Tamo u kraju mome crveni se jabuka i kuću čuva.

Šipurak na suncu spava.
Tamo u zavičaju miriše so
i samuje požutela trava.
Oblacima vetar razmazuje nebo.
Tamo u kraju mome crveni se jabuka
i kuću čuva.
Kuću bez zidova, bez krova i vrata.
Kuću srcem otemeljenu,
dušom ozidanu,
sećanjem pokrovljenu.
Spušta se jesen niz dvorište.
Tamo u zavičaju još miriše zemlja
i korita žedna čekaju kišu.
Bura odnosi tragove leta,
večna i snažna,
nevesta kamena.
Zaći će sunce.
Tamo u kraju mome umreće na modrim vrhovima Velebita,
crveno poput kajanja.
Umreće da bi se rodilo opet
i senke zarobilo naše..
Ispred kuće
bez zidova i krova.
Od istog autora: KOLUMNISTI – PRIJATELjI: Đurđica Dragaš