arrow up

Podijelite vijest:

Godišnjica Pokolja u Osovu kod Rogatice

U Osovu kod Rogatice, 27. aprila 1942. godine ustaše ubile na najsvirepiji način više od 90 srpskih civila, uglavnom djece, žena i staraca, od kojih samo 24 iz porodice Ristanović koji su zatvoreni u kuću i štalu, i zapaljeni.

POGLEDAJ VIDEO – 2019.

Osovom odjekuju bolna sjećanja na 27. april 1942. godine, kada je harajući ovim krajevima Crna legija Jure Francetića, potpomognuta komšijama, u najtežim mukama umorila i živu zapila srpsku nejač iz ovog sela i zbjega koji se sa romanijskog platoa kretao ka Drini i Srbiji.

– Priča se da je tu bilo oko 50-oro djece. Moja sestra je imala deset godina i bila je najstarija, brat Radoje imao je pet, a brat Momčilo tri godine – priča Milovan Bojat, potomak Rista Koranjića.

A bilo je i mlađih od Momčila. Ustaše nisu imale milosti.

– Svi su dovedeni ovdje u štalu i soldrmu Koje Ristanovića, mog djeda, jednog i drugog, oni su stari ratnici, vjerovatno su se pobunili, pa su prikovali za dovratnik kroz prsi palamarima, a ostalo su klali i ubacivali u vatru, najvjerovatnije poneke žive – naglasio je Bojat.

Igrom slučaja preživjela je tada djevojčica Persa Zaković Savčić. S teškom tugom svjedočila je potomcima.

– Izbjegavala je da priča o tome. Tu je zapaljena majka, dvije sestre i dva brata, tako da je to bila velika žalost i potresala se u svakom momentu – navodi Nenad Savčić, sin Perse Zaković Savčić.

Zločin na lokalitetu Kula u selu Osovu jedan je u nizu zločina nad Srbima u Drugom svjetskom ratu.

– Ovo je možda i najteži i najsvirepiji zločin. On je dio jednog zamišljenog projekta da se s ovih istočnih prostora Republike Srpske, srpski živalj protjera ili pobije, i do Drine da se očisti – naglasio je Milorad Jagodić, načelnik opštine Rogatica.

Za vrijeme bivšeg sistema, zarad bratstva i jedinstva, o ovom zločinu se nije smjelo pričati. Vladale su decenije tišine.

– Bilo je sve zabranjeno, nije se tad dalo ni spomenuti, a ne da nešto pravimo. Ovo se ništa nije vidjelo, bilo je zaraslo u trnje, zemlja je obrušila sve i mi smo se odlučili da ovdje napravimo mali skroman spomenik, da ostane zabilježeno generacijama – ističe Mitar Koranjić, potomak Mitra Konjanjića.

Tačan broj ubijenih u Osovu vjerovatno nikada neće biti utvrđen, jer su među njima bile i kompletne porodice koje su u zbjegu bježale od ustaške kame iz drugih krajeva.

Potomci danas poručuju – hrišćanski je praštati, oprost se daje onom ko se pokaje i zatraži oprost, ali se grijeh koji je nanesen takvim zločinom nikada ne smije zaboraviti i to mladi moraju naučiti, kako se ne bi ponovilo.

NAJNOVIJE VIJESTI

Rezime

Bez obzira na eventualna reagovanja na ovu knjigu, autor konstatuje jednu tragičnu či­nje­nicu

Vasilije Karan

Banja Luka Kazuje: Koračao sam u koloni koja je vodila u Jase­no­vac. Kolona

Branko Graonić

Rođen 23. novembra 1939. godine u selu Velika Жuljevica, Bosanski Novi Kazuje: Rođen

Danica Praštalo

Rođena 14. marta 1933. godine u selu Aginci, Bosanska Dubica Svjedoči: Davne 1933.

Miloš Ćirić

Rođen 9. aprila 1937. godine u Gornjim Podgradcima, Bosanska Gradiška Piše: Moja sjećanja

Đuro Savatić

Rođen 6. maja 1927. godine, Starčevica, Banjaluka Kazuje: Otac Todor, rođen 1902. godine.

Tomo Lučić

Rođen 1. marta 1931. godine u selu Bistrica, opština Жepče Kazuje: Moji roditelji

Stojan Stojaković

Banjaluka Svjedoči: Rođen sam u selu Slabinja, Bosanska Dubica 15. 11. 1929. godine

Zorka Delić-Skiba

Rođena 1937. godine u selu Kruharima, opština Sanski Most Svjedoči: Rođena sam 27.

Gojko Lovrić

Rođen 1934. godine u selu Klekovci, Bosanska Dubica, profesor Svjedoči: Ovu istinitu i

Svetozar Rubin

Rođen 20. jula 1940. godine u selu Gornja Omarska, Prijedor Svjedoči: Moj otac

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

Donirate putem PayPal-a, kreditne
ili debitne kartice​