Dimić: Za Stepinca pravoslavlje bilo najveće prokletstvo Evrope

Dimić, koji je bio član mješovite srpsko-hrvatske komisije o ulozi i djelu Stepinca, kaže da je zagrebački nadbiskup od prvog do posljednjeg dana učestvovao u „katoličkoj žetvi pravoslavne njive“ u okviru NDH, za koju je tvrdio da je „stvorena Božijom milošću“.

– Stepinac je formiran u okviru klerikalnih tradicija kojih se nije odricao do kraja života. Tolerancije tu nije bilo. Katolička država na čijem je izgrađivanju predano radio, bila je spremna da započne katoličku žetvu `istočne njive` u ime formiranja celovite, katoličke, nacionalno čiste hrvatske države. Za druge narode, vere i ideologije tu nije bilo mesta – rekao je Dimić za Večernje novosti.

On podsjeća da je Stepinac smatrao da kod pravoslavnih nema morala, načela, istine, pravde i poštenja, te da se „Hrvati neće boriti protiv Nijemaca, već protiv Srba jer su za sve krivi Srbi zbog njihova varvarskog postupka prema Hrvatima“.

– Navedeni citati objašnjavaju Stepinčev odnos prema Srbima i njegovo ponašanje u ratu – ističe Dimić.

Kada je riječ o Stepinčevom odnosu prema zloglasnom Anti Paveliću, Dimić je naveo da je Stepinac u svom dnevniku, nakon jednog od susreta sa ustaškim poglavnikom napisao: „Ako taj čovjek bude upravljao Hrvatskom deset godina, kako mi je pripovijedao, Hrvatska će biti raj“.

On ukazuje da nadbiskup Stepinac nije krio oduševljenje nastankom NDH, te da je prilikom susreta sa vodećim ličnostima nove ustaške države davao uvjeravanja o spremnosti Rimokatoličke crkve na saradnju.

– Posete koje je činio vodećim ličnostima nove ustaške države suštinski su značile svojevrsni blagoslov ustaškom pokretu za sve što je učinio na rušenju jugoslovenske države – istakao je Dimić.

On ukazuje da dio hrvatskih istoričara, predstavljajući Stepinca kao bezgrešnog, dodjeljujući mu atribute sveca i borca protiv komunističke tiranije, pravoslavnog prozelitizma, okupacije i srbizacije Hrvatske, te zaštitnika hrvatskog naroda i vjere, više služi političkim potrebama i ambicijama sredine, nego naučnoj istini i formiranju kritičke svijesti.

Dimić napominje da politička revizija istorije, koja predstavlja svojevrsno nasilje nad prošlošću, prati sve prelomne istorijske događaje, a nove rehabilitacije su, podjednako kao i nekadašnje, ideološke.

– Svedoci smo političke revizije istorije, lažima se događaji u prošlosti `prilagođavaju` interesima političara. Vreme globalizma iznedrilo je transnacionalnu istoriju koja nudi alternativni pristup nacionalnoj istoriji i prioritet daje vezama, mrežama, interakcijama koje prevazilaze granice država i naroda, ugrožava i briše sliku prošlosti malih naroda i njihovih država, ne prepoznaje njihovu ulogu i postojanje u prošlosti i sadašnjosti, a time i u budućnosti – rekao je Dimić.

Dimić ističe da društva koja prihvataju istorijsku istinu onakvu kakva je uistinu bila imaju budućnost, dok je sebi ukidaju ona druga, nespremna da se sa istinom o prošlosti suoče.

Izvor: RTRS