Đorđe Pražić: GUBICI STANOVNIŠTVA KOSINjA U DRUGOM SVJETSKOM RATU

Uvod

Prirodne ljepote Kosinjske doline nekada su bile karakteristične po velikom broju sela i zaseoka punih stanovnika koji su vredno radili i bavili se stočarstvom i poljoprivredom. Iz kosinjskih domova često bi se čula pjesma sa prela i ostalih druženja.

Kosinj je dugo bio opština sa središtem u Gornjem Kosinju. Danas je broj stanovnika Kosinja, a posebno mladih veoma mali, što  ukazuje na postepeno gašenje preostalih mjesta. Posebno je to aktuelno u ovom trenutku kada se planira iseljavanje stanovništva sela Mlakva, Gornji Kosinj i nekoliko zaselaka za potrebe HES Kosinj.

U ovom radu obradiće se gubici stanovništva Kosinja u vrijeme Drugog svjetskog rata 1941-1945. Brojčani pokazatelji o žrtvama, mogu poslužiti za različite analize događanja u tom periodu, gdje se naročito uočava očigledna genocidna namjera uništenja srpskog naroda.

Posebno se to odnosi na različita tumčenja uzroka i posledica ubistva srpskih civilnih žrtava.[1] U radu su objavljena imena nekih žrtava, pretežno hrvatskog naroda, koja do sada nisu objavljivana u hrvatskim zbornicima, sa iskrenom željom da se da doprinos budućem objektivnijem popisu žrtava Drugog svjetskog rata  u Kosinju.

1. Broj stanovnika u Kosinju do Drugog svjetskog rata

Prema podacima iz izvora br. 4, broj domova i stanovnika u Kosinju u toku 1925. godine bio je slijedeći: U selima Kosinj broj domova (bd – u daljem tekstu) je bio 180, a broj stanovnika (bs – u daljem tekstu) 904, Mlakva bd 92, a bs 459, Lipovo Polje bd 175, a bs 878 i Donji Kosinj bd 325, a bs 1.655.  U zaseocima Kruščica bd 10, a bs 52, Podjelar bd 60, a bs 293, Poljanka bd 8, a bs 43, Kosinjski Ribnik bd 16, a bs 91, Ruja bd 31, a bs 158, Kosinjski Bakovac bd 82, a bs 389, Šušanj bd 59, a bs 291, Zamost bd 14, a bd 89, Vir bd 9, a bs 48, Dulibica bd 11, a bs 61, Krš bd 132, a bs 659, Podobljaj bd 30, a bs 146, Poljan  bd 32, a bs 152,  Vukelići bd 61, a bs 319, Rudinka bd 80, a bs 371, Zamršten bd 28, a bs 146 i  Kućišta  bd 30, a bs 154.

Prema ovom popisu koji je sastavljen na osnovu zvaničnih podataka Ministarstva unutrašnjih dela Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, u Kosinju je bilo 1.456 domova i 7.358 stanovnika, što znači po 5,05 stanovnika po domu. Prema ovim podacima nije popisivana nacionalna i vjerska pripadnost.

Prema popisu iz 1830. godine u Kosinju je živjelo 2.320, ili 42,9 % Srba i 3.093, ili 57,1% Hrvata, što znači ukupno 5.413 stanovnika.

Prema popisu iz 1931. godine u Kosinju je živjelo 2.622, ili 37% Srba i 4.466,  ili 63% Hrvata, što znači ukupno 7.088 stanovnika.

2. Broj stanovnika u Kosinju od 1948. do 2011. godine (Izvor br.5)

-Prema popisu stanovništva iz 1948. godine broj Srba je bio 1.313, a Hrvata 4.315, ukupno 5.628 stanovnika, što je manje za 1.460 stanovnika, u odnosu na popis iz 1931.

-Prema popisu stanovništva iz 1953. godine broj Srba je bio 1.454, a Hrvata 3.876, ukupno 5.330 stanovnika, što je manje za 298 stanovnika, u odnosu na popis iz 1948.

-Prema popisu stanovništva iz 1961. godine broj Srba je bio 1.328, a Hrvata 3.356, ukupno 4.684 stanovnika, što je manje za 646 stanovnika, u odnosu na popis iz 1953.

-Prema popisu stanovništva iz 1971. godine broj Srba je bio 1.000, a Hrvata 3.045, ukupno 4.045 stanovnika, što je manje za 639 stanovnika, u odnosu na popis iz 1961.

-Prema popisu stanovništva iz 1981. godine broj Srba je bio 772, a Hrvata 2.254, ukupno 3.026 stanovnika, što je manje za 1.019 stanovnika, u odnosu na popis iz 1971.

-Prema popisu stanovništva iz 1991. godine broj Srba je bio 525, a Hrvata 1.741, ukupno 2.266 stanovnika, što je manje za 760 stanovnika, u odnosu na popis iz 1981.

-Prema popisu stanovništva iz 2001. godine broj Srba je bio 293, a Hrvata 1.057, ukupno 1.643 stanovnika, što je manje za 643 stanovnika, u odnosu na popis iz 1991.

-Prema popisu stanovništva iz 2011. godine broj Srba je bio 205, a Hrvata 752, ukupno 957 stanovnika, što je manje za 686 stanovnika, u odnosu na popis iz 2001.

Na smanjenje broja stanovnika u Kosinju od 1941. godine, uticali su gubici u Drugom svjetskom ratu, kolonizacija, ekonomska migracija, politička emigracija i ostali nepovoljni uticaji proizišli iz složenog društveno-ekonomsko-političkog života u Kosinju.

-U toku Drugog svjetskog rata poginulo je, ubijeno ili prisilno umrlo 1.419 stanovnika Kosonja, što je u odnosu na popis stanovništva iz 1931. smanjenje za 20%.

-U periodu SFRJ (1948-1991.) za vremenski period od 43 godine, broj stanovnika je smanjen za 3.362 ili 148%.

-U periodu novostvorene RH (1991-2011.) za vremenski period 20 godina, broj stanovnika je smanjen za 1.309 ili 58%.

Osnovne karakteristike stanovništva:

-Proces demografskog izumiranja (od 80-tih godina).

-Nepovoljna demografska  slika posmatranog prostora (prema svim demografskim komponentama).

-Duboka demografska starost.

-Smanjenje prosječnog broja člnova domaćinstva.

-Izražene migracije na relaciji selo – grad.

Očekujuće promjene u budućnosti:

-Očekuje se nastavak negativnih trendova.

-Dalje smanjenje broja stanovnika do potpunog izumiranja pojedinih naselja.

-Najveće zaostajanje u regionalnom razvoju.

Na smanjenje broja stanovnika može nepovoljno uticati izgradnja HES Kosinj. Potapanjem sela Mlakva, Gradina i Gornji Kosinj, jedan dio stanovnika  će se iseliti iz Kosinja.

3. Početak rata i uspostavljanje ustaške vlasti u Kosinju u Drugom svjetskom ratu

Vlasti NDH  su odmah isključile iz pravnog života srpski narod na kojeg su se odnosile  samo zabrane, naredbe i sankcije.

Za ekonomske nedaće okrivljavala je sve Srbe, a za izbavljenje iz siromaštva nudila je  pljačku,  iseljenje i istrebljenje srpskog naroda. Ustaška vlast u Kosinju je uspostavljena 10.04. 1941. godine, a za ustaškog tabornika je postavljen Josica Fadljević[2] ( U izvoru br. 3 pod red.br.17 na str. 164 upisan kao ugostitelj, civil – Đ.P.).

Ključni događaj, koji će od velikog dijela kosinjskih Hrvata napraviti zločince  genocida,  a  srpskom  narodu nanijeti ogromne žrtve, dogodio se 26.07.1941. godine u Gornjem Kosinju na katolički praznik Sv.Ane.[3]  Tada je  ministar kulture i doglavnik NDH Mile Budak održao govor i saopštio stogodišnji plan za „rješenje srpskog pitanja u domovini Hrvatskoj“.  Hrvatski  ministar, doglavnik i književnik je tada izjavio: ..“Srbe na vrbe…jedan dio Srba iseliti u Srbiju… jedan dio prevesti na rimokatoličku vjeru, a ostale pobiti.. Sva srpska imovina je vaša imovina“ [4].  Kada su mu pojedici rekli da  Hrvati žive u siromaštvu, Budak je pokazao na Lipovo Polje i Mlakvu i rekao: „Ne kukajte zbog siromaštva, već uzmite puške i pobijte te pse, uzmite sve njihovo i obogatite se“. Na tom skupu bilo je dosta Hrvata iz Kosinja. Skup je vodio Tomo Biljan tadašnji donačelnik grada Zagreba, a kasnije glavni organizator ustaških zločina u Kosinju (U izvoru br. 3 pod red.br.8 na str. 163 upisan kao službenik, civil – Đ.P.).

Poseban gost je bio Vančo Mihajlov, prijatelj Ante Pavelića.  Od toga dana počinju masovini zločini prema Srbima.

Neki svjedoci i rijetki istraživači ratnih  događaja u Kosinju u poslijeratnom vremenu, smatrali su taj govor Mile Budaka kao prekretnicu u omasovljenju hrvatskog stanovništva u pristupanju ustaškom pokretu i njihovom iznenadnom novonastalom opredelenju u rešavanju srpskog pitanja u Kosinju ubijanjem, progonom i prekrštavanjem srpskog naroda. Međutim, njima očito nije bio poznato da je u Gornjem Kosinju polagana ustaška zakletva još 26.12.1928.godine. Znači dvanaest dana prije zvaničnog osnivanja ustaške organizacije od strane Ante Pavelića  (07.01.1929. – Đ.P.). Polaganje „zakletve smrti“  je organizovao tadašnji učitelj u Gornjem Kosinju OREŠKOVIĆ Paje MATE, rođen 18.01.1904. u Širokoj Kuli.[5] Zakletva je organzovana u „najvećoj hrvatskoj kući“ (gostiona „Svratište dobroj kapljici“  kod Fadljević Marije, zvane Micika). Tekst zakletve je u fanataziranom transu sa suzama u očima čitao učitelj Mate Orešković (u toku rata bio pomoćnik – pobočnik Mile Budaka za osnovne škole), a glasila je: „Zaklinjem se za samostalnost Hrvtske, hrvatske omladine, za vjernost jedan drugome do poslednje kapi krvi“. Zakletva je ponavljana tri puta a rečeno je da će se boriti protiv Srpskih Samoždera. Zakletvu je položilo osam katolika Hrvata iz Gornjeg Kosinja, ljudi koji će kasnije stvoriti jaku ustašku organizaciju u Kosinju.

4. Dostupni podaci u literaturi o gubicima stanovništva u ratu

Podaci o ljudskim gubicima srpskog stanovništva prikupljani su od završetka Drugog svjetskog rata.

Imena žrtava se nalaze na različitim  popisima, a za srpske žrtve su najvjerodostojniji je u izvoru  (1).  Zbog problema u opstruisanju popisa žrtava od strane Državne komisije i kasnije nezainteresovanossti nadležnih državnih organa, broj dosad istraženih srpskih žrtava se može smatrati najvjerovatnijim , ali ne i konačnim.  Zahvaljujući istraživanju publiciste Dane Lastavice, u izvoru (1) je objavljen najvjerodostojniji spisak srpskih žrtava sa područja nekadašnje opštine Kosinj i sreza Perušić. Izvor podataka Dane Lastavica je našao u crkvenim matičnim knjigama paricama koje su ostale sačuvane u Karlovcu. Inače sva crkvena dokumentacija u pravoslavnim crkvama u Kosinju je uništena od nove hrvatske vlasti NDH, kako bi se sakrili zločini i izbrisali tragovi postjanja srpskog naroda u Kosinju.

Prvi javno objavljeni podaci o hrvatskim žrtvama sa područja Kosinj nalaze se u Gospićkom spomen zborniku, izdatog 1995. (izvor br.3). Popis hrvatskih žrtava je izrađen na ideološkom osnovu. Naime, nisu popisani Hrvati koji su stradali od hrvatskih oružanih formacija, a ni neke ustaše pripadnici križarskih skupina (grupa). U tom Zborniku pripadnici ustaške vojnice – ustaše se nazivaju hrvatskim vojnicima, što je posljedica dugogodišnjeg falsifikovanja istorijskih činjenica i priprema da se jednog dana ti pripadnici proglase antifašistima i borcima za slobodu, u skladu sa evropskim vrijednostima.[6]

U spiskovima žrtava u Gospićkom spomen zborniku se nalaze neki nelogični, neprovjereni i faktografski netačni podaci. Ima dosta grešaka i nejasnih podataka.Tako se u spisku za Donji Kosinj za lice pod red.br. 13 (Delač Dane, Antonov) navodi da su ga ubili partizani u Beogradu 1954. godine. Tada u Beogrdu nije bilo partizana, kao pripadnika te oružane formacije. Za lice pod red.br. 125 se navodi da su ga ubili četnici u Gračacu 1947. godine. Tada u Gračacu nije bilo četnika, osim možda u okolini kao odmetnika, što je malo vjerovatno (?). U ovom Zborniku kao i u ostaloj hrvatskoj literaturi naziv „četnik“ se upotrebljava: za pripadnike četničkih jedinica, partizane Srbe, pripadnike JNA, OZNE i UDB-e srpskog porijekla i ostale Srbe. Ponekad se ne može utvrditi koje su zapravo vojne, ili bezbednosne snage smatraju „četnicima“.  U spisku žrtava takođe se ne razlikuju osobe koje su poginule u borbi od osoba koji su na osnovu presude nadležnog suda streljane.

5.Gubici srpskog stanovništva

5.1.Civilne žrtve srpskog naroda

Civilnih žrtava  srpskog stanovništva Kosinja bilo je 879  (Mlakva – 456, Krš – 211, Lipovo Polje – 142, Docina Draga – 67 i Gornji Kosinj – 3). Od tog broja ubijeno je 238 ili 27% srpske djece. Djeca su ubijana na najmonstruoznije načine: klanjem , paljenjem, bacanjem u jame, razbijanjem glava od zidova kuća, motkama, maljevima, poljoprivrednim alatom itd.

Od 879 žrtava, ubijeno je 1941.  659, ili 75%, 1942. 60, ili 6,8%, 1943. 21, ili 2.4%, 1944. 132, ili 15% i 7, ili 0.8 % 1945. godine. Prema načinu ubistva od tog broja 30% je bačeno u jame, 42 % je izgorjelo u različitim objektima a 29 % ubijeno na ostalim gubilištima.

Na osnovu uzroka smrti srpskih žrtava genocida iz Kosinja,  možemo vidjeti  da je 72% srpskih žrtava ubijeno na nasvirepiji način (klanjem, bacanjem u jame i spaljivanjem). Skoro  trećina  žrtava su bili  mladi do 15 godina starosti.

Od posljedica teškog života i nemogućnosti liječenja prisilno su umrle 32 civilne žrtve. Od strane partizana streljano je je 6 civilnih osoba srpske nacionalnosti kao saradnika ustaša i talijanskog okupatora.

Ukupno srpskih civilnih žrtava je bilo: 879+32 +6 = 917

5.2. Gubici pripadnika vojnih formacija iz redova srpskog naroda

U toku Drugog svjetskog rata Srbi iz Kosinja su se nalazili u partizanskim  i četničkim jedinicama, Vojsci Kraljevine Jugoslavije, žandarmeriji, ustaškoj vojnici i njemačkim oružanim formacijama.

Od proljeća 1942. godine u Kršu i Mlakvi djelovala je jedinica ustanika koji su se nazivali „gerilaci“.[7] Ista takva jedinica je djelovala i u Lipovom Polju. Te dvije grupe su sadejstvovale u akcijama protiv najčešće ustaških snaga. Nakon poslednjeg zajedničkog izvedenog zadataka 12.07.1942. kada su na Brdu Brnčevu (Krš) iz zasjede ubijeni ustaški tabornik Josica Fadljević i oružnički narednik Vedrina, jedinica iz Lipovog Polja je pod uticajem četnika iz Gacke doline prešla na četničku stranu u drugoj polovini jula 1942. godine. Najprije je formirana četa, a kasnije dvije čete, od kojih je bio formiran „Peti četnički jurišni polubataljon“. Partizanska jedinica iz Kosinja  (Srbi), zajedno sa partizanima Perušića (Hrvati) formirali su 27.07.1942. godine ispod Mlakvene grede  partizanski bataljon „Matija Gubec“.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata u Kosinju je poginuo 31 četnik rođen na području opštine Perušić  (Lipovo Polje – 22, Krš – 3, Studenci – 3, Mlakva- 1, Docina Draga – 1 i Poljan – 1). Od strane partizana poginulo je 14, a od ustaša 13 četnika. U nepoznatim okolnostima stradala su 4 četnika. Tokom rata poginulo je 1942 – 1, 1943 -6, 1944 – 14 i 1945 – 10 četnika.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata poginulo je 113 partizana rođenih na području Kosinja (Lipovo Polje – 23, Krš – 45, Mlakva i Poljan – 39, Docina Draga – 6). Od strane Njemaca i Talijana poginulo je 51 partizan, od ustaša 52 partizana, od četnika 7 partizana.[8]  Od ostalih neprijatelja, ili u nepoznatim okolnostima poginulo su 3 partizana. U Kosinju je poginulo 41, u ostalim dijelovima Like 50, a u Bosni i Srbiji 22 partizana.

5.3. Poginuli kao pripadnici Vojske ili žandarmerije Kraljevine Jugoslavije

Za vrijeme Drugog svjetskog rata poginulo je 12 pripadnika Vojske i žanradmerije Kraljevine Jugoslavije, koji su rođeni u Kosinju ( Mlakva – 5, Lipovo Polje – 3, Krš – 3 i Poljan -1)

5.4. Poginuli kao pripadnici ustaške vojnice.

1.BRUJIĆ Miće MILAN, rođen 22.10.1920. u zaseoku Brujići u Donjem Kosinju, Srbin.Otac Srbin, majka Hrvatica. Stupio u ustaše 1941. godine. Poginuo kao ustaša 21.09.1942. od strane partizana u Kosinju.

2.BRUJIĆ Mane OBRAD, rođen 29.06.1920. u zaseoku Brujići u Donjem Kosinju, Srbin. Stupio u ustaše 1941. godine. Osuđen od Vojnog suda komande I  ličkog područja NOVJ na smrt. Streljan je u Turjanskom 1943. godine.

3.MILETIĆ Mile ILIJA, rođen 2.02.1925. u Donjem Kosinju, Srbin. Stupio u ustaše i poginuo kao ustaški oficir kod Bjelovara 1945. godine.

Jedan Srbin iz Lipovog Polja je bio pripadnik njemačke legije „Šper“ (njem. „Legion Speer“) iz Berlina, koja se borila na zapadnoevropskom frontu.

1.GLUMAC SIMO, rođen 20.08.1911. u Lipovom Polju.

Nije poznato mjesto njegove pogibije, a zadnja njegova adresa je bila ulica Kralja Aleksandra 416 u Beogradu.[9] Njegovo ime se ne nalazi ni na jednom spisku vojnika, žrtava itd, koji su objavljeni od različitih autora poslije Drugog svjetskog rata

Ukupno poginulih pripadnika oružanih formacija iz redova srpskog stanovništva  bilo je 160: (31 četnik + 113 partizana + 12 KV i žandara + 3 ustaše +1 njemački vojnik).

U toku Drugog svjetskog rata ubijeno je, poginulo ili prisilno umrlo 1.077 ili 41% osoba srpske nacionalnosti sa područja Kosinja, od sveukupnog srpskog stanovništva (2.622) prema popisu iz 1931. godine.

6. Gubici hrvatskog stanovništva

6. 1.Civilne žrtve hrvatskog naroda

Donji Kosinj

Prema izvoru br.3 (dopunjen spisak izišao u „Ličkoj reviji“, 2004. str. 101 – 108.) u Donjem Kosinju u toku Drugog svjetskog rata bilo je 138  žrtava iz redova hrvatskog naroda. Među njima je bilo 30, ili 22% civilnih žrtava. Od toga su 3 žene. Lice pod red.br. 118.  VUKELIĆ Mile NIKOLA, naveden je kao dječak od 16 godina starosti. Prema Međunarodnom pravu djeca se računaju do navršenih 15 godina starosti. Znači, u Donjem Kosinju u toku rata nije bilo gubitka djece.

Prema izvoru br.2 na str. 1151. nalazi se pregled civilnih žrtava iz Donjeg Kosinja. Iz njega se uočavaju 4  civilne žrtve iz redova hrvatskog naroda:

1.MAJETIĆ Jose ANKA, rođena 1923, seljanka, Hrvatica. Poginula za vrijeme talijanskog bombardovanja u Donjem Kosinju 23.09.1942.

2.MAJETIĆ Nikole IKA, rođena 1903, domaćica, Hrvatica. Streljale je ustaše u Donjem Kosinju 28.02.1944.

3.SIGURNjAK Dane IVAN, 1885, seljak, Hrvat. Ubile ga ustaše u Donjem Kosinju 17.02.1944.

4. SIGURNjAK Ivana MILAN, 1920, pekar, Hrvat. Ubile ga ustaše u Zagrebu 25.07.1941.

Računajući ove žrtve (Izvori 2 i 3) u Donjem Kosinju je bilo 34 civilnih žrtava iz redova hrvatskog naroda. Od toga je bilo 5 žena.

Gornji Kosinj

Prema izvoru br.3 u Gornjem Kosinju u toku Drugog svjetskog rata bilo je 129  žrtava iz redova hrvatskog naroda. Pošto je vjerovatno greškom lice na red.br. 32. upisan dva puta ( i na red.br.33) na str. 165, može se smatrati da je upisano 128 žrtava. Među njima je bilo 28,  ili 22% civilnih žrtava. Od toga je bilo 5 žena i jedno dijete (KATICA Ante BENČIĆ, rođena 1939. koja je poginula za vrijeme talijanskog bomardovanja Gornjeg Kosinja 17.09.1942).

Prema izvoru br.2 na str. 1151. nalazi se pregled civilnih žrtava iz Gornjeg Kosinja. Iz njega se uočavaju slijedeće civilne žrtve iz redova hrvatskog naroda:

1. GOLIK Ivana RUŽA, rođena 1922, domaćica, Hrvatica. Poginula od talijanske bombe u Gospiću (vjerovatno se radi o Gornjem Kosinju – Đ.P.) 18.09.1942.

2.KLOBUČAR Ivana STJEPAN, rođen 1882, seljak, Hrvat. Ubile ga ustaše u Kršu 04.08.1944.

3.PLEŠA Ivana MARIJA, rođena 1926, domaćica, Hrvatica. Poginula od talijanske bombe u Gornjem Kosinju 18.09.1942. Prema izvoru br. 3, pod rednim brojem 69. na str. 167, nalazi se osoba istih podataka, samo joj je ime oca Boro (Vjerovatno se radi o istoj osobi – Đ.P.).

4. PLEŠA Antona MILE, rođen 1882, seljak, Hrvat. Poginuo od talijanske bombe u Gornjem Kosinju 18.09.1942.

Računajući ove žrtve (Izvori 2 i 3) u Gornjem Kosinju je bilo 32 civilih žrtava iz redova hrvatskog naroda. Od toga je bilo 5 žena i jedno dijete.

Kosinjski Bakovac

Prema izvoru br.3 u Kosinjskom Bakovcu u toku Drugog svjetskog rata bila je 51  žrtva iz redova hrvatskog naroda. Pošto je vjerovatno greškom lice na red.br. 40. upisan dva puta ( i na red. br.41) na str. 177. može se smatrati da je upisano 50 žrtava. Među njima su bile 2 civilne žrtve (dvoje djece muškog pola).

Ukupno hrvatskih civilnih žrtava je bilo 58, a od toga je bilo 3 djeteta.[10]

6.2.Gubici pripadnika vojnih formacija iz redova hrvatskog naroda

Uspostavom ustaške vlasti u kotaru Perušić 10. aprila 1941. godine, zahvaljujući organizacijskoj pripremljenosti,  ustaška vlast je veoma brzo uspostavljena i u tadašnjoj opštini (općini) Kosinj. Paralelno sa jačanjem civilne vlasti jačale su i vojne formacije NDH. Razvijale su se sve četiri vrste  vojnih formacija: ustaška vojnica, domobranstvo, oružništvo i naoružani civili (nazivi: domaće ustaše, seoske ustaše, seoska ustaška milicija, divlje ustaše, bijela garda). Vojne formacije su bile organizovane u razne jedinice a poznata je kosinjska VI doknadna bojna, čiji je zapovijednik bio Čaja Orešković.

U toku Drugog svjetskog rata Hrvati iz Kosinja su se nalazili u sve četiri vrste vojnih formacija NDH i u partizanskim jedinicama.

Donji Kosinj

Za vrijeme Drugog svjetskog rata iz Donjeg Kosinja je poginulo 105 hrvatskih vojnika (ustaša) i 3 oružnika rođenih na području Donjeg Kosinja. Od toga je 36 poginulo u Kosinju, 11 u Bosni, 6 u Srbiji, 13 kod Gospića, 8 u Sloveniji, 31 na ostalim područjima Hrvatske i 3 u Gospiću poslije 1946 godine (vjerovatno se radi o streljanju po osnovi sudskih presuda – Đ.P.).

U toku rata iz Donjeg Kosinja je poginulo 7 partizana. Prema izvoru br.2 na str. 1034. nalazi se pregled poginulih partizanskih boraca hrvatske nacionalnosti iz Donjeg Kosinja, i to su:
1. IVANČIĆ Jose IVAN, rođen 1916, seljak, Hrvat. Stupio u NOV 1943, borac 6. divizije. Poginuo kao komandir voda kod Srba 02.03.1944.

2. JUGOVIĆ Kate IVAN, rođen 1914, seljak, Hrvat. Stupio u NOV 1943, borac 6. divizije. Poginuo kao komesar čete na Vlašiću (Bosna) 28.07.1944.

3. KLOBUČAR Ivana PAVE, rođen 1925, seljak, Hrvat. Stupio u NOV 1943, borac 6. divizije. Poginuo u Đakovu 26.04.1945.

4. MAJETIĆ Ivana MILE, rođen 1925,seljak, Hrvat. Stupio u NOV 1943, borac 12.slavonske divizije. Poginuo kod Virovitice 04.05.1943.

5. PINTAR Tome JOSIP, rođen 1921,seljak, Hrvat. Stupio u NOV 10.01.1943, borac 6. divizije. Poginuo kao zamjenik komandira čete u Zemunu 21.10.1944.

6. SIGURNjAK Ivana NIKOLA, rođen 1923, trgovac, Hrvat. Stupio u NOV 09.03.1943, borac 1. brigade 6. divizije. Poginuo u Slatiniku kod Slavonskog Broda 18.04.1945.

7. VIDMAR Ante JOSIP, rođen 1919, seljak, Hrvat. Stupio u NOV 1943, borac 6. korpusa. Poginuo na Papuku 1943.

Na kraju rata i poslije njegovog završetka, prema  izvoru br. 6, str. 215. iz Donjeg Kosinja je poginulo više ustaša-križara koji se nalaze upisani u izvoru br.3. U tom izvoru nisu upisana 3 ustaša – križara, i to:

1. RAST MILE, rođen 1923 u Donjem Kosinju. Ubijen 1945. Pripadnik ustaške križarske skupine (grupe)  Jose Petranovića – Cime.

2. VESELIN MILAN – Mulac, rođen 1920. u Donjem Kosinju.  Ubijen 1957. Pripadnik ustaške križarske skupine (grupe) Ivana Delača Trapana.

3. VUKELIĆ TOMO – Toljan, rođen 1923. u Donjem Kosinju. Ubijen 1947. Pripadnik ustaške križarske skupine (grupe) Ivana Delača Trapana.

U toku rata  u Donjem Kosinju je poginulo ili ubijeno 118 pripadnika vojnih formacija (105 hrvatska vojnika-ustaša + 3 oružnika + 7 partizana + 3 ustaša-križara)

Gornji Kosinj

Za vrijeme Drugog svjetskog rata iz Gornjeg Kosinja je poginulo 98 hrvatskih vojnika (ustaša) i 2 oružnika, rođenih na tom području. Od toga je 18 poginulo u Kosinju, 4 u Bosni, 20 kod Gospića, 24 u Sloveniji, 30 na ostalim područjima Hrvatske, 1 u Rusiji i 2 u Gospiću poslije 1946 godine (vjerovatno se radi o streljanju po osnovi sudskih presuda – Đ.P.).

U toku rata iz Gornjeg Kosinja je poginulo 7 partizana ili političkih terenskih radnika KPJ. Prema izvoru br.2 na str. 1034. nalazi se pregled poginulih boraca i političkih radnika iz Gornjeg Kosinja, od kojih su hrvatske nacionalnosti slijedeći:
1. GRGURIĆ Mile PETAR, rođen 1915, seljak, Hrvat. Stupio u NOV 1942, politički radnik na terenu, od 1942. član ONO odbora. Član KPJ od 1942. Poginuo na Kruščici (Sklope) septembra 1944.

2. KATALIN Martina SLAVA, rođena 1925, seljanka, Hrvatica. Stupila u NOV 1943, politički radnik na terenu. Od 1943. član USAOH-a odbora Kosinj. Član KPJ od 1943. Uhvatile je ustaše između Krša i Studenaca, te zaklale 03.08. 1944. u Kršu.

3. KLOBUČAR S. KATA, rođena 1916, seljanka, Hrvatica. Stupila u NOV 1943, politički radnik na terenu. Od 1943. član USAOH-a odbora Kosinj. Član KPJ od 1943. Uhvatile je ustaše između Krša i Studenaca, te zaklale 03.08. 1944. u Kršu.

4. MARINIĆ Mile PAJO, rođen 1918, radnik, Hrvat. Stupio u NOV 1943,  Borac 1.bataljona 1.brigade 6. divizije. Poginuo kod Drvara maja 1944.

5. ŠPOLjARIĆ Jose IVAN, rođen 1912, pekar, Hrvat. Stupio u NOV 1943, borac Komande mjesta Kosinj. Poginuo na Rudinki (Donji Kosinj) 1944.

6. ŠPOLjARIĆ Stjepana JOSIP, rođen 1905, krojač, Hrvat. Stupio u NOV 1942, borac bosanskih partizanskih jedinica. Poslije ranjavanja liječen u bolnici u Prnjavoru, gdje su ga ubili Njemci 31.12.1944.

7. ŠPOLjARIĆ Jose VINKO, rođen 1927, seljak, Hrvat. Stupio u NOV 1943, borac 4. bataljona 1.brigade 6. divizije. Poginuo u Pazarištu 1943.

Na kraju rata i poslije njegovog završetka, prema  izvoru br. 6, str. 215. iz Gornjeg Kosinja je poginulo više ustaša-križara koji se nalaze upisani u izvoru br.3. U tom izvoru nije upisan 1 ustaša – križara, i to:

1. KLOBUČAR MILE – Florijanc, rođen 1908. u Gornjem Kosinju, seljak, Hrvat. Ubijen 1948. Pripadnik ustaške križarske skupine (grupe)  Nikole Kobučara Nine.

U toku rata  u Gornjem Kosinju je poginulo ili ubijeno 108 pripadnika oružanih snaga  (98 hrvatska vojnika-ustaša + 2 oružnika + 7 partizana + 1 ustaša-križar)

Kosinjski Bakovac

Za vrijeme Drugog svjetskog rata iz Kosinjskog Bakovca je poginulo 46 hrvatskih vojnika (ustaša) i 2 oružnika rođenih na području Kosinjskog Bakovca. Od toga je 12 poginulo u Kosinju, 10 u Bosni, 2 u Srbiji, 1 kod Gospića, 1 u Sloveniji, 22 na ostalim područjima Hrvatske. U Kosinjskom Bakovcu nije bilo poginulih pripadnika partizanskih jedinica i političkih radnika, članova KPJ.

U toku rata  u Kosinjskom Bakovcu je poginulo ili ubijeno 48 pripadnika oružanih snaga  (46 hrvatska vojnika – ustaša + 2 oružnika).

Ukupno u toku rata u Donjem Kosinju je bilo 152 žrtve ( 34 civilne +118 oružanih formacija). Od partizana je poginulo-ubijeno 135, od ustaša 3, od četnika 5 (od toga 3 u Donjem Kosinju –Đ.P.), od raznih neprijatelja 8 i od talijanskog bombardovanja 1.

Ukupno u toku rata u Gornjem Kosinju je bilo 140 žrtava ( 32 civilne +108 oružanih formacija). Od partizana je poginulo-ubijeno 122, od ustaša 7, od četnika 4 (Izvan Kosinja –Đ.P.) od raznih neprijatelja 2, od Rusa 1 i 4 od talijanskog bombardovanja.

Ukupno u toku rata u Kosinjskom Bakovcu je bilo 50 žrtava ( 2 civilne+48 oružanih formacija). Od partizana je poginulo-ubijeno 47, od četnika 1 ( u Bihaću –Đ.P.), od Srba iz Krša 1 i nesrećnim slučajem 1 (dijete – Đ.P.).

U toku Drugog svjetskog rata sa područja Kosinja ubijeno je, ili poginulo 342, ili 7.6% osoba hrvatske nacionalnosti, od sveukupnog hrvatskog stanovništva (4.466) prema popisu iz 1931. godine.  Od partizana je poginulo-ubijeno 304, od ustaša 10, od četnika 10, od raznih neprijatelja 10, od talijanskog bombardovanja 5 (1942. – Đ.P.), od Srba na Kršu 1 i nesrećnim slučajem 1.[11]

7. Poginuli – ubijeni pripadnici oružanih formacija rođeni van Kosinja

Od samog uspostavljanja vlasti NDH u Kosinju 10.04.1941. godine pa do kraja rata, na tom području poginuli su ili ubijeni pripadnici različitih oružanih formacija, koji nisu rođeni na tom prostoru.

7.1. Pripadnici žandarmerije KJ iz žandarmerijske stanice Gornji Kosinj.

1. BALABAN Milana MILE, rođen 1899, žandarmerijski narednik, komandir žandarmerijske stanice u Gornjem Kosinju. Ubijen od strane ustaša 1941. i bačen u jamu „Cotinka“ kod Janjačke kose. Bio oženjen BALABAN Pere MANDOM, rođenom 1901. u Kaluđerovcu, domaćica, Hrvatica. Ustaše je zaklale u Malom Polju 27.02.1944.

2. IVANIŠEVIĆ ĐURO, rođen 1915, žandarmerijski podnarednik u žandarmerijskoj stanici Gornji Kosinj.  Ubijen klanjem 10/11.04.1941. u Gornjem Kosinju, pošto se nije htio razoružati. Ustaše su naredile Petru Varićaku – Pepiću od Mosta, da njegovo iskasapljeno tijelo zaprežnim kolima odveze i sahrani u pravoslavno groblje kod Mosta, što je ovaj i učinio.

3. RADONjIĆ ĐURO, rođen 1916 u Crnoj Gori, žandarmerijski podnarednik u žandarmerijskoj stanici Gornji Kosinj.  Ubijen klanjem 14.04.1941. u Gornjem Kosinju.

Tokom Drugog svjetskog rata na području Kosinja poginulo je 49 partizana i 2 četnika rođenih van Kosinja, većinom iz Like i manje sa Korduna.

Dana 26.06.1944. nakon iskakanja padobranom iz oštećenog američkog aviona tipa B-24-H, serijskog broja 42-52702, u Kosinjskom Bakovcu su naoružani civili ubili i bacili u jamu (za sada nepoznata lokacija) 2 člana posade, narednike mitraljesce:

1. DWYER Patrick FRANCIS,Waterbury, Connecticut, USA,

2. PETERSON Mary PAUL, Honolulu, Hawai.

Na kraju rata partizani su pod Mlakvenom gredom zarobili i streljali  2 njemačka vojnika. Sahranjeni su na mjestu zarobljavanja. Lokacija groba je poznata.

U dostupnoj literaturi nema podataka o poginulim-ubijenim pripadnicima hrvatskih oružanih formacija rođenih van Kosinja. Poznat je 1 poginuli oružnički narednik Vedrina, koji je ubijen zajedno sa ustaškim tabornikom Josicom Fadljevićem u zasjedi gerilaca (poslije partizani i četnici) na Kršu, dana 12.07.1942. godine.

8. Žrtve i zločinci

Pojedinačno hapšenje, ubijanje i bacanje Srba u jame počelo je u maju 1941. godine, a intezitet zločina prema pojedincima povećavao se do kraja jula. Ustaše su najprije odvodili viđenije Srbe: sveštenike, trgovce, pripadnike Vojske Kraljevine Jugoslavije, žandare,  učitelje, lugare,  blagajnike, pisare, članove školskih odbora u Narodnim školama na Gradini i u Mlakvi, i ostale tada ugledne ljude. Početkom aprila 1941. godine ustaše su uhapsile jereja Milana R. Diklića, pravoslavnog sveštenika – paroha u Kosinju,  Danu Brujića, trgovca i njegovog sina Slavka, Vuju Uzelca – Vujicu Rajkova, lugara, Đoku Brujića, studenta pjesnika, Đuru Bunjevčevića, opštinskog blagajnika u penziji itd.  Nakon strašnog zlostavljanja bacili su ih u jame od Ličkog Lešća do Jadovnog.

Jerej Milan Diklić, u narodu zvan „Pop Mišo“ bio je omiljen među narodom Kosinja. Njegovom zaslugom napravljena je osnovna škola u hrvatskom zaseoku Vukelići prije rata, ali ni to ga nije spasilo od ubijanja i bacanja u jamu. Početkom avgusta počelo je intezivno ubijanje srpskog naroda (civili)  na cijelom području Like (Suvaja, Štikada, Vrebac, Široka Kula, Divoselo, Smiljan). Istim intezitetom je to učinjeno i na području opštine Perušić. Istovremeno sa uništavanjem srpskog naroda u ličkim selima, masovno su ubijani Srbi, Jevreji, nepoćudni Hrvati u ustaškom Koncetracionom logoru Gospić – Jadovno – Pag (preteča Jasenovca).

U selu Mlakva u Kosinju je u samo jednom danu 06.08.1941. ubijeno spaljivanjem 286 civila, od kojih je bilo 122 djece starosti do 15 godina. U jamu „Kod Sv.Ane“ na Šušnju ubijeno je i bačeno najmanje 208 civilnih žrtava. Pri tome su nestale čitave porodice. Npr. ubijena je čitava porodica opštinskog pisara Bogdana Pražića (žena i petoro djece) a on je poginuo 1941. kod Doboja kao pripadnik Vojske KJ.  Isto tako ubijena (bačena u jamu) je cijela porodica  uglednog domaćina iz Mlakve Mile Javorine – Krište. Ni činjenica, da je Mile bio kum zvona katoličke crkve Sv Ante Padovanski u Gornjem Kosinju, nije spasila porodicu od istrebljenja.[12]  Ubijene su i čitave porodice Lemić Miloša, Varićak Đure, Paripović Nikole i dr.

Ipak, svirepost ustaških zločinaca prema srpskoj djeci i mladim ljudima prevazilazilo je sve granice ljudskog zla.

Župan župe Like i Gacke Jole Bujanović, sveštenik, a kasnije ustaški satnik i bojnik često je govorio:“ U Hrvatskoj dotle neće biti mira, dok bude u njoj i jedno Srpče disalo“[13]. Taj stav su revnosno prihavtile perušićke, kosinjske i pazariške ustaše i izvršile na najgori mogući način ubistvo 238 srpske djece na području Kosinja.

Neki brojčani pokazatelji u odnosu broja i vrsta srpskih i hrvatskih žrtava, kao i vremenu ubistva i pogibije, dokazuju postojanje genocidnih namjera vlasti NDH, koje su izavale ogromne gubitke, od kojih se srpski narod nikada nije oporavio.

Srpski narod je imao ukupno 1.077 žrtava, od čega je 879 bilo civilnih žrtava. Od toga je bilo 238 ubijene djece.  Samo u toku 1941. godine ubijeno je 659, ili 75% srpskih civilnih žrtava.

Hrvatski narod je imao ukupno 342 žrtve, od čega je 58 bilo civilnih žrtava. Od toga je bilo 3 djece koja su poginula. U toku 1941. godine na području Kosinja NIJE poginuo ni jedan Hrvat. Poginula su samo 4 ustaša  van Kosinja (Gračac, Knin i Bihać).

Posljednja hrvatska žrtva Drugog svjetskog rata, ustaša – križar Veselin Milan – Mulac, ubijen je 1957. godine u Donjem Kosinju, od strane organa bezbjednosti.

U spisku hrvatskih žrtava (Izvor br.3) pod nazivom hrvatski vojnik ili civil, kriju se mnogi ustaški zločinci koji su odgovorni za masovni zločin genocida prema srpskom narodu Kosinja.

Prema izvoru br. 1, str 409. pripadnici vojno-policijske, političko državne i duhovno- vjerske komane za genocid  nad Srbima u Kosinju su bili:

1.Tomo Biljan, donačelnik grada Zagreba i jedno vrijeme utaški tabornik, osuđen i streljan u 17.00 sati 27.10.1946. godine.

2. Josip Fadljević – Josica, ustaški tabornik, ubijen 12.07.1942. od strane gerilaca.

3. Pleša Ivan – Jarac, ustaški zločinac, emigrirao i živio u Njemačkoj.

4. Klobučar Nikola, ustaški zločinac, emigrirao u Ameriku.

5. Vukelić Mile – Mila, ustaški zločinac. Nestao iz Kosinja 1943. Nepoznata sudbina.

6. Bruno Vernaca (lat.Vernazza) rimokatoliki župnik u Gornjem Kosinju. Za svoj rad je odlikovan brončanom kolajnom za hrabrost, od strane poglavnika Pavelića. Ubijen od partizana 14.04.1945.[14]

U spisku hrvatskih žrtava kao hrvatski vojnici (zapravo ustaše) se nalaze imena: Milan Prša, Milan Mance, Luka Podnar, Pajo Špoljarić-Pajkan, Vukelić Marko-Žutija, Mile Vukelić – Adamov, Nikola Boškunov, Ivica Dudić, Joso Petranović – Cima, Marko Vukelić – Adamov,  Marko Babić, Milan Vukelić, Ivan Babić, Mile Klobučar – Florijanc, Špoljarić Nikola, Kobučar Nikola, Golik Grga, Petranović Pave, Ivica Delač – Trapan, Ivan Štimac, Ivan Šop – Cilikin  i drugi, koji su napravili najsvirepije zločine nad srpskim narodom, a posebno nad djecom. Zločini ovih ustaša (hrvatskih vojnika) i drugih opisani su u izvorima br. 1, 2, 8, 9, 10, 11, 12, 13 i 14.

9. Kosinj – područje masovnih grobnica

Kosinjska dolina je puna pojedinačnih i masovnih grobnica žrtava iz Drugog svjetskog rata.

U  Kosinju su kao prirodne znamenitosti posebno razvijeni speleološki objekti, kraške jame, ponori, pećine i drugi. Mnoge od tih jama su istražene, a ima i neistraženih i još nekih stručnoj javnosti sa nepoznatim lokacijama (poznatih samo lokalnom stanovništvu). Neki autori navode te objekte kao prirodne vrednosti koje treba isticati ravnopravno kao i prvu štampariju (tiskaru) u Kosinjskom Bakovcu. Pri tome  u popisu  jama navode kao jamu-grobnicu (škrapa) samo jamu kod pravoslavne crkve Sv. Nikola kod Mosta, u kojoj se nalazilo 15 posmrtnih ostataka. Jama je javnosti poznata od 2012. godine (Pokazao je Srbin M.P) a ekshumirana je 29.05.2014. godine (Izvor br. 7).

Posmrtni ostaci srpskih žrtava se nalaze u sledećim jamama i spomen kosturnicama:

– Spomen – kosturnica u Mlakvi – 327 žrtava ubijenih spaljivanjem na Kosi i u drugim objektima.

– Spomen – obilježje u Docinoj Dragi – u njemu se nalazi pepeo od 49 žrtava ubijenih spaljivanjem.

– Spomen – kosturnica boraca NOB u groblju na Kršu – 32 žrtve boraca partizana.

– Jama „Kod Sv.Ane“ na Šušnju – 208 žrtava. Jama je speleološki istražena 1987.

– Jama „Kod općine“ , zapravo septičaka jama iza OŠ „Anž Frankopan“ u Gornjem Kosinju. Jama je speleološki istražena 1987.

– Jama „Nezdravka“ iznad Vukelića u Donjem Kosinju – 11 žrtava.

– Jaama „Biljevina“ iznaad Rudinke u Donjem Kosinju – 3 žrtve.

– Jama „Na Klančiću“ u Šporčić Klancu – najmanje 1 žrtva.

– Jama „Provalija“ kod Gornjeg Kosinja – najmanje 1 žrtva.

– Jama u Kosinjskom Bakovcu (nepoznata lokacija) – 2 žrtve (američki vazduhoplovci).

Srpske žrtve iz Kosinja se nalaze i u jamama u blizini Kosinja, kao što su: Jama „Šegotinka“ kod Crnog jezera prema Otočcu (27 žrtava), „Macolina jama“ kod Ličkog Lešća (10 žrtava), jama „Kod Orešković stanova“, „Šević jama“ u Pazarištima, jame iz sistema logora Jadovno i druge.

Srpske i hrvatske žrtve su sahranjivane bacanjem u jame, sahranjivane u grobljima, a dobar dio u šumama i mjestima, čije su lokacije nepoznate ili  poznate ograničenom broju ljudi (porodice).

Kosinjske jame-grobnice u kojima je bacan srpski narod, za sada ne izazivaju interesovanje hrvatske stručne javnosti i medija.[15]

ZAKLjUČAK

U toku Drugog svjetskog rata ubijeno je, poginulo ili prisilno umrlo 1.077 ili 41% osoba srpske nacionalnosti sa područja Kosinja od sveukupnog srpskog stanovništva (2.622) prema popisu iz 1931. godine. Istovremeno je ubijeno je ili poginulo 342 ili 7. 6% osoba hrvatske nacionalnosti sa područja Kosinja od sveukupnog hrvatskog stanovništva (4.466) prema popisu iz 1931. godine.

U  Drugom svjetskom ratu u Kosinju je ukupno bilo 1.419,  ili 20 % žrtava prema popisu iz 1931. godine (7.088 stanovnika).

Gubici stanovništva Kosinja u ratu su ostavili demografske, psihološke, socijalne i ostale posljedice na stanovništvo. Bez obzora na poslijeratni „bejbi bum“  (eng. baby boom), kada se privremeno naglo povećao broj djece, broj stanovnika Kosinja je zbog različitih nepovoljnih uticaja stalno opadao. To je inače problem ruralnih sredina ne samo na ovom prostoru, već i u svijetu.

U vrijeme SFRJ hrvatske žrtve nisu pominjane, a srpske su zataškavane. Srpske žrtve su navodno bile ugrađene u temelje „bratstva i jedinstva“.[16]  U novostvorenoj RH od 1991. se  forsira teza da su hrvatske žrtve svoje živote ugradili u temelje hrvatske države. Sve su to ideološke floskule koje političari koriste sa vremena na vreme u svrhu lične, ili stranačke političke promocije. Niko od njih ne predlaže rješenje, kako da žrtve nađu vječni mir. Vječni mir žrtava u SFRJ je žrtvovan radi mira među potomcima žrtava i zločinaca, ali to u proteklom vremenu očito nije dalo rezultate.

Žrtve Drugog svjetskog rata u Kosinju čekaju da budu stručno i objektivno popisane i obrađene. Većina posmrtnih ostataka se nalazi po jamama-grobnicama, šumama, ledinama i ostalim tajnim mjestima. Problem treba riješiti kroz istraživanje, ekshumaciju masovnih grobnica, njihovo obilježavanje i dostojanstvenu i civilizovanu sahranu svih žrtava bez obzira na naciju ili vjeru.

Za problem žrtava Drugog svjetskog rata u RH je nadležno Ministarstvo branitelja (www.branitelji.gov.hr), odnosno Sektor za žrtve Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja. Na nama potomcima žrtava i ljudima koji iskreno vole i cijene svoj kosinjski zavičaj, je odgovornost da nadležnom Ministarstvu dostavljamo podatke i predloge za rješavanje problema žrtava.

Izgradnjom HES Kosinj dio problema sa žrtvama se mora riješiti, bez obzira u koje su „temelje“ ugrađene. To se prije svega odnosi na jame-grobnice i spomen – kosturnice koje će se potopiti novim akumulacionim jezerom.

Možda će izgradnja HES Kosinj uspjeti da zaustavi demografski pad u Kosinju. Nova radna mjesta, mogućnost egzistencije na poljoprivredi, stočarstvu, lovstvu i turizmu, mogu biti motiv za povratak mladih ljudi i da se na taj način poboljša deomografska slika u Lipovom Polju, Donjem Kosinju, Kršu i Kosinjskom Bakovcu.

LITERATURA:

1. D. Lastavica, Genocid nad srpskim narodom sreza Perušić (Lika) 1941-1945. i 1991-?,  Muzej žrtava genocida, Beograd, 2002,
2. Grupa autora, Kotar Gospić i kotar Perušić u narodnooslobodilačkom ratu 1941-1945, Zbornik 20, Karlovac, 1989.
3. Grupa autora, Gospićki spomen zbornik, Matica Hrvatska, Gospić, 1995.
4. Grupa autora, „REČNIK MESTA“ „RIJEČNIK MJESTA“, Primorsko – krajiška oblast, Narodna prosveta, Beograd, 1925.

5. V. Kokotović msr, Stanje i perspektive stanovništva Kosinjske doline, Geografski institut „Jovan Cvijić“ SANU, Beograd, 2013.

6. I. Mataija, Križari na Gospićkom području 1945. – 1950., Senjski zbornik 32, 2005.

7. Đ. Pražić, Tajna Kosinjske jame,  www.gospic.rs. 19.07.2016.

8. Đ. Pražić, Zatiranje srpske mladosti na području opštine (nekadašnjeg sreza) Perušić,  www.gospic.rs. 23.07.2016.

9. Đ. Pražić, Zločin genocida nad srpskim narodom sela Mlakva (Lika) 6. avgusta 1941. godine  www.gospic.rs. 25.07.2016.

10. Đ. Pražić, Jama „Kod Sv.Ane“ u Gornjem Kosinju (Lika), masovna grobnica srpsskog naroda,  www.gospic.rs. 30.07.2016.

11. Đ. Pražić, Strava iza Osnovne škole „Anž Frankopan“ u Gornjem Kosinju (Lika), masovna grobnica srpsskog naroda,  www.gospic.rs. 03.08.2016.

12. Đ. Pražić, Zločin nad Srbima iz sela Krš bacanjem u jamu „Nezdravka“ u Donjem Kosinju (Lika), www.gospic.rs. 08.08.2016.

13. Đ. Pražić, Ubistvo američkih vazduhoplovaca u Kosinjskom Bakovcu (Lika), 1944,  www.gospic.rs. 16.11.2016.

14. Đ. Pražić, Zločin nad srpskim narodom Lipovog Polja kod jame Šegotinka (Otočac),  www.gospic.rs. 03.01.2020.

FUSNOTE:

[1] U nekim novijim publicističkim radovima u Hrvatskoj negira se i samo postojanje srpskih žrtava u Kosinju. Ima stavova da su Srbi iz Lipovog Polja ubili Srbe iz Mlakve, kako bi se za to optužili kosinjski Hrvati.
[3] Dane Lastavica, Bezdane jame NDH ždernjače srpskog naroda 1941…?, Beograd 2008. g. str. 27
[4] Spis Okružnog suda Gospić, br. 41/46 i Zbornik br.20 ,Historijskog arhiva Karlovac.
[5] Presudom Vojnog suda  Komande grada Zagreba broj 11-VII-1945, osuđen je na kaznu smrti streljanjem.
[6] U proglasu „Narodima Hrvatske“ 09.09.1944. godine, od strane „Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača“, ustaški zločinci (misli se i na četničke i ostale okupatorske snage -ĐP) se nazivaju „zlotvori“, „najkrvaviji koljači“, „palikuće“, „ubojice“, „ubice naše djece“. U posleratnim radovima i dokumentima UDB-e ustaški zločinci se najčešće nazivaju „koljačima“ i „banditima“ a njihov zločin „ustaški teror“. Nakon govora Josipa Broza Tita u Glini 27.07.1952. godine, kada je za zločine nad Srbima, Jevrejima i Ciganima, izvršen u NDH, abolirao ovu zločinačku državu i pripisao ga njemačkom okupatoru, rijetko se u literaturi pojavljuje termin „ustaški koljači“. Od tog vremena  pojavljuju se eufemizmi „“okupatori i njihovi pomagači“, „fašisti i njihove sluge“ itd.  U stručnim radovima sa potrebom naučne terminološke korektnosti, ustaški koljači su postali „pripadnici hrvatskih oružanih snaga“ . U novonastaloj Republici Hrvatskoj, u mnogim radovima i podignutim spomenicima, ustaški koljači su postali „hrvatski vojnici“ i „vitezovi“. U komunističkoj i hrvatskoj literaturi se NDH karakterizira kao „takozvana“ a ustaše kao „šačica Pavelićevih sledbenika“ ili „marginalizovani dio ekstremista u hrvatskom narodu“.

U istom proglasu „Narodima Hrvatske“, civilne žrtve (srpske –Đ.P.) se nazivaju: „masovni grobovi naših žrtava“, „grobovi nevinih žrtava“ „žrtve u jamama i bezdanima“, „poklana djeca“ itd.

Od završetka Drugog svjetskog rata do danas se dogodila postepena revizija istorije  (povijesti) na prostoru Hrvatske. Nakon perfidnih istorijskih falsifiokata, jednostranih tumačenja događaja,  obmana, krađa dokumenata, zavjera, propagande, hrvatske ofanzivnosti i srpske pasivnosti, došlo se do nevjerovatne zamjene teza, gdje srpskih žrtava gotovo i nema, a ako ih negdje i ima ili su to žrtve srpsko-srpskog zločina ili su opravdane žrtve nastale kao posljedica „velikosrpske hegemonije“ i „velikosrpske agresije“ na Hrvatsku.

[7] Na zboru u selu Poljanu 12.11.1941. godine odlučeno je da se ustanici nazivaju „gerilci“. Kasnije će intervencijom GŠ NPOJ naziv „gerilac“ biti ukinut i biće uvede novi jedinstveni naziv „partizan“
[8] Poginuli od četnika kod Metka, Gračaca i u borbama u Srbiji.
[9] Zapisnik sa salušanja Sime Glumca u njemačkoj komandi u Beogradu 12.08.1943. zbog nepravovremenog vraćanja u jedinicu u Berlin.
[10] Djeca nisu neposredno ubijena, već su poginula od poslijedica borbenih dejstava na tom području.
[11] U Gospićkom spomen zborniku od 1995, broj hrvatskih žrtava u Kosinju  je 316, što je za 26 manje, nego što se e navedeno u ovom radu.

[12] Među žrtvama u jami Sv.Ana  je možda i najmlađa žrtva Drugog svjetskog rata uopšte. Ustaški zločinci su dana 02. 08. 1941. god., odveli cijelu porodicu Mile Javorine – Krište, među kojima je bila i njihova snaha Milica, rođena Pejnović 01.06. 1921. godine. u Smiljanu. Milica je bila trudna i pred porođajem. Ustaše su je tukli iznad jame sve dok se nije porodila. Čim je novorođeno dijete zaplakalo bacili su nju i dijete u jamu.
[13] V. Novak, Magnum crimen, Nova knjiga, Beograd, 1986, str.771.
[14] Župnik Bruno Vernaca je prekrštavao pravoslavni narod Kosinja. Poslije završenog obreda rekao bi im: “Ja vam dušu spasi a za tilo vam ne odgovaram“.
[15] U emisiji TV LOKI iz Otočca „Kosinjska tajna jama“ , na kraju emisije je autor pozivao sve koji nešto znaju o jamama u Kosinju, da dostave podatke kako bi ta televizija snimila prilog. Autor ovog rada (Đ.P.) je u 12. 46 sati dana 31.10.2013. godine uredniku TV LOKI poslao podatke o lokacijama jama, broju i nacionalnosti žrtava, načinu stradanja, te ponudio i spiskove žrtava. Istog dana u 14.52 sati urednik TV LOKI Robert Labrović poslao odgovor: „Hvala, nešto ćemo raditi, ne znam koliko je ovo vjerodostojno!?!“. Očito je bilo da srpske žrtve ne interesuju TV LOKI a posebno što je informacija došla sa beogradske adrese.
[16] Ovaj stav se često nalazi napisan na spomenicima žrtvama fašističkog terora ( ustaških zločina) u Lici.

---

Izvor: UDRUŽENjE GOSPIĆANA „NIKOLA TESLA“, BEOGRAD

---

Od istog autora:

Žrtve Kosinja vape za vječnim mirom (Osvrt na članak „Krv žrtava vapi do neba“)

Đorđe Pražić: Jame naših stradanja i zabluda | Jadovno 1941.

Gospićka krvava jesen 1991. | Jadovno 1941.

Ko se borio u Hrvatskoj od 1941. do 1945. godine? | Jadovno 1941.

Prokletstvo bojovnika Duška | Jadovno 1941.

Tri razglednice iz Gospića | Jadovno 1941.

Strava iza Osnovne škole „Anž Frankopan“ u Gornjem Kosinju …

Spisak srpskih žrtava rata na području opštine Gospić u …