Cinizam Zagreba prema srpskom kulturnom nasleđu

Zahtjev hrvatskog ministra spoljnih i evropskih poslova Vesne Pusić da Srbija vrati Hrvatskoj „pokradeno“ kulturno blago predstavlja neviđeni cinizam i licemjerje, jer je od srpskog kulturnog nasljeđa spašeno samo ono što je doneseno u Srbiju, kaže viši kustos Istorijskog muzeja Srbije Milojko Budimir.

„Optužiti nas, prognane Srbe, da smo pokrali svoje ikone i prenijeli u Srbiju predstavlja neviđeni cinizam i licemjerje. Samo ono što je doneseno u Srbiju i spašeno je. Dio toga već je vraćen, a preostali dio treba da se vrati kada se stvore uslovi, u prvom redu bezbjednosni“, rekao je za Srnu Budimir, koji je prije rata u Hrvatskoj bio kustos Muzeja Kninske krajine.

On je postavio otvoreno pitanje Ministarstvu kulture Srbije zašto ne pokrene pitanje spomenika kulture srpske provenijencije koji su uništeni u Hrvatskoj? „Najveći dio uništen je poslije progona Srba u akciji `Oluja`. Da je ovo kulturno blago uništeno i nekom većem evropskom narodu, teško da bi se mogao oporaviti“, kaže Budimir.

On naglašava da ta činjenica ne dopire do Vesne Pusić, koja i dalje traži da se vrati „pokradeno“ kulturno blago, iako je riječ o “ reliquiae reliquiarum“ /ostacima ostataka/ jedva nekoliko stotina ikona.

Komentirašući to što je nova hrvatska vlada prihvatila neke zahtjeve Samostalne demokratske srpske stranke /SDSS/, od kojih se jedan odnosi i na kulturnu baštinu i obnovu porušenih i devastiranih srpskih pravoslavnih crkava, Budimir zaključuje da nije dovoljno obnoviti samo objekte, nego je važno „vratiti život“.

„A to znači da će Hrvatska morati promijeniti svoj odnos prema Srbima koji su njeni državljani. Sa obnovom crkvenih objekata treba obnoviti i porušene i zapaljene kuće, od kojih je najveći dio uništen poslije `Oluje` ili na područjima gdje rata nije ni bilo“, podsjeća Budimir.

On smatra da bi to trebalo da bude glavna tema za vrijeme predstojećeg monitoringa prije ulaska Hrvatske u EU, a sve bi to trebalo da posmatra nepristrasna evropska komisija. „Tek kada se vrati `živa crkva` i obnovi život može se govoriti i o vraćanju kulturnog blaga. Ali svakako prije toga treba utvrditi gdje je završilo kulturno blago koje je poslije progona Srba ostalo u Hrvatskoj“, ističe Budimir.

On ukazuje da je sa progonom Srba iz Hrvatske došlo i do sistematskog uništavanja spomenika kulture – da bi se uklonili tragovi njihovog milenijumskog prisustva na tim prostorima.

Nažalost, kako kaže Budimir, u Srbiji nije postojalo raspoloženje da se pokrene domaća i svjetska javnost da se zaštiti napuštena spomenička baština.

„U proteklom periodu duhovna baština nije popisana niti dovoljno zakonom zaštićena. Ako se ovome doda nedovoljna briga institucija kulture u Hrvatskoj, koje se bave ovom problematikom, može se zaključiti u kakvom se stanju danas ona nalazi“, rekao je Budimir.

Prema njegovim riječima, sve ovo upućuje da pitanje srpske duhovne baštine u Hrvatskoj država Srbija mora uzeti u ozbiljno razmatranje, jer će se taj problem pojaviti u svim budućim diplomatskim pregovorima.

„Srpska duhovna baština, bez obzira u kojoj se državi nalazi, pripada neraskidivoj cjelini nacionalne kulture“, ističe Budimir, koji je i predsjednik Asocijacije izbjegličkih i drugih udruženja Srba iz Hrvatske, sa sjedištem u Beogradu.

On podsjeća da je početkom rata 1991. godine formiran u Beogradu krizni štab koji je imao zadatak da iz ugroženih područja izmjesti pojedine predmete ili kompletne riznice.

„Sve što je učinjeno izuzetno je malo s obzirom na gustinu tog duhovnog i kulturnog nasljeđa srpske prošlosti na teritorijama bivših jugoslovenskih republika Hrvatske i BiH“, kaže Budimir i dodaje da UNESKO i druge međunarodne organizacije nisu iskazale dovoljnu brigu u zaštiti spomenika srpske kulture.

„Osim nepokretnih spomenika, stradalo je i pokretno kulturno blago. Osim dragocjenih liturgijskih predmeta, uništene su cijele galerije ikona na ikonostasima – djela najpoznatijih ikonopisaca i slikara od 16. do 20. vijeka. Procjenjuje se da je zauvijek nestalo više od 7 000 ikona“, naglašava Budimir i upozorava da je to umjetnički i duhovni genocid koji bi teško mogao podnijeti i neki jači i brojniji narod.

„Zato se čini apsurdnim zahtjev hrvatske Vlade da se vrate ikone i drugi bogoslužbeni predmeti koji su preneseni u Srbiju, jer predstavljaju tobožnje `hrvatsko kulturno blago`. Ako nisu u situaciji da otkriju počinioce dosadašnjih nasrtaja na crkvene objekte, kako planiraju zaštititi to kulturno blago kada bi došlo do njegovog povratka“, pita Budimir.

On postavlja i pitanje šta je sa onim dijelom kulturnog blaga koje je poslije progona Srba ostalo u Hrvatskoj i sada mu se gubi svaki trag?

„U ovakvim okolnostima bilo bi neodgovorno ispuniti ove zahtjeve, jer bi onaj koji bi tu ulogu preuzeo na sebe preuzeo i samu odgovornost. Tim više jer ikone nisu samo umjetničko blago, one su i kultni predmeti i njihov je vlasnik prije svega Srpska pravoslavna crkva, a onda i srpski narod“, navodi Budimir.

On poručuje hrvatskom ministru spoljnih poslova Vesni Pusić da pokrene pitanje dostojanstvenog povratka Srba kojima je to kulturno blago pripadalo.

„Zatvarati oči pred svim ovim činjenicama i iznova dirati u `žive rane` ne ohrabruje, nego upućuje da je riječ o nastavku politike koja ništa dobro nije donijela Srbima iz Hrvatske“, kaže Budimir.

Ministar spoljnih poslova Hrvatske Vesna Pusić izjavila je nedavno da je „u budućim odnosima sa Srbijom važno da se Hrvatskoj vrati opljačkano kulturno blago i razriješe optužbe za ratne zločine“.

Pripremio: Darko TERZIĆ

Izvor: