Serbian
Armenian
Croatian
Dutch
English
French
German
Greek
Hebrew
Hungarian
Italian
Norwegian
Polish
Russian
Slovenian
Spanish
Piše: Dušan J. Bastašić
Do nedavno, činilo se gotovo nemogućim izvući Jadovno na javnu scenu i sa njegovim strašnim učinkom upoznati barem srpsku javnost. Ipak, za samo nekoliko dana, hrvatski mediji su pojam Jadovna unijeli u svaku kuću koja ima internet, TV, sluša radio ili barem čita novine. I to ne samo u Hrvatskoj, nego u čitavom regionu.
Nema šta, „brendirali“ su Jadovno.
Kako je samo maestralno odigrao Aleksandar Vulin, kada je govoreći istinu potpuno otvoreno, ustvari bacio pored Šaranove jame kost sa imenom ustaškog vikara, za kojom su bez razmišljanja poletili ne samo svi mediji, nego i čitav hrvatski politički vrh i sve što se hrvatskim zove.
Svi ko jedan za Hrvatsku!
Kada je u pitanju očuvanje čistoće lika i djela blaženika i iščekujućeg svetitelja Alojzija Stepinca, diže se sve što se hrvatskim zove, uključujući i politički vrh hrvatskih Srba.
Niko od prisutnih na Jadovnu, nije prepoznao problem u tome što je na velebitskom šumskom putu neposredno pred dolazak do Šaranove jame, isto jutro organizovan tkz. kontra skup, ustaški dernek, u slavu ustaškog emigranta Stjepana Devčića, sve sa crnim zastavama i bjelo-crvenim šahovnicama.
Ustaša Stjepan Devčić, ubijen je 1932. u tkz. velebitskom ustanku, terorističkom napadu na žandarmerijsku stanicu u Brušanima kod Gospića. Dotični je bio bliski rođak ustaškog dopukovnika Ivana Devčića Pivca, komandanta logora Slana na ostrvu Pagu i Pavla (Pavao) Devčića Žile, koljača sa Slane.
Već šestu godinu za redom niko od prisutnih hrvatskih vlastodržaca, ne vidi problem u tome što se pored bezdane Šaranove jame ori hrvatska državna himna, mada su ljeta ’41 žrtve čije se kosti još uvijek nalaze na dnu jame, ubijene u mega zločinačkom projektu upravo hrvatske države.
Nikoga ne smetaju ni paradne, žućkaste uniforme hrvatskih vojnika koji sa isukanim sabljama protokolarno udaraju strojevi korak tu uz jamu i polažu zvaničnicima vijence uz obaveznu svijeću na kojoj je utisnuta „mala“ šahovnica.
Problem je dakle istina, a nju kako god iznijeli, uvijeno ili otvoreno, ako nije dobrodošla, zažuljaće i izazvati kao u nedelju na Jadovnu, neartikulisano ustaško arlaukanje.
Ministru Vulinu, koji je svakako zaslužio Povelju jadovničkog dobrotvora koju izdaje udruženje Jadovno 1941, zabranjen je dolazak na Jadovno slijedeće godine.
Da li će to za Vladu R. Srbije biti prihvatljivo ili će se gospodin Pupovac ponovo naći u problemu, kojeg Srbina da odabere za govornika pored Šaranove jame, vidjećemo slijedeće godine, na 75-tu godišnjicu Jadovničkog stradanja.
Vezane vijesti:
VIDEO: Jadovno, putevima ubijenih predaka
Škola na rubu dviju pustinja, morske i kamene
SLUŽEN POMEN ZA 8.000 ŽRTAVA I PODIGNUT SPOMEN-KRST
Feljton Politika: Put dug dva dana ćutanja (1)
Feljton Politika: Zaboravljena uvala užasa (2)
Kompleks Jadovno – Jadovno 1941.
