Dane Lastavica – čuvar istine o stradanju srpskog naroda Like

 Dane Lastavica –  čuvar istine o stradanju srpskog naroda Like, u znak sjećanja na 90-godišnjicu rođenja Dane Lastavice.

Dane Lastavica je rođen 16.04.1928. godine u selu Krš (Gradina) u tadašnjoj opštini Kosinj, koja je administrativno bila u srezu Perušić. U porodici Rade i Jeke Lastavice rodili su se sinovi Milan i Dane, kćerke Mara, Milka, Desa, Milica, Kata i Radojka.

Otac Rade je bio napredan čovjek za to vrijeme. Bio je član školskog odbora u narodnoj školi na Gradini, koji je zajedno sa ostalim članovima i poznatim učiteljom Mihailom Dorogutinom – Rusom, nastojao unaprediti rad osnovne škole na Gradini i privući u školske klupe što više djece a naročitio djevojčice.

Znao je da je obrazovanje mladih jedini način izlaska iz siromaštva i zaostalosti, koji je bio izražen u kosinjskom kraju, a i slično je bilo u cijeloj Lici.

Kao napredan i ugledan čovjek Rade Lastavica je bio unapred određen za pogubljenje od strane hrvatskih oružanih formacija NDH. Dana 21.11.1941.godine u blizini njihove kuće ustaše ga ubijaju klanjem. Istovremeno na tom mjestu ubijaju i komšiju Stevana Momčilovića.

Sve je to sa udaljenosti od dvanaest metara zavučen u rupu od jazavca gledao njegov sin – dječak Dane. Taj stravični prizor nikada nije zaboravio.

Tokom rata boravio je u Kosinju, drugim mjestima Like, na Baniji i Kordunu. Poslije rata je nastavio školovanje – završio je srednju školu  i diplomirao  pravne nauke  u zvanju diplomiranog upravnog pravnika. Službovao je  na raznim dužnostima a većinom u organima uprave Kosinja, Perušića i Gospića.

Ta služba mu je omogućila da sazna podatke o žrtvama srpskog naroda iz Drugog svjetskog rata.

Stravična sudbina srpskog naroda u opštini Perušić se poslije rata nije smjela ni pominjati. Zbog boljševičkog tumačenja bratstva i jedinstva, morale su se zaboraviti nedužne civilne srpske  žrtve od kojih je trećina ubijena klanjem i spaljivanjem.

Dane je kao i većina krajiških mladića zavolio lov i prirodu.

Tom hobiju je ostao vjeran cijeli život a kasnijim svojim radom u lovačkim organizacijama, dao je veliki doprinos unapređenju lovstva u Kosinju, Lici i Hrvatskoj.

Početkom pedesetih godina prošlog vijeka, nalazio se u nekom društvu u lovu. Tada mu je prišao jedan poznanik hrvatske nacionalnosti i rekao mu: „Vidi, u ovu jamu su bačeni Uzelci“. Dane  ga je iznenađeno upitao: „Koji Uzelci?“. „Svi Uzelci“ odgovorio je ovaj čestiti čovjek.

Tada je pao dogovor da se nađu i da mu ovaj sve ispriča. „Da, sve ću ti kazati, samo moje ime i prezime ne smije se zapisati“ molio je ovaj svjedok zločina. Dane mu je obećao da to neće uraditi i nikada nije odao izvor svjedočenja. Taj događaj je bio presudan da se Dane počne baviti istraživanjem ratnih zločina prema srpskom narodu na području opština Perušić i Gospić.

Osim tada raspoložive dokumentacije imao je pomoć mnogih svjedoka zločina, koji su nesebično davali podatke o konkretnim događajima. Bilo je i slučajeva da se u Gornjem Kosinju sastanu pripadnici različitih oružanih formacija i u međusobnim korektnim razgovorima, dođu do razjašnjenja mnogih tragičnih sudbina, prvenstveno civila sa područja Kosinja.

U proučavanju mnogih dokumenata i slušajući iskaze svedoka Dane je saznavao strašan bol žrtava i njihove muke koje su podnosili dok su se sa životima rastajali.

Posebno su bile strašne muke djece koja su na zvjerski način ubijane. To je njemu davalo dodatni motiv i osjećaj dužnosti da popiše žrtve, načine ubijanja i gubilišta, težišno na prostoru opština Perušić i Gospić.

Danin rad na popisu srpskih žrtava, gubilišta i načinu stradanja u opštini Perušić, nije ostao „nezapažen“ među gospićkim političkim moćnicima, kojima ta istina nije odgovarala.

Dva puta je u svojoj karijeri dobijao otkaze u službi a dana 04.11.1984. godine nailazi na promjenjenu zaključanu bravu svoje kancelarije. Tada odlazi u prevremenu penziju a taj postupak načelnika SUP-a Gospić, inače sina nekadašnjeg ustaškog podoficira, nikada nije zaboravio.

Dane je bio neumoran inicijator i organizator mnogih okupljanja naroda Kosinja za obilježavanje prigodnih antifašističkih jubileja. Najčešće se to odžavalo 27.  jula kada se slavio Dan ustanka naroda Hrvatske.

Zajedno sa nekoliko entuzijasta povodom obilježavanja četrdesete godišnjice formiranja 4. ličkog partizanskog bataljona „Matija Gubec“ a povodom 27. 07. 1982. – Dana ustanka u Hrvatskoj, organizuje svečani skup boraca kosinjskog i perušićkog kraja, na kojem prisustvuje legendarni lički partizanski komandant general Đoko Jovanić sa još nekoliko ličkih generala i visokih oficira.

Taj događaj je organizovan u Mlakvi (Kosa) na prostoru lovačkog društva „Orao“ – Kosinj, a svim učesnicima tog skupa ostalo je u sjećanju obraćanje perušićkog partizanskog borca hrvatske nacionalnosti Mile Rukavine – Prce.

Njegove rječi upozorenja o nadolazećim događajima u Hrvatskoj mnogi prisutni su sa čuđenjem, nevjericom a neki i sa podsmjehom primili a svi su ih se sjetili početkom devedesetih godina.

Krajem osamdesetih godina, naročito poslije penzionisanja, Dane je aktivan u boračkim i lovačkim udruženjima svoga zavičaja. Zajedno sa članovima SUBNOR-a Kosinj 1987. godine organizuje speleološko istraživanje jame „Kod sv.Ane“ i „Kod općine“ u Gornjem Kosinju u kojima se od 1941. godine nalaze srpske civilne žrtve.

To istraživanje je rađeno za potrebe Studije za zaštitu okoline u sklopu projekta izgradnje nove hidroelektrane Kosinj, čime bi taj prostor sa nekoliko jama-grobnica sa posmrtnim ostacima žrtava  bio potopljen novim akumulacijskim jezerom.

Početkom devedesetih godina dolazi do sudbonosnih političkih promjena u Hrvatskoj. One rječi što je Dane čitao u presudama ustaškim zločincima, a navodno su bile uzrok ubijanja i progona srpskog naroda, sada postaju svakodnevnica.

Ponovo su Srbi u Hrvatskoj postali „velikosrpski agresor“ i „srbočetnički“  zločinci. Inače zaboravljene srpske žrtve iz Drugog svjetskog rata su bile „opravdane“ a novopronađene grobnice pripadnika hrvatskih oružanih snaga su bile „svete“ i jedine za žaljenje.

Medijska igra sa žrtvama služila je više za daljnju satanizaciju srpskog naroda, nego za humano istraživanje jama-gorobnica, ekshumaciju i sahranjivanje svih žrtava iz jama u skladu sa hrišćanskim običajima i civilizacijskim standardima.

U takvoj situaciji Dane sa još nekim članovima boračke organizacije u Kosinju, organizuje  06.08.1990. godine komemoraciju za 286 srpskih civilnih žrtava spaljenih  u kući Jove Glumičića na Kosi u Mlakvi 06.08.1941. godine. Spremali su se da odaju počast i za 208 žrtava u jami sv.

Ana na Šušnju, ali su dobili upozorenje da im se tamo sprema neprijatni  „doček“  od lokalnog stanovništva, pa su sa razlogom odustali.

Dane je kao i ostali srpski narod očekivao da će se hrvatsko-srpski nacionalni problem u Hrvatskoj rješiti mirnim putem, iako su prvi oružani incidenti početkom  1991. godine, ukazivali na početak krvavog građanskog rata.

Dana 04.04.1991. godine jedan Danin komšija hrvatske nacionalnosti iz Gospića mu dolazi u kuću i upozorava ga da mu je život ugrožen. Prvo je spakovao dio dokumenata i evidencija o žrtvama a onda nužne lične stvari. Odlazi u rodnu kuću na Gradini a sutradan za Novi Sad.

Kuća u Gospiću mu je zapaljena 29.08.1991. godine od strane komšija. U tavanskom prostoru te kuće je nažalost izgorila velika i značajna dokumentacija o koncetracionom logoru Gospić, kao i popisi i sudbine pripadnika hrvatskih oružanih snaga iz sreza Perušić. To je dio dokumentacije koju je Dane spasio od uništenja 1966. godine.

Njegovu rodnu kuću u Kršu (Gradina) spalilo je pet hrvatskih vojnika dana 12.11. 1994. godine. Imovina Dane Lastavice je nestala u ognju novostvorene hrvatske države, ali je zato želja za materijalizacijom tragične sudbine njegovog srpskog naroda postala još veća i snažnija.

Dane je i prije devedesetih godina objavljivao mnoge stručne radove  u različitim zbornicima, prvenstveno iz oblasti ratnih zločina nad srpskim civilniim stanovništvom u toku Drugog svjetskog rata.

Svoja kapitalna  saznanja, potkrepljena dokumentima i izjavama svjedoka objavio je u sledećim knjigama:

•   „Srpska mladost sreza Perušić (Lika) žrtve genocida 1941-1945.“, izdata u Beogradu 2001. godine,
•   „Genocid nad srpskim narodom sreza Perušić (Lika) 1941-1945. i 1991-?“, izdata u Beogradu 2002. godine,
• „Bezdane jame NDH ždernjače srpskog naroda 1941-…?“, izdata u Beogradu 2008. godine,
•   „Hrvatski genocid nad srpskim i jevrejskim narodom u koncetracionom logoru Gospić (Lika) 1941-1945, a Srbima i 1991-…?“, izdata u Novom Sadu  2011. godine,
•  „I u rodnom Smiljanu Tesle Nikole pobijeni Srbi vjere pravoslavne 1941-…?“ izdata u Novom Sadu 2014. godine.

Nažalost, ostale su neobjavljeni već napisani materijali za sledeće knjige:  „Srbi i Hrvati Kosinjskog bataljona  „Matija Gubec“ u borbi za slobodu 1942“  i „Hronologija događaja u srezu Perušić 1941-1945“.

Da su ove knjige objavljene, bili bi kompletirani podaci o vojnim formacijama i vođenju oružane borbe  u Drugom svjetskom ratu na području nekadašnjeg sreza Perušić. Nažalost, njihovo eventualno objavljivanje je neizvjesno.

Dane je svojom suprugom Milkom mirno i lijepo živio u Sremskim Karlovcima. Prerani odlazak kćerke Jelene sa ovog svijeta nikada nije prebolio. Povremeni dolazak sina Žarka iz inostrannstva i prisutnost unuke Dragane davali su mu snage i volje za rad i borbu sa nadolazećim bolestima.

Umro je u Novom Sadu 08.06.2016. godine.

Dane je svojim radom za života napravio sebi i srpskim žrtvama vječni spomenik, a on je postao čuvar istine o stradanju srpskog naroda.

Osim srpskih žrtava Dane je zapisao i mjesta stradanja pripadnika savezničkih (američkih i britanskih) vazduhoplovnih snaga.

Koliko se god neki kvaziistoričari trudili da negiraju postojanje zločina nad srpskim narodom u Drugom svjetskom ratu na području Perušića, pedantni popis žrtava, gubilišta, način stradanja i izjave svjedoka zločina i počinioca zločina su prepreka svakoj manipulaciji sa ovim žrtvama u budućnosti. Istovremeno su ova istraživanja solidna osnova za istraživanja srpskih i hrvatskih istraživača događaja na ovom prostoru.

Dane se u svojim istraživanjima vodio pravničkom strukom a ne mržnjom prema hrvatskom narodu. Posebno je dao doprinos istraživanju zajedničke antifašističke borbe Srba i Hrvata sa perušićkog područja u Drugom svjetskom ratu.

Vjerovao je u zajednički mirni suživot srpskog i hrvatskog naroda na tom području, za što se i zalagao u različitim udruženjima, društvima i u ličnim kontaktima sa narodom toga kraja.

Dane Lastavice se sjećamo kao veselog i vrednog čovjeka, zaljubljenika u lovstvo, vrsnog istraživača ratnih zločina na području Like i jednog od  rukovodioca  iz Sekreterijata unutrašnjih poslova Gospić.

Neka mu je vječna slava i hvala za sve što je učinio za svoj srpski rod i svoju Liku!

Autor: Đorđe Pražić

Izvor: Gospić.rs

Vezane vijesti:

Dane Lastavica: HRVATSKI GENOCID NAD SRPSKIM I …

KORIJENI NETRPELjIVOSTI HRVATA PREMA SRBIMA – U …

Ustaše decenijama spremale genocid | Jadovno 1941.

Ubistvo američkih vazduhoplovaca u Kosinjskom Bakovcu (Lika …

Strava iza Osnovne škole „Anž Frankopan“ u Gornjem Kosinju …

Zločin nad Srbima iz sela Krš bacanjem u jamu „Nezdravka“ u …