Serbian
Armenian
Croatian
Dutch
English
French
German
Greek
Hebrew
Hungarian
Italian
Norwegian
Polish
Russian
Slovenian
Spanish
Nedavno je jedan regionalni hrvatski medij objavio vest da je kapetan bojnog broda Pavle Pantić (77) – uprkos mogućnosti da sporazumom s hrvatskim tužilaštvom postigne dogovor kojim bi dobio kaznu ispod pet godina zatvora i mogućnost da je služi u Republici Srbiji – odbio priznati krivicu za ratni zločin. Iako se radi o Srbinu i državljaninu Srbije i pripadniku JNA i JA, nisam primetio da je bilo koji srpski medij prenio ovu informaciju.
Ko je Pavle Pantić?
Pavlu Pantiću se, sa još 31 pripadnikom JNA, pred Županijskim sudom u Splitu sudilo prvi put 1994. prema optužnici koja im na teret stavlja smrt pet i ranjavanje 20 civila i pričinjavanje štete na civilnim, stambenim i privrednim objektima u vrednosti od 32 miliona nemačkih maraka. Svi su osuđeni na kazne zatvora od sedam do 15 godina zatvora, a Pantić je u odsustvu dobio osam godina zatvora. Vrhovni sud je presudu Pantiću ukinuo i vratio slučaj na ponovljeno suđenje, do kojeg još nije došlo.
Pantića je u decembru 2015. uhapsila crnogorska policija na graničnom prelazu prilikom povratka iz Beograda u Sutomore, gde je živeo poslednje 23 godine.
Nakon sprovedenog ekstradicionog postupka 20. aprila 2016. Crna Gora ga je izručila Hrvatskoj. Po brzini kojom je izručen, izgleda da se baš nije ni opirao ekstradiciji.
Pantićev advokat po službenoj dužnosti Mislav Milas objašnjava da je njegov branjenik rezolutno odbio ponudu tužilaštva od četiri godine zatvora jer se smatra nevinim. Njegovo uverenje kako će dokazati svoju nevinost, po rečima advokata, posebno se učvrstilo nakon što je proučio svu dokumentaciju iz sudskog spisa koja mu je dostavljena u zatvor na splitskim Bilicama.
Pantić se tereti da je kao pripadnik „okupatorsko srpskocrnogorske vojske tzv. JNA”, na dužnosti zamenika komandanta ratne luke Lora, u periodu od septembra 1991. do januara 1992. naređivao otvaranje vatre po Splitu.
Nije sporno da su u to vreme Pantić i ostali saoptuženici bili pripadnici JNA i stacionirani u Splitu i da je Hrvatska još bila u sastavu SFRJ, tada jedine međunarodno priznate države, koja je imala svoju legalnu vojsku JNA. Prema tome, ta vojska u to vreme nikako nije mogla biti „okupatorska” jer se na tom području nalazila još od 1945. i bila je odraz nacionalnog sastava tadašnje SFRJ.
Svaka vojska (osim u vreme vojnog puča) izvršava naloge političke vlasti svoje države, pa je i JNA u to vreme za eventualno povlačenje čekala
političku odluku, po kojoj se kasnije i povukla iz Splita i cele Hrvatske.
Da se novoizabranoj hrvatskoj vlasti nije žurilo da „na krvi” stvori svoju državu i da nisu prvi napadali kasarne, u kojima je uglavnom i bila stacionirana vojska, poznavaoci tadašnjih prilika tvrde da JNA ne bi nikada prva napadala.
Verujem da stariji žitelji SFRJ i dalje pamte mučnu scenu davljenja jednog mladog vojnika u transporteru od pomahnitale mase. Ovaj događaj se zbio 6. maja 1991, dan nakon Tuđmanovog poziva „pučanstvu” da se napadnu vojni objekti u Splitu. Davljeni vojnik se zvao Svetlančo Nakov i preživeo je davljenje za razliku od svog zemljaka vojnog policajca Saška Gešovskog (19), koji je tog istog dana ubijen iz vatrenog oružja na čuvarskom mestu ispred komande Vojnopomorske oblasti u Splitu. Međutim, javnost nije upoznata sa ubistvom kapetana fregate JNA Danila Zjačića (44), komandanta mornaričke pozadinske baze u Lori, koji je 16. septembra snajperom upucan na desantnom čamcu u blizini luke.
Za smrt mladog redova Saška iz Kavadaraca i oficira Danila, rodom iz Raštevića kod Benkovca, još niko nije procesuiran.
Nakon što je JNA napustila Loru, ista je vrlo brzo pretvorena u jedan od najmonstruoznijih logora, kroz koji je prošlo više od 1.000 zatočenika, od kojih je najmanje 70 likvidirano. Ovaj logor pod nazivom „konačište za zarobljenike” bio je u funkciji sve do 1997. Hrvatsko pravosuđe je do sada otvorilo tri sudska krivična postupka protiv zatvorskih čuvara u Lori, od kojih je jedan postupak, nakon dugogodišnjeg farsičnog suđenja delomično i okončan, dok je drugi u fazi optuženja, a treći u istražnoj fazi.
Odluka oficira Pantića da ne prizna krivicu za „darežljivost” hrvatskog tužilaštva za svako je poštovanje, tim više kada se uzme u obzir njegova poodmakla životna dob i narušeno zdravlje. Iz iskustva znam da ovakve ponude odbijaju optuženici koji se smatraju nevinima i koji su spremni da, braneći svoju nevinost, brane i svoju i čast vojske kojoj su pripadali.
*Dokumentaciono-informacioni centar „Veritas”
Izvor: POLITIKA, utorak 31 maj 2016., str. 24
Vezane vijesti:
Tužilaštvo Crne Gore ćuti o zločinima nad vojnicima u „Lori“
Ubice vojnika u Hrvatskoj i BiH moraju pred lice pravde!
Toliko me je tukla da sam mokrio krv
