Bata Živojinović na dalekovidnom prozoru

Službeni Beograd je prećutao sramnu odluku ministra unutrašnjih poslova Hrvatske Tomislava Karamarka da zabrani otkrivanje spomenika pobijenim srpskim civilima u selu Golubić, kod Knina, dok je za jedan razbijeni „hrvatski“ prozor u Subotici službenom notom reagovala Vlada Hrvatske, iako je počinilac i dalje nepoznat

U zgusnutom vremenu, za samo mesec dana, beležimo nekoliko interesantnih događaja u odnosima Srba i Hrvata koji nedvojbeno pokazuju svu bedu srpske i svu nadmenost hrvatske politike u odnosima dveju država. Proces normalizacije odnosa između Srbije i Hrvatske i dalje se odvija trasiranim pravcima iz kojih, kao arhitekta, stoji Boris Tadić i njegova vlastela; Beograd dosledno, uporno i bez nagoveštaja promene ignoriše sve muke i probleme Srba u Hrvatskoj, za njih ne pokazuje ni najmanji interes, dok službeni Zagreb sa nivoa vlade reaguje čak i na razbijeni „hrvatski“ prozor u Subotici.

OBELEŽAVANjE „OLUJE“

Hrvatska, na globalu i u lokalu, koristi svaku mogućnost da tamošnjim Srbima oteža život, da stvori atmosferu koja će Srbe povratnike pogurati u razmišljanjima da se zauvek isele iz Hrvatske ili će uliti dodatnu strepnju Srbima sa privremenim adresama u Srbiji, Republici Srpskoj, koji planiraju da se vrate na stare adrese u Hrvatskoj.
Na dan ovogodišnjeg obeležavanja „Oluje“ u Kninu je otkriven spomenik u znak sećanja na tu „veličanstvenu akciju hrvatske vojske“. Sklepotina od sivog mermera i betona, ništa posebno. Dvadesetak dana kasnije neko je velikim ćiriličnim slovima na tom spomeniku ispisao „Ratko Mladić“ i „Srbija“. Odmah se digla medijska halabuka sa izlivima mržnje prema Srbima „koji se usuđuju da skrnave novu hrvatsku svetinju“, pretnjama, zahtevima da se svi Srbi isele iz Hrvatske…a onda je objavljena informacija da iza šaranja po spomeniku ne stoje Srbi već Hrvat iz Kijeva, sela nadomak Knina.
I to bi ostala tajna da se policiji nije javio osamnaestogodišnji Srbin L. S. iz Knina (puno ime i prezime ne navodim zbog bezbednosnih razloga) i ispričao da je taj Hrvat iz Kijeva, inače njegov poznanik i skoro vršnjak, tražio da mu ćirilicom na papiru napiše „Ratko Mladić“ i „Srbija“, što je poslužilo kao predložak za spomenute natpise. Hrvat ne zna ćirilicu. To u Hrvatskoj, u tamošnjim školama, više ne uče ni Srbi.
Ministar hrvatske policije Tomislav Karamarko zabranio je otkrivanje spomenika pobijenim srpskim civilima, podignutog uz portu crkve Svetoga Marka u Golubiću, selu nadomak Knina. Na Spomen ploči uklesana su 34 imena, ali je ministru neko dojavio da se među navedenima nalaze i dvojica za koje se, tvrde hrvatski dragovoljci iz Knina, pouzdano zna da su nosili pušku.
To je Karamarku bilo dovoljno da zabrani ceremoniju otkrivanja spomenika i svaki oblik masovnijeg okupljanja Srba u Golubiću.
Samo 24 sata kasnije u Subotici je neko kamenom razbio prozor na zgradi Hrvatskog nacionalnog vijeća. Mogao bih da tvrdim sa mnogo razloga – ali neću – da se najverovatnije radi o reakciji na zabranu u Golubiću, da je neki mučenik iz izbegličkog korpusa Srba iz Hrvatske, a rodom iz Knina, u besu i nemoći da učini nešto drugo, zbog zabrane u Golubiću, razbio prozor na domu Hrvatskog nacionalnog vijeća.

BUNjEVCI – SRBI KATOLICI

Postoji i druga mogućnost, možda verovatnija, a u vezi je sa decenijskim previranjima unutar „hrvatskog korpusa u Vojvodini“. Bunjevci su u pitanju.
Aktuelni popis u Srbiji proizveo je pojačane aktivnosti u organizaciji i institucijama vojvođanskih Hrvata, kako bi se etnička skupina koja sebe zove Bunjevcima „vratila u okrilje hrvatstva“. Na poslednjem popisu stanovništva Srbije oko 20 hiljada građana, svi su iz Vojvodine, nacionalno se izjasnilo kao Bunjevci. Službeni Zagreb i vojvođanski Hrvati priznaju Bunjevce, ali samo kao granu na hrvatskom stablu, regionalnu zajednicu Hrvata koji – prema tvrdnjama hrvatskih istoričara – sebe zovu Bunjevci samo zato što vuku korene sa prostora Bune, rečice u Hercegovini, nedaleko od Mostara.
Sami Bunjevci odbijaju mogućnost pripadanja hrvatskom narodu, tvrde da su autohtona nacionalna zajednica, da potiču iz Hercegovine, ali da znaju svoje korene, a ti koreni, kažu Bunjevci, nisu hrvatski.
Pisao sam u „Pečatu“ o Bunjevcima, početkom ove godine, i naveo nekoliko izvora, uključujući i bunjevačke, koji argumentovano dokazuju da su Bunjevci u stvari Srbi katolici, da zaista vuku korene iz Hercegovine, gde su došli sa Istoka i primili katoličanstvo. Ti Srbi su pred turskim vojnim udarima napustili područje reke Bune i krenuli na zapad, gde se zaustavljaju na prostorima današnje Like i delimično Dalmatinske Zagore. Odatle u potrazi za boljim i lakšim životom silaze u slavonsku i vojvođansku ravnicu. Tu ih niko, Mađari, Srbi, Austrijanci, nisu doživljavali kao Hrvate, niti su ih tako zvali.
Od trenutka kada im je Milošević dao zakonsku mogućnost da se izjasne kako hoće i kako se osećaju, Bunjevci u Vojvodini postaju za tamošnje Hrvate i za službeni Zagreb problem koji valja rešavati. Kako? Tako što će Bunjevcima biti objašnjeno da nisu Bunjevci, nego Hrvati.
Taj pritisak, rekoh, pojačan je uoči aktuelnog popisa stanovništva; šalju se pisma, razgovara sa Bunjevcima, ljudi su izloženi raznim oblicima pritisaka i pretnji da se okanu bunjevštine.
Nije greh pretpostaviti da je kamen u prozor Hrvatskog narodnog vijeća, u Subotici, bacila ruka ljutog Bunjevca.

RATNI ZLOČINI

Predsednik Srbije Boris Tadić nije reagovao na Karamarkovu intervenciju u Golubiću (bilo bi čudo da jeste), ali je zato Jadranka Kosor reagovala na razbijanje „hrvatskog“ prozora u Subotici. Vlada Hrvatske je izdala oštro saopštenje i diplomatskim putem zatražila od vlasti u Srbiji da zaštite hrvatsku manjinu „u skladu sa potpisanim bilateralnim ugovorom“.
Šteta je procenjena na 40 evra. Toliko košta staklo i rad stakloresca.
Glavni hrvatski prozor, Hrvatska televizija, priredila je ovih dana svojim gledaocima nesvakidašnje iznenađenje; pustili su intervju sa Batom Živojinovićem posle 20 godina. Gledao sam, ništa vredno pažnje. Veći deo razgovora tematski je bio fokusiran na odnose i prijateljstvo Bate i Borisa Dvornika; te zašto ste prekinuli odnose, pa kako to da niste došli Borisu na sahranu; te zašto ste snimali televizijsku seriju na Palama, dok su Srbi pucali po Sarajevu…
Bata se branio (Srbi se uvek brane u razgovorima sa hrvatskim novinarima) da se plašio bušenja guma na automobilu sa beogradskim registracijama (ako je to jedini razlog, mogao je da ode vozom), da je Dvornik prvi prekinuo prijateljstvo, da on, Bata, na Palama nije imao oružje, već su oružje imali Ratko Mladić i njegova ekipa…
Ne bi bilo vredno pomena da se, zamislite, posle emitovanja intervjua Hrvatska televizija nije ogradila od istog. Novinar je pročitao saopštenje u kojem se kaže da rukovodstvo „HRT“-a ne deli stavove Bate Živojinovića. Nisam mogao da verujem; puste čoveka da govori, a onda se ograđuju od njega. Tragikomično. U savremenoj Evropi to može da se desi samo u Hrvatskoj.
Vlada Hrvatske pripremila je i pustila u skupštinsku proceduru zakon koji će, prema njihovoj zamisli, staviti van snage sve optužnice napisane u Beogradu, a protiv osoba sa hrvatskim državljanstvom. O tome, kao ideji, razmišljalo se još u vreme afere oko hapšenja Tihomira Purde, a neposredan povod zakonu je četrdesetak optužnica za ratni zločin genocida koje je Beograd pre desetak dana poslao u Zagreb i Osijek. Na spisku se, uz ostale, nalazi i Vladimir Šeks, Tomislav Merčep, Branimir Glavaš…
Ozbiljni pravnici u Zagrebu upozoravaju Šeksa (idejnog tvorca zakonskog predloga i glavnog pravnog stručnjaka Vlade Hrvatske) i Jadranku Kosor da se okanu budalaština, da se takvim zakonom ne sramote neposredno pred ulazak u Evropsku uniju.
Reagovao je i Milorad Pupavac. Kao, nešto je ljut na Jadranku i Šeksa. Iz onoga što je rekao može se zaključiti samo da se priprema za postizborno pretrčavanje iz HDZ tabora u avliju vođe hrvatske opozicije Zorana Milanovića, predsednika SDP-a, po svim istraživanjima budućeg predsednika Vlade Hrvatske.
Interesantno je da bi Beograd, u slučaju da se usvoji zakonski predlog o kojem je reč, mogao da podrži takvo rešenje, stavi van snage sve do sada potpisane bilateralne sporazume sa Hrvatskom, koji se odnose na rat i ratne zločine, i obustavi procese koje država Srbija, po slovu optužnica napisanih u Hrvatskoj, vodi protiv Srba iz Hrvatske, ranije izbeglica, a sada državljana Srbije. Bila bi to lepa vest za te jadnike.
Videćemo kako će sve ovo da se razvija, ali nema sumnje; Srbija će i u ovom slučaju izvući deblji kraj. Kao svaki put do sada u odnosima sa Hrvatskom.

Izvor:

Vezane vijesti: Ratko Dmitrović