Dokument o generacijama Krajišnika

Izdavanjem knjige ‘Srbi iz Varaždinskog generalata (Srbi-Vlasi-Vlaji)’ dovršena je trilogija novosadskog autora Nenada Vukadinovića, a ujedno i nastojanje ovog advokata po vokaciji, inače rođenog Bjelovarčana, da njegovi sunarodnjaci spoznaju tko su, što su i odakle oni na ovim prostorima.

Knjigu ovog, možemo slobodno reći istoričara, zajednički su izdala Vijeća srpske nacionalne manjine Koprivničko-križevačke, Varaždinske županije i Grada Varaždina te VSNM Bjelovarsko-bilogorske županije koje je ovlašteno za javne promocije i prodaju knjige u Hrvatskoj.

Vukadinović je trilogiju započeo knjigom ‘Kratka historija srpskih krajišnika s Kalnika i Bilogore od 16. Do 19. vijeka’ izdanom 2012. godine. Sljedeće godine javnosti je predstavljena knjiga ‘Vojvoda Belovarski Sava Nikolić Podrinski – ugarski baron’.

Djela su to kojima je autor nesumnjivo pokazao povezanost s rodnim zavičajem iz kojeg je uslijed nemilih događanja 1991. godine odlučio otići. Trećim djelom Vukadinović ostaje na istom prostoru, posvećen svom zavičaju i njegovoj burnoj prošlosti, rasvjetljavajući položaj Srba kroz istoriju, uvelike pomažući pri definisanju položaja ovog naroda danas.

Hronološki navodeći istorijska zbivanja, autor komentarima povlači paralelu s današnjim događanjima. Predmet izučavanja je razdoblje Varažinskog generalata koji je zajedno s Karlovačkim generalatom činio Vojnu Krajinu. Iako se iz naslova može zaključiti kako je naglasak u Vukadinovićevom djelu prvenstveno u nabrajanju istorijskih činjenica vezanih za određeno geografsko područje, ono što se želi istaknuti su problemi i sistematska negiranja identiteta stanovništva na području Vojne Krajine te njegov položaj koji je uveliko ovisio o vanjskim zbivanjima, odnosno prijetnjama.

Centralni pojam koji se provlači kroz cijelo djelo jest ‘seoba’, što čitaoca usmjerava na dolazak Srba na područje Bilogore i Kalnika. Srbi nisu postali dio migracijskog toka zbog potrage za boljim uslovima života, nego zbog opstanka svojih porodica u bijegu pred osvajačima.

Doseljavanjem na područje Krajine, dobili su brojne povlastice, no one su stajale samo na papiru, dok je u svakodnevnici mali procenat njih bio realizovan. S jedne strane Vojna je Krajina kao institucija bila čuvar srpskog opstanka na prostorima Hrvatske. S druge strane, angažovani u vojsci, krajiški Srbi bili su prva linija odbrane pred Osmanlijama i prodora turskog uticcaja na Zapad, odnosno na bečki dvor.

Nisu bili prisiljeni plaćati danak kao kmetovi. No kada bi opasnost prošla, Krajišnici bi često svoj ‘povlašteni položaj’ plaćali krvlju. Često se povlasticama pridavalo dvosmisleno značenje i tumačilo ih se ovisno o prigodi. Autor ističe nepobitan doprinos srpskog stanovništva na području ove nekadašnje pustoši, koju su dolaskom na ove prostore zatekli, i to izgradnjom naseobina i infrastrukture.

Dolaskom na ovo područje i formalno započinje proces teritorijalizacije Varaždinskog generalata, što Vukadinović dokazuje brojnim fotografijama, dokumentima i srednjovjekovnom heraldikom kojom obiluje cijela knjiga. U tekst su uklopljene i brojne biografije ličnosti koje su obilježile područje generalata, kao i brojni dokazi o uticaju Srba na svakodnevni život, koji se ogleda u nazivima toponima, crkvama, manastirima, nadgrobnim i drugim spomenicima.

Neupitna je vrijednost ove knjige kao edukatora o životu Srba u Hrvatskoj, odnosno na području Vojne Krajine. Želeći prije svega informisati čitaoce o istorijskim činjenicama, autor knjigu piše ‘jednostavnim’ jezikom, a kako sam Vukadinović kaže, obraća se ‘običnom narodu’ te je djelo pristupačno za čitanje.

Ne može se ne povući paralela između dva razdoblja, da bi se na kraju moglo zaključiti kako je statusno pitanje Srba na ovim područjima ostalo gotovo nepromijenjeno, (ne)prilagođeno i današnjem vremenu u kojem je aktualno. U doba Krajine povlastice su bile garantovane Krajiškim Statutima, a u današnje doba su Ustavnim zakonom zagarantovana ljudska prava, koja bivaju protumačena neprijateljskim činom kada se pokušavaju realizovati.

Sasvim je jasno da se autor vodio tezom, da bismo razumjeli sadašnjost, moramo znati svoju prošlost. Najveću vrijednost knjige istakao je prof. dr. Vladan Gavrilović, redovni profesor na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu. Profesor naglašava da se Vukadinović istaknuo kao istoriograf, ali i kao pjesnik koji je ugradio velik dio sebe u knjigu, s pravom veličajući Krajinu i srpski narod u njoj, a prije svega ističući sjećanje na tu istorijsku formaciju za sadašnja i buduća pokoljenja, pogotovo na tlu Hrvatske.