Serbian
Armenian
Croatian
Dutch
English
French
German
Greek
Hebrew
Hungarian
Italian
Norwegian
Polish
Russian
Slovenian
Spanish
Odlomak iz zapisa Svetozara Ćulibrka iz Buševića. Svetozar je bio prvoborac i nosilac Spomenice 1941.
„Malo zatim, uđe jedan ustaša i izdvoji deset ljudi, zatim ih sveza i ponovo vrati. Govorilo se da će u Gospić na rad ili u Njemačku. Naveče je uletio u crkvu jedan ustaša sa isukanim bajonetom. Išao je od čovjeka do čovjeka i svakom stavljao bajonet pod grlo, prijetio i psovao. Tako ih je pripremio za pokolj koji je već bio počeo te noći u Sokolskom domu. Za njim je došao drugi ustaša i donio kutiju „Ibra“ u kojoj je bilo 500 komada cigareta i svima ih podijelio. Stavljajući cigaretu u usta, Ilija je tiho šapnuo svom susjedu: „Ovo je posljednja.“ I zaista, mnogima od njih to je bila posljednja cigareta. Malo pomalo, stiže i kamion. Ustaše odbrojiše 40 ljudi, potrpaše ih u kamion i krenuše cestom prema Bihaću.
Noć ljetnja, zvjezdana, tiha. Ponekad se jedino čuje pucanj ili jauk iz Sokolskog doma. Kod Supančića kuće kamion se zaustavi, tobože zbog defekta. Međutim, tu su stajale ustaške straže. Povorka krenu dalje cestom ispod stijena pored Une. Kundaci po leđima u psovke. Ukaza se i mali most pored crnog jezera. Ono je duboko i tamno. Stravično prijeti crnom dubinom. Kamion se zaustavi na nekoliko metara, jer drveni most ne bi mogao podnijeti ovaj cijeli teret. Tako objasni jedan od ustaša. Zatim dodade da preko mosta treba da pređe desetina po desetina. I prva desetorica siđoše iz kamiona i uputiše se preko mosta, a na drugoj strani bili su postavljeni puškomitraljezi. Po ljudima osuše vrući mitraljeski rafali. Poslije rafala slijedile su bombe. Smrt je, ovdje, sigurna. Kad je to vidio, Ilija skoči sa kamiona preko ustaša i potrčavši kroz kukuruze baci se u Unu. Una ga je nosila oko 200 metara. Znao je da pliva. Ispališe nekoliko metaka za njim. Ustaše su bile suviše zabavljene oko grupe u kamionu, pa nisu imale vremena da jure za Ilijom Studenom. Rafali i sve je gotovo. Pobjegoše njih petorica, šestorica ili sedmorica, i to oni koji su znali plivati, jer su prije rafala poskakali u vodu. Ilija se izvuče iz vode u vrbake pored obale. Ustaše okrenuše kamion i vratiše se natrag u Krupu pjevajući i pucajući. Una je pronosila leševe“.
Ubijeni kod Crnog jezera bili su iz sela oko Bosanske Krupe: Perna, Pištaline, Podgomila, Ljusina, Ivanjska, Baštra, Dobro Selo, Varoška Rjeka, Miostrah, Podgredine-Memić Brdo, i stotine duša iz Podgrmečkih sela. Ukupno je pobijeno oko 2000 Srba.
Glavni podstrekači i izvršioci genocida nad Srbima u Bosanskoj Krupi bili su: Husejin Muratbegović, ustaški logornik sa svojim štabom, i neizbežnim instruktorima – Enverom Kapetanovićem, Himzom Hodžićem i Nikolom Oraškovićem. Glavni organizator genocida u Otoci (kod Bos. Krupe) i na Breskovu bio je Avdo Mujagić. U Bužimo glavni organizator genocida nad Srbima bio je žandarm iz Ravnica, Marin Pilinger.
IZVOR: Dušan D. Miljković, Stradanja u Cazinskoj krajini i antifašistička borba (1941-1945), Beograd, 2011.
Preneseno sa sajta: SRBI U BIH
