DANKO VASOVIĆ: Kako sam postao državni neprijatelj!

Pošto je, 1986. godine, u Večernjim Novostima, otkrio nacističku prošlost Kurta Valdhajma, sekretara Ujedinjenih nacija i predsjednika Austrije, Danko Vasović je, po nalogu Predsjedništva SFRJ, proganjan od strane Udbe, ostao bez posla, pokušali su da ga ubiju, da bi kompanija „Novosti“, prije neku godinu, priznala grešku i uručila mu svoju najveću nagradu.

Piše: Donko Rakočević

Danku Vasoviću je novinarstvo u genima. Majka Ksenija mu je bila novinar u Omladinskom pokretu, a otac Radule u Tanjugu, Mladosti i Borbi, dok mu je djed po majci, Đorđije Kljakić, bio direktor štamparije u kojoj je 1944. godine štampan prvi broj „Pobjede“. Još kao dijete je često pohodio redakcije gdje mu je radio otac, a profesionalno je počeo da radi sa 23 godine, u Večernjim Novostima, pošto je u međuvremenu bio uspješan padobranac i saradnik u „Sportu“ i „Mladosti“.

-I u startu sam imao tekstova koji su izazivali veliku pažnju, ali na priču karijere sam čekao deset godina – kaže Danko Vasović. – Naime, 6. marta 1986. godine, „Njujork Tajms“ je objavio fotografiju Kurta Valdhajma u njemačkoj uniformi. Ta fotografija je inače snimljena 22. maja 1943. godine na podgoričkom aerodromu. Nijesam gubio vrijeme, odlučio sam da odmah odletim za Beč i intervjuišem Vajdhajma, i to bez dozvole glavnog urednika Večernjih Novosti. Prodao sam dva vrijedna teniska reketa, i kupio avionsku kartu.

Valdhajm je namjeravao da se ispovijedi „Njujork Tajmsu“, ali je Danko uspio da ga ubijedi da to učini za najtiražniji jugoslovenski list. Demantovao je da je učestvovao u otpremanju civila sa Kozare u logor Jasenovac, ali je svejedno intervju objavljen u Večernjim Novostima, 13. marta 1986. godine, izazvao svjetsku pažnju.

-Sve svetske agencije su prenijele moj intervju sa Valdhajmom  – ističe Vasović. – Nedvosmisleno sam utvrdio da je Valdhajm učestvovao u upućivanju civilnog stanovništva sa Kozare (70.000 lica, od kojih 22.000 djece) u Sabirni centar u Kostajnici. Desetak dana posle intervjua, objavio sam u Novostima državni dokument FNRJ o proglašenju Valdhajma za ratnog zločinca. Vjerovali ili ne, Pavelić je odlikovao Valdhajma, a 30 godina kasnije učinio je to i Josip Broz Tito.

Iako je Tito umro 1980. godine, titoizam i komunizam su i dalje bili jaki u Jugoslaviji i Srbiji i 1986. godine kada je izbila afera Valdhajm, a Jugoslavija je imala odlične odnose sa Austrijom čiji je Valdhajm bio predsjednik. A posebno je bila jaka Udba, koja je iz samog državno vrha dobila nalog da se obračuna sa novinarom Vasovićem koji je „nanio štetu ugledu Jugoslavije i diplomatskim odnosima sa prijateljskom Austrijom“, kako je stajalo u jednom dokumentu Predsjedništva SFRJ do kojeg je Danko uspio da dođe.

-Na mene je pokrenuta sveobuhvatna hajka, pokušali su da me ubiju 5. decembra 1991. godine, marta 1992. godine sam najuren iz Novosti, država je formirala stručnu komisiju koja je dobila zadatak da demantuje moje navode o Valdhajmu. Postao sam državni neprijatelj broj 1. I vjerovatno bi ponovo organizivali atentat na mene, ali me spasilo poznanstvo moje majke sa saveznim ministrom policije Torom Ćulafićem.

Prva vijest u večernjem dnevniku Televizije Beograd, u srijedu, 10. februara 1988. godine, glasila je da je komisija sastavljena od istoričara, arhivista i drugih eksperata koju su formirali nadležni jugoslovenski organi, došla do zaključka da ‘brzojavka’ koja se odnosi na ulogu Kurta Valdhajma u transportu zarobljenog naroda sa Kozare, nije autentičan dokumenat.

„Originalan je i papir i pečat i potpis izvjesnog Dragojlova, ali je tekst otkucan na mašini češke proizvodnje koja se nije mogla naći u prodaji prije 1949, dakle sedam godina pošto se dogodila kozaračka tragedija na koju se telegram odnosi“, stajalo je u izvještaju Komisije.

-Tog 10. februara 1988. godine sam, u stvari, definitivno otvorio oči i konačno do kraja shvatio svu ozbiljnost onih upozorenja Simona Vizentala i Vlade Dedijera, shvatio sam da sam se uhvatio u koštac sa državnim vetrenjačama. Vreme će pokazati da je sve konce vukao sekretar za inostrane poslove Budimir Lončar u sprezi sa načelnikom Vojno-istorijskog arhiva pukovnikom Antunom Miletićem, a da su oni, u stvari, samo u delo sprovodili državnu politiku i planove za spasavanje Valdhajma, skovane na najvišem nivou. Lončarevi potezi imaju i dublju pozadinu, jer je on htio da sačuva dobre odnose sa Valdhajmom u osvit događaja koji će dovesti do raspada Jugoslavije, a znamo da je Austrija prva priznala Hrvatsku i Sloveniju, a potom je Valdhajm nagovorio Kola da i Njemačka učini isto.

Sve to je posebno postalo jasno kada je tadašnji predsjednik Savezne vlade Milka Planinc javno saopštila da Kurt Valdhajm i Kozara nijesu u nadležnosti Jugoslavije, već se moraju tretirati kao unutrašnjo-političko pitanje Austrije.

Danko nije gubio vrijeme već je napravio knjigu o Valdhajmu, koja je 1987. godine objavljena u  Norveškoj, dok je njeno štampanje u Jugoslaviji odugovlačio Bratislav Grubačić, glavni urednik „Mladosti“.

-Umjesto da rukopis pošalje u štampariju, Grubačić ga je predao tajnoj policiji. On je bio samo jedan od mojih kolega koji su pleli udbašku mrežu oko mene. Najviše me, međutim, razočarala, Mira Adanja Polak, koja se predstavljala kao moj „anđeo čuvar“, a u stvari izvlačila podatke od mene za potrebe policije.

Mira Adanja Polak je napravila veliki intervju sa Dankom Vasovićem, za Radio-televiziju Beograd, koji nikad nije emitovala. Osamnaest godina kasnije, Mira Adanja Polak je ponovo napravila intervju sa Dankom za RTS, u kom je priznala: „Ja nisam htjela da prolazim kroz ono što ste vi prošli!“ (pogledajte linkove na dnu strane).

-Raspala se Jugoslavija, Srbija je odavno samostalna država, ali Mira Adanja Polak i dalje „rovari“. Na žalost, nije jedina među našim novinarima. Vidite ovog Milomira Marića, koji uveseljava srpsku javnost sa srpskim starletama i kriminalcima, a nikad mu nije palo na pamet da mene pozove u svoju emisiju. A znate li zašto? Zato što i on radi za Udbu.

„Večernje Novosti“ su prije neku godinu ispravile nepravdu učinjenu Danku Vasoviću.

-„Večernje Novosti“ su bile savezni organ, državne novine, i od mene su, po nalogu iz vrha države, za kratko vreme, napravili bivšeg i bukvalno propalog novinara i krenuli da me unište i kao čoveka. Javno su se ogradili od mene i mog rada. Još pre toga, kad je trebalo da dobijem glavnu novinarsku nagradu za podvig godine, dali su je Jovanu Kesaru koji je prvi u „Novostima“ objavio taj falsifikovani „brzojav“, dokumenat kojim je trebalo dezavuisati kompletnu moju priču o Kurtu Valdhajmu i, naravno, mene kao autora. Sumnjam da je u sve to bio upleten i Kesarov brat koji je tada radio u saveznoj Udbi. Posle 18 godina, Radnički savjet Novosti je doneo odluku da ispravi nepravdu, i da mi uruči nagradu.

Manjo Vukotić, glavni urednik  direktor „Večernjih Novosti“ se javno pohvalio da njegova novinska kompanija ima snage da posle 18 godina ispravi jednu očiglednu nepravdu, ali ipak nije do kraja održao obećanje dato Vasoviću – nije u „Novostima“ objavio feljton u kojem bi i čitaocima objasnio i opisao Dankovo stradanje.

Izvor: MAGAZIN SEDMICA; Autor: Donko Rakočević – jun 6, 2018