fbpx
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Podijelite vijest:

Đeneral koji nije uzmicao

U Novom Sadu konačno obnovljen spomenik Petru Bigi, velikom vojskovođi iz srpske bune 1848. Prvi put je odbranio Srbobran na Preobraženje, a drugi put na Malu Gospojinu porazio Percela

General Petar Biga
General Petar Biga

“OD oficira koji su veću ulogu igrali u srpskom ustanku, Petar Biga se među prvima uzeti ima. Kada je u njegove ruke stvar položena bila, znalo da je ona u čvrstim rukama, a odbrana Sentomaša će trajno ostati u istoriji srpskoj, ali i mađarskoj i austrijskoj.”

Ovo je, u svojim “Memoarima”, o carskom i kraljevskom đeneralu Petru Bigi (1811-1879) napisao Jakov Ignjatović (1824-1889), svedok i akter burnih zbivanja 1848. godine u kojima je stvorena Srpska Vojvodina. Potrajala je, istina, samo 11 godina (bečki dvor ju je, zvanično, ukinuo 1860) ali je, do danas, ostala u svesti i dušama Srba severno od Save i Dunava.

– Objektivno, Biga je, uz vojvodu Stevana Šupljikca (1786-1848) i narodnog đenerala Đorđa Stratimirovića (1822-1908), bio jedan od trojice najistaknutijih vojnika naše bune. Tadašnji Sentomaš, a današnji Srbobran je, tada još u činu majora, 1848. branio i odbranio dva puta, 19. avgusta na Preobraženje gospodnje i 21. septembra na Malu Gospojinu – potvrđuje, kraj spomenika velikom ratniku na Uspenskom groblju u Novom Sadu, istoričar Đorđe Srbulović.

Taj spomenik je, valjda kao prilog žalosnom srpskom nemaru prema sopstvenim velikanima, godinama bio srušen i zarastao u korov. Tek ovih dana, na inicijativu novosadskog Zavoda za zaštitu spomenika kulture, a po projektu arhitekte Nataše Šijan, obnovila ga je firma “Granit – Liješće”. Obnovu je finansiralo Ministarstvo za rad, socijalna i boračka pitanja.

– Sentomaš je 1848. i za Srbe i za Mađare bio ključna strateška tačka, jer je presecao vezu ostatka Ugarske sa Petrovaradinskom tvrđavom, na kojoj je bio odsečen moćan mađarski garnizon, ali i put ka Sremskim Karlovcima, gde su bili patrijarh Josif Rajačić i Glavni odbor Srpskog pokreta – vraća nas Srbulović u burne i slavne dane bune.

Otuda je na jedva 6.000 branilaca, na Preobraženje grunula sila od 30.000 do zuba naoružanih mađarskih vojnika, na čelu sa pukovnikom Ferencom Bakonjijem.

* Slavna odbrana Srbobrana na starim gravirima

“Bitka je trajala 11 sahata, a Mađari čak uspeše da se ispnu na naše šančeve. Tu dođe do krvavog boja prsa u prsa, ali ih hrabri branioci predvođeni majorom Bigom suzbiše i sasvim potisnuše”, opisao je u svojim “Uspomenama” istorijsku bitku đeneral Stratimirović.

Već tada, uz Bigu je krenula i slava oficira koji ni pre kim ne uzmiče. Potvrdiće je i na Malu Gospojinu, kada je, sa takođe višestruko brojnijom vojskom, na Sentomaš pošao zloglasni mađarski general Mavro Percel. Posle krvave bitke, Biga je i njega sprečio da krene ka Petrovaradinu i Karlovcima.

– Ovaj veliki rodoljub je, docnije, bio i komandant Karlovaca, a kada je buna okončana vratio se u carsku vojsku i blistavu vojničku karijeru nastavio u potonjim ratovima – kaže Srbulović.

Reč je o pohodima austrijske vojske na Italiju 1859. i 1866, kada se posebno istakao u bici kod Mongabije. Tada je, kao nagradu, dobio plemstvo i zvanje viteza od Mongabije, a odmah zatim i generalski čin.

Za razliku od većine srpskih oficira kojima je ukazana ta počast, uključujući i najpoznatijeg Svetozara Borojevića, Biga je, međutim, nije platio i odricanjem od svoje vere. Ostao je do kraja života odani Srbin i pravoslavac i sa suprugom Hristinom se, po penzionisanju, trajno nastanio u Novom Sadu. Sada, u konačno uređenom grobu i pod obnovljenim spomenikom, oboje ponovo mirno počivaju.

 

ROĐEN U LICI

-ĐENERAL Biga je rođen u ličkom selu Bjelopolju, nadomak Korenice. Vojnički zanat se tu prenosio sa kolena na koleno, a on ga je nasledio od oca Todora, oficira u Otočkoj regimenti. Uz to, od majke Đurđije, kćeri bjelopoljskog paroha Stojana Ševera, nasledio je nepokolebljivu odanost svojoj veri i svom rodu.

GROBLjE BESMRTNIKA

-NOVOSADSKO Uspensko groblje se, s pravom, može nazvati i grobljem besmrtnika. Pored Bige i Ignjatovića, koji je tu takođe sahranjen, na njemu, naime, počivaju veliki nacionalni delatnici Svetozar Miletić, Jaša Tomić i Mihajlo Polit-Desančić, jedan od vođa Drugog srpskog ustanka gospodar Jovan Obrenović, književnici Kosta Trifković i Jovan Grčić, slikar Aksentije Marodić, reditelj Jurij Rakitin…

Izvor: NOVOSTI

Vezane vijesti:

Ostružnica srce srpskih ustanaka

Istoričari složni: Nevesinjska puška je zapravo Treći srpski ustanak!

Podijelite vijest:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani bez upozorenja.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pratite nas na društvenim mrežama: