fbpx
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Podijelite vijest:

Česi bi da obnove spomenik srpskom ratniku Tripku

O Srbinu sahranjenom u Hrušovanu kod Brna saznalo se na osnovu pisma zamenika gradonačelnika tog češkog grada poslatog u Užice

Spomenik Tripku Markoviću u Hrušovanu uskoro će biti obnovljen (Foto: Uprava grada Brna)
Spomenik Tripku Markoviću u Hrušovanu
uskoro će biti obnovljen
(Foto: Uprava grada Brna)

Užice – Uprava češkog grada Brna namerava da obnovi spomenik Srbinu, ratnom zarobljeniku Tripku Markoviću, rodom iz Ponikovice kod Užica, umrlom 1917. u selu Hrušovanu kod Brna. I dok su kod nas spomen-obeležja junacima Velikog rata neretko prepuštena zaboravu i zubu vremena, Česi posle jednog veka, evo, ne zaboravljaju ni nedovoljno znane srpske ratnike koji su kratko kod njih živeli.

Priču o sudbini zarobljenika Tripka otvorilo je prošle godine pismo iz Brna upućeno užičkom gradonačelniku Tihomiru Petkoviću. Napisao ga je Pavel Kadlec, zamenik gradonačelnika ovog drugog po veličini češkog grada (oko 366.000 žitelja). Kadlec obaveštava da su pronašli grob Tripka Markovića (rođenog 1869, a umrlog 19. juna 1917) sa spomenikom u Hrušovanu, pa nakon istraživanja utvrdili da je rodom iz Ponikovice i bio oženjen.

„U Prvom svetskom ratu bio je vojnik, zatim ratni zarobljenik premešten u naše selo gde je i umro. Sada naša opština želi da obnovi grob i načini ga dostojnim mestom za počinak”, piše zamenik gradonačelnika Brna, uveren da će Užičani pomoći u pronalaženju Tripkovih potomaka. „Voleli bismo da čujemo njihovu priču, vidimo fotografije. Možda će im značiti informacija o njihovom dedi…”, navodi Pavel Kadlec i prilaže sliku nadgrobnog spomenika.

Iz Užica je, posle provera u ovdašnjem Istorijskom arhivu, decembra 2015. u Brno poslat odgovor. „Istraživanje je pokazalo da potomci Tripka Markovića žive u Ponikovici. Tripko je imao pet ili šest sinova i ćerki, a deca jednog od tih potomaka žive u selu Ponikovici. To je porodica Matije i Mirjane Marković sa troje dece. Oni su potomci samo jednog od braće, a za druge nemamo informacije”, otpisuju Užičani Česima, daju broj telefona kuće Markovića i Istorijskog arhiva, te nude drugu pomoć.

U januaru ove godine iz Brna stiže novo Kadlecovo pismo. Zahvaljuje, pa želi da sazna još neke pojedinosti o Tripku, da vidi fotografije, pisma, nešto što o svom pretku u porodici pamte.

Onda se u traganje o životu starog ratnika iz Ponikovice uključio neumorni užički publicista Đorđe Pilčević, autor knjiga i novinskih napisa iz zavičajne prošlosti.

– Do podataka o Tripku došao sam preko potpukovnika u penziji Save Dimitrijevića iz Beograda, koji je objavio knjigu „Rodoslovi dobrodolskih familija”, a sada priprema rodoslove porodica iz Ponikovice. Tripko je u braku s Lenkom Perišić iz Dobrodola, s kojom se u karanskoj crkvi venčao 1900. godine, imao šestoro dece, po tri sina i kćeri. Ostoja je rođen 1902, Obrenija 1904, Matije 1905, Arsenije 1907, Drinka 1912. i Dobrinka 1915. godine. Tripkov sin Matije imao je sinove Dragoja i Milorada, a Dragojev sin Matije, nazvan po dedi, sada s porodicom živi u Ponikovici – navodi Pilčević.

Ovaj publicista otišao je i u Ponikovicu, u posetu Tripkovom praunuku, pa s njim razgovarao. A Matije Marković, rođen 1951, ispričao nam je za „Politiku” da je prijatno iznenađen interesovanjem predstavnika grada Brna za njegovog pradedu, zahvalan i oduševljen Česima koji nisu zaboravili srpskog ratnog zarobljenika.

– Ali žao mi je što zaista ne mogu da obradujem gospodina Kadleca informacijama o Tripku. Nemam fotografiju pradede, nisu je nikada imali ni njegovi sinovi i unuci, niti bilo kakvih podataka o njemu. Nisam doskora ni znao da je pradeda umro u Češkoj. Moj otac Dragoje (umro 1997) i stric Milorad (umro 1975) nikad nama deci nisu pričali o njihovom dedi Tripku Markoviću. O njemu ništa nije znala ni moja majka Stanojka, koja je prošle godine preminula. Sada smo doznali da je Tripko bio učesnik balkanskih ratova i Velikog rata, ne zna se kad je zarobljen, pretpostavljaju 1915. prilikom povlačenja srpske vojske iz Srbije. S obzirom da je umro u Hrušovanu kod Brna verovatno je radio na imanju nekog seoskog domaćina, gde se pokazao kao vredan radnik koga su i Česi zavoleli pa su mu posle smrti podigli spomenik sa natpisom na srpskom i češkom jeziku. Bio bih presrećan da tamo odem i lično zahvalim Česima, ali invalid sam, teško hodam i ne bih podneo dug put. Možda moji mlađi, a imam dva sina i ćerku, jednom odu tamo – kaže za naš list Matije Marković.

Izvor: POLITIKA

 

Vezane vijesti:

Ima li igdje većeg spomenika ljudskosti? (Foto) | Jadovno 1941.

Spomenike Srbima ruše, vojnicima Rajha dižu | Jadovno 1941.

Stan’ putniče i pročitaj ovaj spomen | Jadovno 1941.

 

Podijelite vijest:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani bez upozorenja.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pratite nas na društvenim mrežama: