske vojske u okolini Sunje. Ova mobilisana hrvatska jedinica svjesno je negirala naređenja nenapadanja na izbjeglice.

Ivana Turda iz hrvatskog Ministarstva odbrane, tvrdi da ne zna o kojim jedinicama se radi i koje su od 7. avgusta 1995. godine bile u Dvoru. Odbija i činjenicu da su Hrvati u parku poubijali na stotine izbjeglica: ”To je smiješno, nevjerovatno i neistinito. Hrvatske jedinice su u stvarnosti pomagale izbjeglicama i štitile ih, o tome postoji UN – raport. Jedino smatram nekorektnim od naših jedinica devet poubijanh invalida. Ali priče o krvoproliću u parku su stvarna propaganda, tipična za Srbe.“

ISKRA

Vezane vijesti:

Dokumentarac o masakru u Dvoru na Uni vraćen na doradu …

Blokirano prikazivanje filma o masakru u Dvoru na Uni …

Istraga o likvidaciji Srba u Dvoru na Uni bez rezultata …