Zaćutale ptice, skamenile travke.

Zamirisalo jutro,
na jabuku procvetalu,
na kosu devojačku
u krošnje upletenu.
Šumom se jutro rasulo,
Sneno i milno,
tiho kao smrt.
Spustila se zora sa vrhova Velebita.
Zaigrala k’o nevesta plavičasta.
Zlo je kamom poseklo,
veo joj čizmom zgazilo.
Zaćutale ptice,
skamenile travke.
Zaledilo se nebo u oku Jovanovom.
Svanulo jutro da dan ne postane.
Razapeto,
nožem rasečeno.
Suzama krvavim prokleto.
Jutro što nikad proći neće.
Večnosti poklonjeno,
na dlanu mom zapisano.
Od istog autora: Kolumnisti / prijatelji – Đurđica Dragaš