„DEČAK IZ ŽUTE KUĆE“ – NAJŠOKANTNIJI ROMAN

„U ulozi pripovedača u romanu dečak-svedok priča priče o kosovskom ratu, o jezivim zločinima zloglasne OVK nad kidnapovanim žrtvama, o trgovini njihovim vitalnim organima i o trgovini ljudima, o progonu, silovanju, o etničkim čišćenjima, logorima i tajnim zatvorima, o genocidu i tajnim grobnicama“, rekao je Milivojev za „Glas Rusije“.

On se nada da će ovim romanom uticati na svjetsku javnost da pokrene istragu o zločinima u „Žutoj kući“ i istragu visokoorganizovanog kriminala, kada su se u ratnom paklu kršila pravila ratovanja.

„Žive ljude su zamotavali u bodljikavu žicu i bacali niz brda“, to je jedno od najblažih sjećanja glavnog junaka knjige – dvanaestogodišnjeg Srbina ruskog porijekla kojeg su u sred bijela dana oteli Albanci i koji umalo nije postao žrtva „crnih transplantologa“ u po zlu čuvenoj „Žutoj kući“ na sjeveru Albanije, gdje je ubijeno najmanje 300 ljudi, uglavnom Srba.

„Mnogi ugledni izvori tvrde da su njihovi organi bili prodati u inostranstvu, što je omogućilo vrhuški terorističke OVK da se neverovatno obogati“, ističe Milivojev.

On kaže da je, čitajući spisak nestalih i kidnapovanih lica na Kosovu i Metohiji 1999. godine, koji je objavljen na sajtu Ministarstva za Kosovo i Metohiju i na sajtu MUP-a Srbije, došao do informacija o užasnim i tužnim sudbinama žrtava.

„Na spisku je 1.128 ljudi. Među njima je bilo žena i dece, i sveštenih lica. Gubi im se svaki trag…Materijal za roman sakupljao sam razgovarajući sa svedocima, sa porodicama nestalih i kidnapovanih, razgovarajući sa pripadnicima Vojske Jugoslavije i policije koji su se borili sa terorističkim grupama zloglasne OVK“, navodi Milivojev.

On kaže da je čitao i optužnice Tužalaštva za ratne zločine, tumačio ih i poredio sa pričama svjedoka, te da je razgovarao i sa Albancima i sa „okupatorima“ i došao do jezivih priča o nestalim i kidnapovanim civilima.

„Romanopisac uvek ima pravo na fikciju, ali fikcija za tako dobar roman mi nije bila ni potrebna. Bile su dovoljne priče iz života. Stvarnost je toliko jeziva. I sve sam video kao film“, rekao je Milivojev.

Osim razgovora sa svjedocima, on kaže da se služio i policijskim izvještajima o terorističkim napadima na teritoriji Kosova i Metohije 1998. i 1999. godine.

„Nisam ja izmislio kosovski rat. I mene su NATO bombarderi i `Crni orlovi` gađali bombama zbog izmišljenog slučaja `Račak`, u kome su navodno Srbi masakrirali Albance, pa sam tumačeći događaje u kosovskom ratu locirao jednu grobnicu. Policija i Tužilaštvo imaju informacije o kidnapovanom autobusu 1998. u kom su bili rudari kopa `Belaćevac`.
Prema informacijama svedoka, žrtve su bačene u bunar na Kaljaji“, ističe autor romana.

U predgovoru, koji je posvećen bivšem tužiocu Haškog tribunala Karli Del Ponte, on izražava svoju zabrinutost da je međunarodna zajednica „gurnula pod tepih“ probleme „crne transpantologije“ na Balkanu.

„NATO je bombardovao Srbe i tako dao podršku Albancima da proteruju i ubijaju naš narod i da na teritoriji naše pokrajine stvaraju državu kriminala i bezakonja, bogatstvom od krađe ruda i vitalnih organa kidnapovanih civila. Međutim, ni Albanci ni Srbi nikada se neće osoboditi okupatora ukoliko ne budu sarađivali“, naglašava Milivojev.

Prema njegovim riječima, kad probleme „crne transplantologije“ na Balkanu neko želi da „gura pod tepih“ to znači da sebe ili nekog štiti od globalnog suda i međunarodne bruke.

Odgovarajući na pitanje kako je odlučio da se bavi ovom temom, Milivojev kaže da ga mnogo toga vezuje za Kosovo, da mu je majka sa Kosova, rođena u Prištini, odrastala u Obiliću, te da ga je inspirisala i sudbina nekoliko hiljada nevinih žrtava koje vape za pravdom.

„Potresen sudbinama nestalih i kidnapovanih lica počeo sam da pišem roman, ispovest dečaka iz `Žute kuće`. Dečak iz `Žute kuće` se pojavio da pokaže svetu da mi nismo `najgenocidniji narod na svetu`. Inspirisala me je Karla Del Ponte. Saznao sam za tragične sudbine žrtava i to je bilo jače od mene“, kaže Milivojev.

On kaže da tužilaštvo Republike Srbije mora javnosti da otkrije tajne grobnice, kao što su objavili izjave zaštićenog svjedoka, pripadnika OVK.

„`Izvadio sam Srbinu srce, i dalje je kucalo` – ta rečenica je potresla ljude širom planete. Reč je o devetnaestogodišnjem mladiću, žrtvi. Otkrivanjem grobnica Tužilaštvo Srbije bi dokazalo genocid nad Srbima i da je tzv. država Kosovo genocidna tvorevina, a ne Republika Srpska“, zaključuje Milivojev.