Pseudonaučna i autošovinistia tumačenja takozvanih mitova i zabluda iz srpske istorije često su samo bizaran, prepoznatljiv i u krajnjoj liniji, zlonameran pokušaj pojedinih srpskih istoričara da daju svoj nesebičan doprinos rušenju nacionalne i istorijske svesti srpskog naroda.
Sve ili skoro sve što čini suštinu i smisao nacionalnog samopoštovanja i nacionalnog dostojanstva, našeg duhovnog i državotvornog opredeljenja izlaže se beskrupuloznom preispitivanju, reviziji i nipodaštavanju i to uvek u duhu komunistčko-ustaške odnosno levičarsko-krotofilske ideologije.
Nastoje se po svaku cenu i na svaki način obesmisliti sve etičke vrednosti srpskog društva, njegova istorijska slava i veličina, počevši od srednjeg veka, preko perioda turske vladavine srpskim zemljama, sve do obnove novovekovne srpske državnosti.
Umesto da pišu objektivno i naučno istoriju svog naroda, ovi, za čudo uvaženi istoriopisci, pišu i prepričavaju istoriju u kojoj se, na isti način kao što je to činio Franjo Tuđman u Bespućima povijesne zbiljnisti, brojevi stradalih Srba u Endehaziji, minimiziraju.
Na ovaj način se zapravo čini krupan iskorak ( i to sa srpske strane !) ka potvrđivanju svega onog što je u navedenoj knjizi nazivano ,,Mitom o Jasenovcu“…
Tamo gde su, u Muzeju žrtava genocida (kakve li ironije!) stali mišine i nikodijevići, nastaviće, po svemu sudeći ristići i njihove pristalice i istomišljenici.
O tome, na svoj način, govori i ovaj tekst koji delim: Ristić: Relativizuje se Jasenovac, strančarenje i politiku ostaviti po strani
Izvor: Fejsbuk stranica Dejan Mikavica
Od istog autora:
Dejan Mikavica: Besprizorno istoriopisanje neodgovornih …