Ubistvo američkih vazduhoplovaca u Kosinjskom Bakovcu (Lika) 1944. godine

Datum objave: ponedeljak, 11 septembra, 2017
Objavljeno u Lika
Veličina slova: A- A+

 Ubistvo američkih vazduhoplovaca u Kosinjskom Bakovcu (Lika) 1944. godine  

1. Informacije o ubijenim vazduhoplovcima

Odjel američke vojske DPMO (Defense POW/Missing Personnel Office), koji se bavi

Kosinjska dolina
Kosinjska dolina

potragom za u ratovima nestalim pripadnicima armije SAD, na području Hrvatske traži osamdesetak nestalih vazduhoplovaca za vrijeme Drugog svjetskog rata. Na području Kosinja (Lika) traže dva nestala člana posade bomardera B-24, koji su nestali 1944. godine.

Informacija o nestanku vazduhoplovaca u Kosinju, prvi put je objavljena u knjizi autora Dane Lastavice „Genocid nad srpskim narodom sreza Perušić (Lika) 1941-45. i 1991.- ?„ izdanje Muzej žrtava genocida, Beograd, 2002.godine. Na stranici 154-155  se iznosi podatak o nedovoljno istraženim jamama na području sreza Perušić. Navodi se „Jama u Ruji“ koja se nalazi u rejonu Ruja-Lokvica više Kosinjskog Bakovca. Navodi se da su „ustaše 1944. godine bacili posadu američkog vojnog aviona, koji je pao kod Ledene drage u Velebitu“.

Dane Lastavica je bio neumorni istraživač ratnih zločina tokom Drugog svjetskog rata na području nekadašnjeg sreza Perušić, a dragocjene podatke je dobijao od stanovnika sa tog prostora, koji su najčešće željeli da ostanu anonimni, plašeći se za svoju bezbjednost.

Podatke o ubistvu američkih vazduhoplovaca dobio je od mještana iz Kosinjskog Bakovca.

Prema njihovoj izjavi dva vazduhoplovca su se pješke  spustili sa  Velebita u Kosinjski Bakovac, poslije iskakanja padobranom iz aviona, gdje su ubijeni i bačeni u neku od jama.

Informacija u tekstu Ivana Vukića „Krv žrtava vapi do neba“, www.licke-novine.hr, od 07. decembra 2012.godine, dodatno potvrđuje činjenicu o ubistvu američkih vazduhoplovaca na području Kosinja. U dijelu članka nalaze se svjedočenja, koje je prikupio bogoslov Nikola Prša iz Gornjeg Kosinja. Pod naslovom „Ostalo“ navodi se: „sugovornici su mi rekli za još nekoliko događaja. Ustaše su navodno ubile dva pilota američke vojske. Oni su se, po pričanju, srušili s avionom, a ustaše su ih ubile i bacile u neku jamu, ne zna se koju.“

2. Moguća rekonstrukcija događaja

Dana 26.06.1944.godine, oko 10.00 sati, američki bombarder B-24-H, broj 42-52702, sivozelene boje,  iz sastava 830. bombarderske eskadrile, vraćao se sa zadatka bombardovanja Beča.

Bombarder B-24
Bombarder B-24

Zbog kvara na motoru i generatoru  srušio se iznad Ledene Drage u Velebitu. Naime posada nije mogla vratiti propeler na motoru, koji je bio u kvaru, u tzv. oštar položaj („na nož“), već je ostao u položaju koji je stvarao dodatni otpor u letu i tako su gubili brzinu a tim i visinu aviona. Prema izvještaju vođe posade kapetana pilota Jacob S Disstona III, od osam članova posade, šest je pravovremeno iskočilo i palo na teritoriju koju su kontrolisali partizani. Nakon nekoliko dana prebačeni su na svoj matični aerodrom Venosa  u Italiji. Prije iskakanja posade u avionu se događala prava drama. Repni mitraljezac narednik Francis Dwyer nije htio iskočiti zbog straha a njegov najbolji prijatelj prednji mitraljezac narednik Paul Petersen se borio sa njim da ga izbaci iz aviona. Oficir za navigaciju poručnik Thomas Moor je nakon iskakanja iz aviona vidio jednog člana posade koji je iskočio u daljini, prije udara aviona u Velebit. Iz izvještaja članova posade se spominje samo jedan uočen padobran. Najvjerovatnije je i Francis Dwyer kasnije iskočio, ali ih posada koja je prije iskočila nije vidjela.. Njih dvojica  su se spustili šumskim putem u Kosinjski Bakovac u kojem u to vrijeme nije bilo ustaša, već samo naoružanih civila (tzv.bijela garda). Oni su ih zarobili i odveli kod jednog mještanina koji je znao engleski jezik (radio prije rata u Americi). On je uslovio prevođenje sa dobijanjem pilotske ođeće. Nakon razgovora vazduhoplovci su ubijeni i bačeni u jamu koja se prema informacijama od mještana, nalazi na udaljenosti od dvijesta metara od zemunice gdje su pripadnici OZNE likvidirali ustaškog pukovnika Delka Bogdanića 1945. godine.

3. Mogući svjedoci 

– Bogoslov Nikola Prša, u župi sv. Ante Padovanskog u Gornjem Kosinju, koji je iznio podatake u članku Ivana Vukića,

– Šporčić Roža, rođena u Kosinjskom Bakovcu 1935. godine. Prema njenoj izjavi (gore navedeni članak Ivana Vukića) ona se dobro sjeća događaja iz tog vremena i sa preciznim pojedinostima je opisala likvidaciju Delka Bogdanića 1945. godine. Ona sada živi u kući u Kosinjskom Bakovcu, koja je na udaljenosti od oko 250 metara od mjesta gdje je bila zemunica Delka Bogdanića. Kuća njenih roditelja, odnosno gdje je živjela kao dijete u ratu je u blizini sa druge strane puta (nešto istočnije) i udaljena od zemunice oko 500 metara.

Ova dva svjedoka možda mogu pomoći u rješavanju pronalaženja posmrtnih ostataka ubijenih vazduhoplovaca. Očekivati je da još neko od starijih mještana Kosinjskog Bakovca zna za ovaj događaj.

Može se predpostaviti da postoji strah kod mještana od otkrića posmrtnih ostataka, čime bi se možda i otkrio identitet ubica (njihovih komšija) koji su učinili ratni zločin.

 4. Problem tačne lokacije jame-grobnice 

Kosinjski Bakovac
Kosinjski Bakovac

Prilikom istraživanja do sada poznatih podataka uočavaju se više mogućih lokacija jame-grobnice, u kojoj se nalaze američki vazduhoplovci. U knjizi Dane Lastavice se navodi „Jama u Ruji“. Ta jama nije poznati speleološki objekat, već provalija gdje mještani bacaju uginule životinje i drugi otpad. Isto tako se navodi da se jama nalazi u rejonu Ruja –Lokvice. Ruja je dio Kosinjskog Bakovca (skoro u sredini sela) gdje se spušta put iz Velebita od Ledene Drage i vjerovatno su tim putem vazduhoplovci sišli u selo. Udaljenost od Ruje do Lokvice je dva kilometra a od Ruje do zemunice Delka Bogdanića četiri kilometra. Kao podatak je važna činjenica da se na topografskoj karti uočava jama-speleološki objekat  na udaljenosti oko dvjesta metara zapadno od zemunice Delka Bogdanića. Možda se baš u toj jami nalaze vazduhoplovci.

Postoji i problem naziva pojedinih lokacija. Često  postoje razlike u nazivima pojedinih lokacija od strane mještana u odnosu na one koje su navedene na topografskoj karti.

Lokacija zemunice u kojoj je likvidiran Delko Bogdanić se nalazi na 605 metara n/m i na  poziciji  440 42,572 S  i 150 07,966’ I , prema GPS.

5. Problem sa informacijom o broju ubijenih zrakoplovaca i sudbinom aviona

 Od tog događaja je proteklo sedamdeset i dvije godine. Stariji mještani Kosinjskog Bakovca koji možda pamte taj događaj su većinom umrli. Kod  istraživanja zločina uvijek postoji problem sa umanjivanjem ili uvećavanjem broja žrtava, pa se zato pojavljuju različiti podaci o broju žrtava (od dva člana posade do cijele posade bombardera). Slično je i sa avionima. Na Velebit su padali avioni za vreme Drugog svjetskog rata i poslije rata (Jugoslavensko ratno vazduhoplovstvo). Zato se  mještani teško mogu sjetiti avionskih nesreća i precizno se odrediti prema svakoj.

6. Kako otkriti lokaciju jame-grobnice ?

Postoji više načina ali jedan od mogućih je da lice koje zna tačnu lokaciju to pošalje kao anonimnu dojavu policijskoj upravi u Gospić ili ambasadi SAD u Zagrebu. Krajnje je vrijeme da ta dva mlada američka vazduhoplovca nađu vječni mir u svom zavičaju. Sadašnji stanovnici Kosinjskog Bakovca nisu odgovorni za njihovo ubistvo i nemaju razloga za strah i eventualno osjećanje krivice. Vjerovatno malo njih i zna o ovom događaju. Oni koji znaju mogu pomoći u pronalaženju posmrtnih ostataka američkih vazduhoplovaca i tako im omogućiti posljednji  let kući u SAD uz sve vojne počasti, koje su zaslužili.

Literatura:

–  Dane Lastavica, Genocid nad srpskim narodom sreza Perušić (Lika)1941-45.i 1991.-? Muzej žrtava genocida, Beograd, 2002.godine,

–  Ivan Vukić „Krv žrtava vapi do neba“, www.licke-novine.hr, Gospić, 07.prosinca 2012.godine,

–  Originalni izvještaji pilota i članova posade bombardera B-24 dostavljeni nadležnoj vazduhoplovnoj komandi SAD (War Department Headquarters Army Air Forces Washington).

Autor: Đorđe Pražić

Izvor: UDRUŽENjE GOSPIĆANA NIKOLA TESLA

Vezane vijesti:

Tajna Kosinjske jame

Apel Hrvatskoj elektroprivredi: Izvaditi posmrtne ostatke …

Žrtve Kosinja vape za vječnim mirom (Osvrt na članak „Krv …

Đorđe Pražić: JAME NAŠIH STRADANjA I ZABLUDA 


Tagovi:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top