Dani(j)el Simić: Moja Srebrenica (VIDEO)

Teško da će ono što se juče dogodilo na teritoriji Republike Srpske, promijeniti bilo čije mišljenje. Ulozi su previsoki. Oni koji ih podižu, neće to dopustiti.

Ljudi koji su mislili da je Aleksandar Vučić izdao srpski narod odlaskom na estradizovani skup, koji gradi političku platformu na mrtvim tijelima 20 godina nakon njihove smrti; jutros pričaju kako je to i zaslužio.

Oni koji su mislili da je to četnik, zlikovac, ubica; te koji su mu razvili transparent sa njegovim riječima iz 1995. godine: „Za jednog
Srbina, ubi(t)ćemo 100 Muslimana“ i gađali ga kamenjem i flašama; takođe misle da je sve ovo juče zaslužio.

Možemo izvući patetičan nevladinićki zaključak da je to jedino u čemu se slažu, te malo vajkati i lamentirati, ali jedino o čemu se danas neće
misliti i pričati, jeste smisao Srebreničke predstave same. I to je bio cilj.

Skretanje sa teme

Zbog čega se toliko gorljivo istrajava na tome da se zabrani bilo kome da izražava svoj skepticizam, da istražuje i preispituje istinitost navoda
onih koji organizuju ovaj skup, a povodom dešavanja iz jula 1995. godine? Posebno da se u poređenju sa Ruandom iz našeg vremena, ili pogromom nad Srbima i holokaustom nad Jevrejima iz Drugog svjetskog rata, to zbitije naziva genocidom.

Oni koji imaju čvrste i neoborive dokaze za svoje tvrdnje, nikada se ne ponašaju tako, već su radi da učestvuju u polemici i pobiju stavove
strane koja poriče njihove navode o 8.000 ratnih zarobljenika pobijenih u jednom danu. Ili barem sedmici.

Smisao jučerašnjeg događaja, kao i svih godina prije toga je – manipulacija.

Neko će reći da je to prije svega manipulisanje muslimanskim pukom u FBiH i drugdje, da se održe u svojoj mržnji prema braći pravoslavnog
izjašnjenja na popisu, te učvrste u iluziji da je politika njihovih vođa ispravna od pamtivjeka, da je krivica za rat i saldo zločina, isključivo na plećima onih koji gledaju kroz Vučićeve razbijene naočari.

I to je svakako istina, ali to je pobočna svrha.

Međunarodna dimna zavjesa

Srebrenica je instant-mit koji nije mogao nastati, niti se održavati, niti ovako metastazirati u nasilje, bez ključne ideološke, medijske i finansijske podrške iz inostranstva. Ono ga je za svoje potrebe i napravilo.

Isključiva svrha mitologizacije, jeste da bude mentalna skretnica u svakom objektivnom ili moralnom prosuđivanju građanskog rata na teritoriji bivše jugoslovenske republike BiH. A taj rat se ne može posmatrati odvojeno od ostalih ratova. Za početak ne od ostalih republika SFRJ.

Događaji oko tzv. zaštićenih i još takozvanije demilitarizovanih zona Ujedinjenih nacija Srebrenica i Žepa, iz kojih su se neprestano vršile
koljačke ekskurzije, vojnom logikom, posljedica su poteza onih koji su dopustili da se napadnu i etnički očiste, iste takve zone pod zaštitom UN u Hrvatskoj. Koje smo mi poznavali pod imenom istočnog dijela Republike Srpske Krajine.

Džepovi na istoku Srpske su morali prestati vezivati jedinice VRS. Snage Franje Tuđmana, obučavane i logistički opremljene od strane NATO, te podržane artiljerijski i iz vazduha prilikom zauzimanja Knina i onoga čim je upravljao; prešle su međunarodno priznatu granicu i nastavile svoju ofanzivu prema Banjoj Luci. U tom neuspješnom pokušaju nazvanom Maestral je, recimo, počinjen užasan zločin nad ratnim zarobljenicima i civilnim stanovništvom u Mrkonjić Gradu.

Ali, nije potrebno sakriti samo to.

Bal vampira

Juče su se u Potočarima obreli i Bil Klinton, te njegov sajdkik Medlin Olbrajt, koji su tokom čitavog Klintonovog predsjedničkog mandata
održavali potpuno nepotrebne sankcije Buša starijeg protiv Iraka. Zahvaljujući njima, jer Irak nije Rusija, umrlo je pola miliona djece!

Upitana u jednom tv-šou da to prokomentariše, u smislu da li je ta cijena vrijedna toga što se želi postići, Medlika nije demantovala
podatak, već odgovorila: Odluka je teška, ali mi smo procijenili da vrijedi!(?)

Isti taj dvojac međunarodnih terorista je, protivno odluci Savjeta bezbjednosti, izvršio agresiju na međunarodno priznatu i suverenu državu
po imenu Savezna Republika Jugoslavija (Srbija i Crna Gora), te joj nasilno otkinuo komad teritorije, prije nego što je ta hobotnica svoje pipke protegnula u Avganistan i nazad u Irak.

A SRJ se raspala na tri poslušna NATO-patuljka…

Saučesnik navedenih psihopata u ovom zločinu, general Vesli Klark, javno je pred kamerama izjavio da je u hodnicima Pentagona, za vrijeme
bombardovanja Avganistana i prije drugog napada na Irak pod vođstvom administracije Džordža Buša mlađeg, vidio dokument po kojem se planira
napad na sedam zemalja u pet godina: Irak, Sirija, Liban, Somalija, Libija, Sudan i Iran. Dakako, tad je već sišao sa vlasti i gajio iluzije o sebi kao predsjedniku, vodeći kampanju protiv rata sa Iranom.

Ovaj intervju je dao 02.03.2007. Znamo šta se desilo sa svim ovim zemljama od tada, i to je ono što Srebrenica treba da sakrije.

Oni su dobri

Najvažniji zadatak onih koji izazivaju ratove širom svijeta, kako bi ostvarili planove finansijskih oligarhija i održali dominaciju dolara na
svjetskom monetarnom tržištu, jeste da njihova glasačka pastva i izborni zombiji njihovih marionetskih država (npr. FBiH, Hrvatska, Kosovo) žive u zabludi da je to sve urađeno iz moralnih razloga.

Da su oni dobri. Zli su ovi drugi, koji traže potvrdu da dolar ima podlogu u zlatu za svoju vrijednost.

Zlikovci su oličeni u ciglama (BRICS). Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika; trenutno prave banku kojoj je osnovna svrha da parira
batinama najsklonijim zelenašima svijeta pri utjerivanju dugova – Svjetskoj banci i Međunarodnom monetarnom fondu.

A gdje je tu naša uloga? Nas, naše muslimanske i katoličke braće? Isključivo kao topovskog mesa, u još jednoj vječno neuralgičnoj zoni gdje
gazde Baraka Obame mogu izazvati rat u Evropi kada god hoće. Znate li čije kredite uzimaju naši političari i kome vraćamo te pare?

Oni koji su Vučića primorali da dođe, komanduju i onima koji su ga gađali kamenjem.

Veto na rezoluciju i sopstvena koža 

Mnogi su istakli da je kamenovanje Vučića i ruski veto na britansku rezoluciju u Savbezu nešto što razlikuje ovogodišnje potočarenje, od onih
ranijih. I to je samo parcijalna istina, jer se istorija ponavlja, ali nikada sasvim isto.

Srebrenica je ove godine trebala sakriti i ko je izvršio državni udar u Ukrajini, na vlast doveo fašiste, naciste i ultranacionaliste; koji ne
prežu od scenarija tipa Vase Miskina, Markale, Račak i slično; u cilju svog učvršćivanja na vlasti koje za cilj ima jedino neprijateljstvo prema
Rusiji. Ne prezaju od ubistva sopstvenih građana, po direktivi slamanja ruskih interesnih zona zvanih Novorusija i Pridnjestrovlje.

Rusija, diplomatskim jezikom, nije dopustila da takvo skretanje sa teme prođe, usvajanjem neke tamo rezolucije. Zna se kad je i gdje NATO izvršio
prvu agresiju u Evropi poslije Drugog svjetskog rata. Petnaest dana u Republici Srpskoj smo trpili njihove krstareće rakete i pametne bombe.
Rezolucija je propala jer Rusiji, nakon što su joj utrapili građanski rat u Ukrajini (čitaj BiH), ne pada na pamet da je zadesi sudbina Srbije.

Šta možemo, a šta hoćemo? 

Možemo pričati o nepameti toga da Milorad Dodik nije nešto ranije otišao na Jadovno, da barem svojoj javnosti da neku kontra-mjeru prije
Srebreničkog agresivnog mitingovanja. Možemo očekivati da se od nas traži da osudimo napade na titoističko-štafetni konvoj tabuta u Han Pijesku, te ih izjednačimo sa pokušajem Vučićevog linča, u vječnoj relativizaciji i vazda žednom ekvilibrijumu krvne osvete dviju strana.

Možemo ukazati na napad na policijsku stanicu u Zvorniku, te manjkavost poštovanja mučke odluke Švarc-Šilinga da memorijalni centar obezbjeđuje SIPA, a ne MUP RS kao što je do tada bilo. I kako, zbog sigurnosti svih, treba da bude.

Možemo misliti kako bi izgledale stranice beogradističkih i sarajstanskih medija, u slučaju da je neko napao nesrpskog visokog državnog funkcionera, na nekoj komemoraciji u Republici Srpskoj, na koje nikad ne dolaze. Ni oni, ni Incko-dronovi.

Možemo pozvati Kolindu Grabar-Kitanović i Milorada Pupovca, ako im je već toliko do pomirenja, da 08.08. ove godine dođu i u Prebilovce, kad im se već dalo potegnuti do Srebrenice.

Jedan od grafita istaknut u Potočarima

Možemo ukazati da je ton i sadržaj poruke reisa Kavazovića, pri pokušaju smirivanja krvožedne rulje, sve ono što Srbi nikad ne bi očekivali od
svog patrijarha, i što bi se smatralo uvredom pozvanog gosta.

Sve to možemo, jedino onda nećemo moći pogledati jedni drugima u oči. Prvoj stanici pri pokušaju pomirenja. Pomirenja koje ovakvim incidentima i politizovanim komemoracijama sprečavaju isti oni koji u Avganistanu i Iraku jedne nazivaju islamističkim ekstremistima i teroristima, a iste takve u Siriji finansiraju i naoružavaju.

Moje i naše 

Mog pradjeda su 1941. godine zaklali na kućnom pragu, par sati pješke kroz šumu udaljenom od Srebrenice. I kakve to sad veze ima?

Nikakve! Kao što ni ova masovka juče u Potočarima nije imala nikakve veze sa žaljenjem onih koji su po istim tim šumama pobijeni 1995. godine.

Kada sav taj međunarodno-dušebrižnički lobi ode kući, komunalci pokupe otpatke iza 50.000 hodočasnika, ostaćemo da živimo jedni sa drugima.
Srebreničani sa Srebreničanima. Pravoslavni sa muslimanima. Trebamo li nastaviti da se ubijamo kada kojekakav pisač rezolucija to poželi?

Bratski i ljudski se nadati odgovoru, prije nego što neko ponovo strada iz slijepe mržnje.

Izvor: Frontal.SRB

Vezane vijesti:

KOME JE SRBIJA UPUTILA PROTESTNU NOTU?

VELIKE MANIPULACIJE LISTAMA NESTALIH, POSEBNO POSLIJE PADA SREBRENICE

VLASTI U BEOGRADU DA ZABRANE ODRŽAVANjE PERFORMANSA PRED SKUPŠTINOM

PODRINjE – JADOVNO 1941.