fbpx
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Podijelite vijest:

Božić kad su badnjaci bili krvavi

Iako je srpska vojska već polako prilazila Skadru, Crnogorci su ostali ukopani na Mojkovcu, a mogli su i oni da krenu put Skadra… Međutim, bilo je to vrijeme kad je riječ jednog kralja i komandanata vojske imala najveću vrijednost, kaže Goran Kiković, srpski istoričar i predsjednik Skupštine opštine Berane

Mojkovačka bitka

Priredio: Tihomir BURZANOVIĆ

Srpski istoričar i predsjednik Skupštine opštine Berane Goran Kiković ističe da je Mojkovačka bitka zlatnim slovima ispisana u srpskoj istoriji – „da nije bilo Božića na Mojkovcu, ne bi bilo ni Vaskrsa na Kajmakčalanu“.

Povodom 102 godine od slavne Mojkovačke bitke, na Badnji dan i Božić 6. i 7. januara 1916, Kiković u intervju Srni napominje da je važno reći istinu novoj generaciji o ogromnoj žrtvi koju je crnogorska vojska podnijela ne tražeći ništa zauzvrat.

„Ti junaci su ličnim primjerom posvjedočili da nema veće ljubavi od one kada neko položi život za svoje bližnje“, naglašava Kiković.

Mojkovačka bitka je bila samo epilog tromjesečnih krvavih borbi crnogorske Sandžačke vojske, pod komandom serdara Janka Vukotića, koja je na frontu od Višegrada do Novog Pazara vodila bitke i branila odstupnicu srpskoj vojsci.

„Ima mnogih mišljenja među današnjim montenegrinskim istoričarima, koji govore o `uzaludnom žrtvovanju` vojske i naroda, ali u tom vremenu kod svih crnogorskih oficira i vojnika, ali i kod samoga kralja Nikole Petrovića, ta odluka o pomoći nije nikada dovođena u pitanje“, ističe Kiković.

On podsjeća da u decembru 1915. godine, pred Mojkovačku bitku, prestolonasljednik Aleksandar Prvi Karađorđević, predsjednik srpske vlade Nikola Pašić i vojvoda Radomir Putnik traže pomoć od kralja Nikole Petrovića da zaustavi proboj austrougarske vojske i omogući odstupnicu srpskoj vojsci, koja je polako već prelazila Albaniju i Crnu Goru i približavala se Skadru.

„Iako je srpska vojska već polako prilazila Skadru, Crnogorci su ostali ukopani na Mojkovcu, a mogli su i oni da krenu put Skadra, kako su mnogi i predlagali.

Međutim, bilo je to vrijeme kad je obećana riječ jednog kralja i komandanata vojske imala najveću vrijednost“, navodi Kiković.

Dokumenti govore da su, prema svjedočenjima boraca, Badnji dan i Božić te godine bili najhladniji do tada – temperatura od minus 25 stepeni Celzijusovih, a snijeg oko metar visine, na nekim nanosima i do dva metra.

Kiković navodi da su uslovi u kojima je dejstvovala crnogorska vojska /oko 6.500 boraca/ bili katastrofalni – hljeba pola kilograma po vojniku za nekoliko dana, dok se o drugoj hrani nije moglo ni govoriti, a municije i oružja toliko malo da se moralo štedjeti za ostatak bitke.

Kako su pričali učesnici, kaže Kiković, osim ogromnog srca i volje, bitku je na sam dan Božića presudilo to što je crnogorska vojska bila snabdjevena ruskim puškama, popularnim „moskovkama“, koje su sa bajonetom bile duže od austrijskih „mauzerki“ za 30 centimetara.

„U nedostatku municije crnogorski mladići su upadali u rovove austrijske vojske probijajući metalnu žicu, izloženi artiljerijskoj paljbi, boreći se prsa u prsa golim rukama i bajonetima i primoravši mnogo jaču i opremljeniju austrougarsku vojsku da napusti zauzete položaje i odustane od daljih borbi“, navodi on.

Kiković podsjeća da su u januaru 1916. godine „badnjaci bili krvavi“.

„Branila se zemlja, ognjište, branila se odstupnica braći iz Srbije koja su se pod pritiskom neprijatelja povlačila preko Metohije, Vasojevića, Albanije…“, ističe Kiković.

Kao što bi Njegoš rekao u stihovima: „Sirak tužni bez iđe ikoga, jedna slamka među vihorove“ ili Henrik Ibzen: „Čovjek je najjači kad je sam“, citira Kiković.

Na Božić se nastavila krvava borba. Kiković podsjeća da je o ovom boju delegat srpske Vrhovne komande pri crnogorskoj vojsci general Božidar Janković poslao sljedeći izvještaj:

„Kod Sandžačke vojske na severnom delu fronta celog dana samo altiljerijska vatra i na severoistočnom delu fronta na mojkovačkom pravcu, neprijateljske trupe preuzele su napad.

Borba je bila ogorčena, neprijatelj se branio uporno. Pojedini položaji prelazili su više puta iz ruke u ruku i naposletku svi su ostali u crnogorskim rukama. Obostrani gubici osjetni su, naročito neprijateljski“.

Kiković navodi da poslije bitke, koja je u manjim intezitetima trajala još nekoliko dana, Austrougarska vojska, koja je brojala oko 20.000 ljudi, odustala od dalje potjere za srpskom vojskom.

„O junaštvu tih ljudi je bespotrebno govoriti, ali ćemo samo navesti riječi učesnika bitke, austrougarskog pukovnika Rihtera: `Hrabrost crnogorskog vojnika nema premca u istoriji ratova`“, podsjeća Kiković.

General Hecendorf, prema sopstvenom priznanju, nije očekivao da će crnogorska vojska na Mojkovcu pružiti takav otpor i onemogućiti njegova dejstva za odsijecanje makar jednog dijela srpske vojske, u povlačenju prema Albaniji.

Mnogo kasnije on će izreći i ovo: „Borili smo se protiv junaka iz bajke“.

Serdar Janko Vukotić i njegova vojska dobili su najveću pohvalu od samog kralja Aleksandara Prvog Karađorđevića.

„Vojvodo, Vi ste se više nego li odužili Srpstvu, zato mi je drago što mi se pružila prilika da Vam lično iz ruke u ruku predam za sada ovo moje malo priznanje.

Mi, Srbi, dužni smo da se sa ponosom sećamo onih crnogorskih heroja koji se voljno žrtvovaše na mojkovačkim položajima za spas srpske vojske i srpskoga naroda. Zahvaljujući samo velikom osećanju srpstva i bratstva, crnogorska Sandžačka vojska je istrajala u borbi i potvrdila staro uverenje našeg naroda da su Crnogorci srž srpstva, njegova uzdanica i njegovi vekovni branioci“.

Istoričar Goran Kiković zaključuje da plamen Mojkovačke bitke traje i trajaće sve dok postoje Srbija i Crna Gora.

Izvor: SRNA

Vezane vijesti:

Godišnjica Mojkovačke bitke: Oni su pali da bi Srbija i Crna Gora živjele

Planina smrti: Povlačenje srpske vojske kroz Crnu Goru …

Stotinu godina od Mojkovačke bitke | Jadovno 1941.

Jubilej Mojkovačke bitke: Herojsko delo za vekove

Podijelite vijest:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani bez upozorenja.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pratite nas na društvenim mrežama: