fbpx
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Podijelite vijest:

Dušan Bastašić: Gospodo sa RTS-a, zašto nam to radite?

Na ovu tužnu godišnjicu, sa osjećajem gorčine i izdaje, zgražamo se nad teško razumljivim, autošovinističkim potezom urednika internet stranica RTS-a.
Porodica Zec (foto:nedeljnik.rs)
Porodica Zec (foto:nedeljnik.rs)

Upravo danas, tačnije večeras, navršava se trideset godina od počinjenja bestijalnog zločina nad srpskom porodicom Zec u Zagrebu.

Bila je to tragedija koja je tada otvorila oči mnogim preostalim Srbima koji su u gradovima i uopšte na teritoriu tadašnje SR Hrvatske sa većinskih hrvatskim stanovništvom, još uvijek kalkulisali da li ostati ili otići.

Detalje o tom stravičnom zločinu  možete pročitati ovdje:

O današnjoj godišnjici likvidacije dvanaestogodišnje Aleksandre i njenih roditelja Mihajla i Marije, izvještavaju i podsjećaju mnogi mediji u prostoru koji se naziva region pa tako i RTS, javni servis građana R. Srbije.

Na internet sajtu RTS-a u rubrici OKO,  juče je objavljen prilog pod naslovom: „Godišnjica ubistva Mihajla, Marije i Aleksandre Zec u Zagrebu: Sramota duga trideset godina“ iz pera Drage Pilsela.

Na pomenutom sajtu nismo našli ni jedan drugi tekst na istu temu, barem iz pera onih u Srbiji u čijoj je kompetenciji kultura sjećanja. Na sajtu Muzeja žrtava genocida (nad neimenovanim narodom) nema pomena današnje godišnjice.

Na fejsbuk stranici Odbora za Jasenovac i ostala stratišta SAS SPC,  posljednji, danas postavljen prilog je link na video „uradak“ hrvatskog istoričara Hrvoja Klasića NDH – Epilog. Predzadnji, juče postavljen prilog je ovaj:

Sajt pomenutog Odbora nisam ni pogledao jer je tamo posljednja vijest objavljena (davne) 2013. godine.

Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica iz Banje Luke, na svojim internet stranicama ne prepoznaje potrebu za podsjećanjem na zločin počinjen nad srpskom porodicom u Zagrebu 1991. godine.

Gorka istina, da je neko od urednika RTS-a, odlučio da na stranice javnog servisa (svih) građana Srbije kao pomen i sjećanje na ubijenu Aleksandru i njene roditelje postavi tekst autora Drage Pilsela, predstavlja svojevrstan skandal.

Drago Pilsel je glavni urednik portala “Autograf.hr “. Rođen je i odrastao u porodici ustaških emigranata, u čiju je kuću u Argentini dolazio porodični prijatelj Ante Pavelić. Pilsel je u Hrvatsku stigao u maju 1989. godine, nosilac je Spomenice i medalje (tkz.) domovinskog rata, a 1999. je u Španiji nagrađen kao najbolji strani dopisnik za pokrivanje NATO bombardovanja Srbije.

Nije tajna da je Drago Pilsel blizak prijatelj vladike Jovana Ćulibrka koji je već godinu dana i kolumnista hrvatskog portala Autograf.hr.

Svojedobno je vladika Jovan dao Pilselu intervju u kome je naglasio da je “veoma važno ne biti robom istorijskih predrasuda koje uglavnom baštinimo iz vremena socijalističke Jugoslavije i da vjeruje da ćemo se vrlo lako složiti u tome da komunistička optužnica ne može biti polazna tačka razgovora o kardinalu Stepincu”.

Ko je Drago Pilsel i kakvom se rabotom bavi, možda je najbolje do sada analizirala istoričar, univerzitetski profesor dr Mira Radojević u tekstu objavljenom u magazinu Pečat, 05. novembra ove godine.

Evo samo nekoliko rečenica iz tog vrijednog priloga a čitaocima svakako preporučujemo da pročitaju integralni tekst ovdje.

  1. U međuvremenu, Dejan Ristić, direktor Muzeja žrtava genocida, maltene svakodnevno proširuje svoje aktivnosti i umnožava broj potpisanih sporazuma o saradnji. Jedan od njih uspostavljen je sa portalom autograf.hr, koji uređuje Drago Pilsel, bivši franjevac i doktorand bogoslovije, čovek zanimljive biografije i raznorodnih interesovanja. Predstavljajući se kao „politički teolog koji se uz to bavi i moralnim pitanjima“, gospodin Pilsel promoviše „dijalog koji će biti temeljen na činjenicama“. Dok bez zazora ističe da je „sin ustaše“, koji je u emigraciji bio telohranitelj Ante Pavelića, upućuje javni poziv Srbima i Hrvatima da se „pokaju i pomire“, izazivajući nedoumicu zbog čega bi Srbi, ako je reč o NDH i Jasenovcu, trebalo da se pokaju. Nadajmo se da taj razlog ne nalazi u tome što nisu bili spremni da ustašku državu prihvate kao svoju, kako je napisao Husnija Kamberović, jedan od onih bošnjačkih istoričara koje srpski autošovinisti oduševljeno dočekuju u Beogradu.
  2. Takođe rado slušan u srpskoj prestonici, gospodin Pilsel kao stručnjak za istoriju Rimokatoličke crkve znatnu pažnju posvećuje izjavama i aktivnostima pravoslavnog sveštenstva. Često se pri tome poziva na stavove episkopa Jovana, naglašavajući bliskost pogleda. „Prošlo je vrijeme mitomanije“, izjavio je nedavno. „Prošlo je, recimo, vrijeme napuhavanja žrtava. Kako mi je u dva medijska nastupa rekao episkop pakračko-slavonski Jovan Ćulibrk i srpska brojka (sic!) od 700 hiljada ubijenih u Jasenovcu i brojka od jedva hiljadu i nešto ubijenih, hrvatska brojka (katoličkog tjednika zagrebačke nadbiskupije Glasa koncila i drugih) su nemoralne brojke. A nastupilo je vrijeme ozbiljnog povijesnog rada i temeljitog ekumenskog napredovanja.“
  3. Odan takvim tezama, gospodin Pilsel je i septembra ove godine istakao da izjave čelnika SPC potvrđuju njenu „želju i nameru“ da „okonča mitomanske narative vezane uz Jasenovac“. Sledstveno tome, produžio je: „Je li ukupan broj ubijenih u Jasenovcu 83.145 […] ili je brojka bliža onoj Muzeja holokausta u Vašingtonu (realnija 120.000) manje je sada bitno. Vrlo je važno što Srpska Pravoslavna Crkva daje tako vrijedan doprinos povijesnoj istini.“
  4. Iz više nego jasnih razloga, prisutnost gospodina Pilsela u srpskim medijima, a još više njegovo ushićenje zbog učestvovanja jednog dela pravoslavnog sveštenstva u procesu radikalnog umanjivanja broja žrtava Jasenovca, izazivaju uznemirenje i zabrinutost pravoslavnih vernika, pogotovo otud što episkop Jovan u ovo pitanje ulaže ogromnu energiju i prezrivo odbacuje drugačije tvrdnje srpskih istoričara. Isto se može reći za njegov stav prema Alojziju Stepincu, s obzirom na to da Srbima šalje upozorenja o pažljivom vaganju svake reči na tu temu i isticanje da sudski proces koji su protiv nadbiskupa organizovale revolucionarne komunističke vlasti ne sme biti osnova za izricanje mišljenja.

Na ovu tužnu godišnjicu, sa osjećajem gorčine i izdaje, zgražamo se nad teško razumljivim, autošovinističkim potezom urednika internet stranica RTS- i postavljamo otvoreno pitanje: Zašto nam to radite?

Dušan Bastašić

Autor je predsjednik udruženja građana Jadovno 1941. iz Banje Luke

Podijelite vijest:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani bez upozorenja.

One Response

  1. Gospodine Bastašiću,nemam nerava da Vam sada detaljnije elaboriram svoj stav i opšte raspoloženje u Srbiji u vezi stradanja Srba van Srbije tokom drugog svetskog rata,a o stradanju Srba preko Drine i Save drvedesetih da i ne govorim.
    Moje mišljenje je da riba smrdi od glave,tu mislim na sve vlasti u Srbiji od 1945. pa na ovamo, uključujući i ovu vlast dan danas 2021.godine.
    Moje mišljenje je da Srbi van Srbije služe kao podkusur za sve političke vlasi u Srbiji.
    Srbija je zemlja pod okupacijom,i danas se više pažnje posvećuje arapskim migrantima nego Srbima,pogotovo se u stranu sklanjaju problemi Srba koji su došli iz Krajine BiH i sa KiM.
    Voleo bih da detaljnije izrazize Vše lične stavove o ovoj temi,a RTS odavno nije servis svih građana Srbije.

Ostavite odgovor na Nomad Odustani od odgovora

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pratite nas na društvenim mrežama: