Veritas: Saopštenje povodom hapšenja Strigić Slobodana

Veritasu se obratio Strigić Mirko iz Bezdana kod Sombora i obavijestio nas da je njegov brat Strigić Slobodan (51), rodom iz sela Karanac kod Belog Manastira, uhapšen 12. aprila 2016. godine u Švajcarskoj po međunarodnoj potjernici raspisanoj od strane Biroa Interpola u Zagrebu zbog krivičnog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, od kada se i nalazi, u ekstradicionom pritvoru u Cirihu.

Kuriozitet je u tome što je imenovani uhapšen kada je iz Švajcarske, gdje je bio u posjeti kod rođaka, krenuo u Srbiju na izdržavanje pravosnažne desetogodišnje kazne zatvora, koju mu je 14. marta ove godine izrekao Apelacioni sud u Beogradu, na koje je trebao stupiti 5. maja tekuće godine.

Tom presudom, pored pomenutog Strigića, pravosnažno su osuđeni i Zoran Vukšić na 20 godina zatvora, Branko Hrnjak na 5 godina zatvora, svi zbog krivičnog djela ratnog zločina počinjenog protiv civilnog stanovništva u Belom Manastiru i drugim mjestima Baranje u toku 1991. godine. Za isto krivično djelo ranije je pravosnažno osuđen i Velimir Bertić na godinu i šest mjeseci zatvora.

Navedenim okrivljenicima optužnicom se stavljalo na teret da su kao pripadnici Jedinice za posebne namjene iz sastava policijskih oružanih grupacija SAO Istočna Slavonija, Baranja i Zapadni Srem ubili ili sudjelovali u ubistvu najmanje šestero hrvatskih civila, “uz protuzakonita zatvaranja, povređivanja, primjenjivanje mjera zastrašivanja i terora, mučenja i nečovječna postupanja”.

Kuriozitet je i u tome da je Državno odvjetništvo Republike Hrvatske ovaj predmet ustupilo Tužilaštvu za ratne zločine Srbije još 2008. godine na osnovu Sporazuma o saradnji u progonu učinilaca krivičnih djela ratnih zločina protiv čovječnosti i genocida, zaključenog u oktobru 2006. godine.

Po tom istom sporazumu država koja ustupa predmet ne zatvara postupak pred svojim pravosuđem, već ga drži otvorenim sve dok od druge države ne dobije pravosnažnu presudu, nakon čega donosi odluku da li će predmet zatvoriti ili će ga, ukoliko je nezadovoljna sa presudom, držati i dalje otvorenim.

Pošto je Strigić živio u Republici Srbiji, čiji je inače državljanin i redovno se odazivao pozivima suda, Srbija za njim nije niti raspisivala međunarodnu potjernicu, pa se i moglo desiti da ga švajcarska policija uhapsi po hrvatskoj potjernici za isto djelo za koje je u Hrvatskoj postupak još u fazi optuženja a u Srbiji je pravosnažno okončan osuđujućom presudom.

Ukoliko Srbija ne zatraži izručenje pomenutog Strigića, isti će najvjerovatnije biti izručen u Hrvatsku, što bi bio još jedan pravni kuriozitet.

Ukoliko Republika Srbija zatraži Strigićevu ekstradiciju, nadležni švajcarski sud će vjerovatno odlučiti da su ispunjeni uslovi za njegovo izručenje i u jednu i u drugu državu, ali postoji velika vjerovatnoća da će nadležni švajcarski ministar, uzimajući u obzir da je državljanin Srbije i da je presuda srpskog suda pravosnažna, kao i činjenicu da je u pitanju isto krivično djelo i u činjeničnom i u pravnom opisu, odlučiti da se izruči u Srbiju.

Na osnovu međunarodnih potjernica koje je raspisao Biro Interpola u Zagrebu, širom svjeta do sada je uhapšeno 156 Srba, od kojih su 53 ekstradirana u Hrvatsku. Od ekstradiranih do sada je protiv 20-ice postupak obustavljen ili je optužba odbijena, uglavnom nakon prekvalifikacije djela ratnog zločina u oružanu pobunu, što ima za posljedicu gubitak obeštećenja za vrijeme provedeno u pritvoru. Ovoliki broj obustava postupaka protiv lica sa Interpolovih potjernica ukazuje i na zloupotrebu Interpola od strane Hrvatske.

Beograd, 28.04.2016.

P R E D S J E D N I K

Savo Štrbac

Izvor: VERITAS