Đurđica Dragaš: Roblje

Veslamo ka smrti svojoj, ka ostrvu prokletom. Na leđima nam Velebit, zelen i mračan.

Iznad nas plavo,
ispod nas plavo,
u sredini galija naša.
Roblje smo sa krstom oko vrata,
sa kućom rodnom u očima.

Veslamo ka smrti svojoj,
ka ostrvu prokletom.
Na leđima nam Velebit,
zelen i mračan.

Pregazismo ga tabanima krvavim,
napunismo ždrela njegova životima našim.
Oživesmo,
obožismo bezdanke mračne
očima dečjim,
plavljim od neba.

Roblje smo,
zverskim kandžama okovano.
Veslamo ka hridima sivim.
U pustinji onoj smrt nas čeka.
Kezi se razastrta po vrhovima kamenim.

Veslamo…y oči je gledamo.
Жivi, a mrtvi.
Bez sutra,
bez straha jer….
iza smrti je nebo,
plavo,
naše,
večno.

Od istog autora: KOLUMNISTI – PRIJATELJI: Đurđica Dragaš