Bez Srba ne bi bilo ni NOB-a, ni partizana

Istorijska istina je da su partizani iz današnje BiH bili najvećim dijelom Srbi, taj procenat se kreće iznad 60 odsto…

Priredio: Nenad TADIĆ

Nakon uvođenja u opticaj novih nacija i jezika na prostorima bivše Jugoslavije, pojavile su se i tendencije falsifikovanja istorije, pa su tako, odjednom, na strani antifašista bili svi osim Srba – onih koji su najgore prošli u ustaškoj državi i pod njemačkom okupacijom.

1942. GODINA – LIKA, BANIJA, KORDUN, SLAVONIJA: 90 ODSTO SRBA PARTIZANI 

Međutim, podaci koji se još uvijek ne mogu falsifikovati /što ne znači da nema i takvih pokušaja/ pokazuju da su Srbi sa područja današnje BiH i Hrvatske činili najveći dio partizanskih jedinica.

O tome svjedoče i hrvatski, i srpski, i podaci stranih misija. Ogromnu većinu partizana na teritoriji Nezavisne Države Hrvatske /NDH/ činili su Srbi pobjegli od ustaškog klanja.

Prema dokumentima nastalim u toku rata /izvještaji o brojnom i nacionalnom sastavu partizana/, a objavljenim nakon rata u Zborniku dokumenata, tom pet, knjiga 30, nacionalni sastav divizija nastalih na tlu Hrvatske 1942. godine:

Šesta lička divizija – 96 odsto Srba; Sedma banijska divizija – 92 odsto Srba; Osma kordunaška divizija – 95 odsto Srba, Dvanaesta slavonska divizija – 85 odsto Srba…

Čak i današnji hrvatski istoričari ne mogu pobjeći od te istine, mada oni zbrajaju nacionalni sastav iz 1944. godine, kada je veliki broj ustaša i domobrana prešao u partizane, kao što je to bio slučaj i sa muslimanima iz „Handžar divizije“ i ustaških jedinica.

Nakon Srba, kojih je bilo 45 odsto u Narodnooslobodilačkoj borbi /NOB/, Hrvati su na drugom mjestu sa 30 odsto pripadnika u partizanskim jedinicama, navodi moderna hrvatska istoriografija.

Bilo bi zanimljivo da se po godinama navede, počevši od 1941. sastav partizanskih jedinica u ustaškoj NDH, koja je obuhvatala i današnju BiH.

BAKARIĆ: NA PRVOM AVNOJ-u PREDSTAVLjALI SMO SRBE 

Srbi su u natpolovičnom broju, sve do kraja 1943. godine i pada Italije, držali partizanski pokret.

Na Drugom zasjedanju AVNOJ-a hrvatski komunista i predstavnik Narodnooslobodilačkog pokreta /NOP/ Hrvatske Vladimir Bakarić javno je rekao:

„Na Prvom zasjedanju mi smo bili više predstavnici srpskog otpora u Hrvatskoj nego predstavnici NOP-a Hrvatske.“

Prema podacima iz NOP-a, narodi sa najmanjim učešćem u NOB-u bili su muslimani, danas Bošnjaci, i Makedonci – 2,5 odsto.

Partizanski potpukovnik Hamdija Omanović izjavio je na Trećem zasjedanju ZAVNOBiH-a u aprilu 1945. godine:

„Neki ljudi govore da muslimani nisu pošli za ustaškim pokretom, da se nisu našli u redovima ustaša i okupatora, ali, drugovi i drugarice, mi muslimani moramo priznati da se ogromna većina muslimana našla na strani okupatora“.

Vojni istoričar Jozo Tomašević navodi da je „Handžar diviziju“, formiranu na inicijativu Hitlerovog bliskog saradnika Hajnriha Himlera, činilo 23.200 muslimana i 2.800 Hrvata, dok su oficiri bili, uglavnom, Nijemci.

Tomašević iz svojih izvora navodi da je maksimalan broj pripadnika divizije bio 26.000.

SAMO DALMATINCI UZ SRBE 

U dalmatinskim brigadama sastav je bio mješovit, mada, uglavnom, sa hrvatskom većinom od oko 70-80 odsto /Dalmatinci su bili masovno u partizanima, jer je Ante Pavelić predao jadransku obali Italiji/, osim u brigadama sa sjevera Dalmacije, koje su imale veći procenat Srba.

Sve do 1943. godine, većina partizana na teritoriji ustaške NDH činili su Srbi sa tih područja, dok je manji dio spas od ustaša nalazio i u četničkim jedinicama.

Istorijska istina je da su partizani iz današnje BiH bili najvećim dijelom Srbi, taj procenat se kreće iznad 60 odsto.

Veliki broj Hrvata i muslimana bio je u domobranima i ustašama.

Podaci govore da su muslimani činili oko 30 odsto vojske NDH, a bilo je i generala i ministara muslimana u ustaškoj državi poglavnika Ante Pavelića.

Naravno, postojao je i manji broj muslimana koji je iz jugoslovenskog ubjeđenja prišao partizanima i rizikovao život.

BEZ SRBA NE BI BILO NI AVNOJ-a, NI ZAVNOBiH-a 

Početkom 1943. godine, Hrvati su činili tek oko 32 odsto partizanskih jedinica na području današnje Hrvatske. Tek krajem 1943. i početkom 1944. Hrvati postaju većina.

Činjenica koju potvrđuju svi raspoloživi podaci domaćih i stranih izvora je da su Srbi održali partizanski pokret, prije svega, na području koju je zauzimala fašistička NDH.

Bez Srba, nikakav AVNOJ ni ZAVNOBiH ne bili mogući, mada se danas mnogi, a najviše u političkom Sarajevu, trude da dokažu kako su upravo Srbi srušili ZAVNOBiH i AVNOJ.

Odgovor bi mogao da bude kratak i jednostavan – ako su ih Srbi i srušili
/a nisu/, moglo im se, jer su ih Srbi i stvorili.

Naravno, namjera teksta nije da dokaže kako, osim Srba, niko drugi nije podržavao oslobodilački pokret u Drugom svjetskom ratu.

Dalmatinci su se od početka hrabro borili i bili su brojni, a Bitka na Sutjesci je dokaz.

Manji broj jugoslovenski orijentisanih muslimana takođe je dao svoj doprinos oslobođenju, kao i pokret otpora Crnogoraca.

Ipak, istorija se ne može i ne smije falsifikovati /kao što se to pokušava činiti sa koncentracionim logorom Jasenovac/ – to vrijeđa mrtve, ali se dokumenti, srećom, ne mogu ukloniti.

Izvor: SRNA

Vezane vijesti:

Ko se borio u Hrvatskoj od 1941. do 1945. godine? | Jadovno 1941.

Ko se zaista borio protiv fašizma u Hrvatskoj | Jadovno 1941.

Zbog ustaša Nemci bežali u partizane | Jadovno 1941.