ČAK NI MRTVE NE POŠTUJU!?

BEOGRAD, 5. MAJA /SRNA/ – Na komemoraciji poginulim vojnicima JNA u Dobrovoljačkoj, koja je nedavno održana u Sarajevu, rodbina i prijatelji tuguju, dok poveća grupa građana uvredljivo dovikuje, zapravo urla – to je slika BiH koja je pretedent za ulazak u EU, piše „Politika“ u tekstu, u kojem se ocjenjuje da je slučaj „Dobrovoljačka“ iz maja 1992. godine bio pokušaj muslimanske strane da ubije tadašnjeg lidera Aliju Izetbegovića i za to optuži JNA.

Vojni analitičar Miroslav Lazanski u tekstu pod naslovom „Nemamo svi amneziju“, koji se bavi nedavnom komemoracijom ubijenim vojnicima JNA u Dobrovoljačkoj, pita se kakvi su to ljudi, kakva je to sredina, da se čak ni mrtvi ne poštuju?

U tekstu se napominje da je prije odlaska u Lisabon, tadašnji predsjedavajući Predsjedništva Alija Izetbegović sva svoja ovlašćenja u pisanoj formi prenio na Ejupa Ganića.

Za vrijeme napada na kolonu JNA u Dobrovoljačkoj ulici, navodi se u tekstu „Politike“, iz etera stiže poruka pripadnicima „Zelenih beretki“: „Ubijte Aliju!“. Glas dodaje: „Kljujo, skloni se, ja vodim ovu operaciju“.

„U Sarajevu dobro znaju čiji je to bio glas“, ističe autor teksta i ocjenjuje da je „Dobrovoljačka“ bio pokušaj i da se ubije Alija Izetbegović, od svojih, a optuži JNA, pa otuda i taka stav zvaničnog Sarajeva prema tragediji ubijenih pripadnika JNA.

Uz podsjećanje na hronologiju ratnih dešavanja u BiH, autor ističe da rat u BiH nije započeo prvim metkom u Sarajevu, nego upadom hrvatske vojske i muslimanskih paravojnih formacija u Brod i pokoljem srpskog stanovništva u Sijekovcu i to krajem marta i početkom aprila 1992. kada BiH još nije bila međunarodno priznata kao država, i kada je formalno još bila u sastavu Jugoslavije.

U tekstu se navodi da su komplikacije u Sarajevu počele podjelom sastava MUP-a, protjerivanjem Srba iz specijalnih jedinica MUP-a, opštim napadima policijske stranice u gradu, ali i u cijeloj BiH, dok su se pripadnici „Zelenih beretki“ i „Patriotske lige“ proglasili za branioce.

Podsjeća se da su Dobrovoljačkoj prethodili napadi „Zelenih beretki“ i „Patriotske lige“ na sve objekte JNA u Sarajevu, kao i da su pripadnici tih muslimanskih formacija upadali u vojne stanove, pljačkali, odvodili ljude na takozvane informativne razgovore, maltretirali porodice pripadnika JNA, kao i zarobljavali vojnike JNA.

U tekstu piše i da su Radio i TV Sarajevo vodile bespoštedan propagandni rat protiv JNA, te da je kriminalac Juka Prazina postao gospodar života i smrti u gradu.

Prvog maja, stoji u tekstu, napadnuta je fabrika eksploziva u Vitezu i radio-relejni centar veze, a drugog maja je napadnut Dom JNA u Sarajevu, kao i Vojna bolnica, koja je gađana zoljama i bestrzajnim topovima, a napadnut je i Školski centar JNA u gradu, dok je na obližnjem poilgonu u Pazariću blokirano 250 učenika i pitomaca vojnih škola.

Na zgradu komande Druge vojne oblasti otvara se vatra iz mitraljeza, minobacača i artiljerije, a u zgradi ima poginulih i ranjenih, dok muslimanska strana odbija sve apele da se prekinu napadi i da se poginuli i ranjeni evakuišu iz ove zgrade.

„U takvoj situaciji predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović se vraća iz Lisabona u Sarajevu, gdje je zadržan u kasarni JNA u Lukavici, a tu je imao punu ličnu bezbjednost“, navodi autor.

U tekstu se napominje da je Izetbegoviću tada predočeno stanje u gradu i zatraženo da naredi muslimanskoj strani prekid vatre i omogući evakuaciju Komande Druge vojne oblasti sa svim poginulim i ranjenim pripadnicima JNA, što on prihvata i pristaje da bude u oklopnom transporteru UN sa generalima Milutinom Kukanjcem /JNA/ i Luisom Mekenzijem /UN/ na čelu kolone, koja je napadnuta u Dobrovoljačkoj ulici.

Izvor: