arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž
Racija

Skinija Jelke Jovandić

Jedno potresno podsećanje na ljude Božje u užasu mađarske racije u Novom Sadu januara 1942. Nekoliko dana uoči Bogojavljenja 1942. godine, Jelka Jovandić usnila je Svetog Jovana, koji joj je rekao: „Došao sam po svoje stado“. Zabeleženo je to u knjizi o porodici Jovanović–Vakini. Jelka tada nije znala šta ova rečenica znači. A onda je došao 6, odnosno 19. januar 1942. Voda je u Novom Sadu, koji se tada zvao isključivo Ujvidek, bila osvećena, javio se Bog u liku Oca i Sina i Svetoga Duha. Postoji mišljenje da voda briše prošlost, jer ima inicijacijski karakter: uranjanje se može porediti sa polaganjem Hrista u grob, posle čega On vaskrsava. Verujem da

Dušan Đuragin, jedan od nevinih čuruških žrtava

Šajkaška okupana u krvi

Vlast u Budimpešti donela je odluku da se u južnoj Bačkoj sprovede sveobuhvatna racija, koja će ceo ledeni januar 1942. godine obojiti nevinom ljudskom krvlju, ispoljen neviđeni sadizam. Autor: Đorđe Vukmirović Početak 1942. godine u južnoj Bačkoj bio je leden. Temperatura je, danima, bila oko trideset stepeni ispod nule, pa je Tisa sasvim zaledila, tako da se na banatsku stranu moglo preći pešice. Još ledenije je, međutim, bilo u dušama žitelja Čuruga, Žablja, Đurđeva, Gospođinaca, Titela, Gardinovaca, Loka, Šajkaša, Mošorina, Vilova, Kovilja… Mađarska okupacija trajala je već devet meseci, a slutnja velikog zla, doduše još ne sasvim definisana, stalno je visila u vazduhu. KRVAVE oblike ta slutnja počeće da dobija

Gde je završilo krvavo blago Srba ubijenih u genocidu u NDH

Prema izveštajima američke obaveštajne agencije, u toku 1947. godine, blago koje su ustaše nakon genocida opljačkale od Srba i Jevreja u NDH su katolički fratri položili u Kartner Landes und hipoteken bank iz Klagenfurta. Autor: Rade Jerinić Ova banka, koja je postojala od 1897. godine, bila je finansijska institucija s kojom su dugo vremena sarađivali. Zašto je ova banka zanimljiva za nas? Iz ove banke će 1992. godine nastati Hipo Alpe-Adrija banka u Austriji, koja će se potom proširiti i na tržište Balkana. Naravno, prvu podružnicu otvoriće u Hrvatskoj 1994. godine. Bežeći iz Zagreba, krajem aprila 1945. godine, Ante Pavelić je sa sobom poneo ogromnu količinu zlata. Izveštaji tajnih službi

Vukovarski_bluz.jpg

Tragedija u Vukovaru počela srpskim žrtvama

Tri decenije od kada su snage JNA i srpski teritorijalci proterali hrvatske paravojne snage iz grada na Vuki i Dunavu, u Hrvatskoj se spremaju da glamurozno i uz domoljubni dekor obeleže “pad Vukovara”, a Srbi žale za bitkom izgubljenom za diplomatskim stolom. Vukovar nije i ne može biti grad heroj. Može jedino da bude grad žrtva! A istinski heroji, uz 1.100 žitelja nastradalih tokom te 1991, jesu njegovi stanovnici koji su preživeli sve strahote u borbi za goli život. Danas će se svi oni, kao i čitav svet, setiti kako je pre tačno 25 godina završeno tromesečno sistematsko uništavanje grada. Tragediju jednog grada Hrvati su vešto iskoristili da dobiju priznanje

Velebitu moj..

Velebitu moj… Zaplačeš li mili,ikada onako k’o otac. Kad začuješ kroz tvojih jela grane umirućih duša,plača poj. Obuzme’l te, barem jednom u godini jeza kad se sjetiš bata krvavih nogu bosih, bez cokula i veza, što uz vrisku pijanih dželata ki vraga ljude k’o marvu uz planinu gone. Poznaš ti… Poznaš,sve te staze od Gospića sve do Otoka Paga. Velebitu moj… Zašto ćutiš više od pola ljudskog vijeka. Stotine ti kraških,dubokih grla u’seb skrivaš. Svako grlo k’o ždrijelo koje vodi do samoga pakla. Zastane’l ti bar u jednom od njih kost od muške noge i’l podlaktica Dječija… Ženska… Ljudska… Progovori…Progovori oče kako ti se u njedirima tvojim mrelo. Velebitu moj…

Veliko Palančište

Pokolj u selima Palančište i Jelovac kroz dokumenta i svjedočenja preživjelih

Apstrakt: Sela Veliko i Malo Palančište i Gornji Jelovac, najmnogoljudnija sela prijedorske opštine, tokom Drugog svjetskog rata pretrpjela su ogromne gubitke. Na ovo je uticao položaj ovih sela, a zatim i naklonjenost stanovnika komunističkom pokretu. Smještena uz cestu Prijedor–Dubica, ispod same Kozare, sela su stradala tokom svake neprijateljske ofanzive. Sa druge strane, ovaj položaj i dobro poznavanje terena Kozare iznad sela, omogućili su stanovnicima da prežive veliku ofanzivu na Kozaru, ljeta 1942. godine. Najveće i najužasnije stradanje dogodilo se iste godine u oktobru, kada su pripadnici 2. sata 8. ustaške djelatne bojne izvršile strahovit masakr nad civilnim stanovništvom ovih sela. Veliki broj sačuvanih dokumenata o ovom događaju, kao i svjedočenja onih

Lokomotiva koja je simbol Zagreba krije strašnu tajnu: Vozila Srbe u logor smrti Danica (VIDEO)

Čelnici države imali su početkom devedesetih godina prošlog veka drugačije planove za “Crnu Katicu” Svako ko je makar jednom u životu vozom došao do Zagreba, morao je da na železničkoj stanici ugleda “Crnu Katicu”, jedan od simbola grada. Turisti bi pohrlili da se slikaju kraj ove stare lokomotive ni ne sluteći da ona u sebi krije užasnu tajnu – da je u vreme Nezavisne Države Hrvatske prevozila logoraše u ustaški logor Danica kod Koprivnice! Studenti Fakulteta Političkih nauka u Zagrebu odlučili su da ne samo svetu, već i mnogim sunarodnicima otkriju tajnu za koju je malo ko u ovo vreme znao. Zlata Cetina Terzić, Nika Mokos i Ivan Gundić snimili su kratki dokumentarac u “Crnoj Katici” koji su pravili 4

Kako su Srbi čuvali i sačuvali Hrvatsku (FOTO)

Od graničara u Vojnoj krajini u austrijskom carstvu do partizana u Drugom svetskom ratu. Štiteći granice Beča, štitili i granice hrvatskog naroda. U Šestoj ličkoj partizanskoj diviziji bilo je čak 96 odsto Srba. Skandal koji je ne tako davno izbio na konferenciji u Zagrebu o nestalima licima, kada je pomoćnik ministra hrvatskih branitelja Stjepan Sučić izrekao niz uvreda na račun Srbije i rekao da sve zlo u regionu dolazi iz Beograda, što je primoralo Veljka Odalovića, generalnog sekretara Ministarstva spoljnih poslova Srbije, da napusti ovaj skup, po ko zna koji put otvara pitanje srpsko-hrvatskih odnosa. Hrvatska ponovo gori. Ne samo po dalamatinskom kršu. Gore strasti zapaljene pre mnogo decenija i

dr. Đuro Zatezalo

Đuro Zatezalo: Budućnost se ne gradi na laži

O stradanju Srba u Hrvatskoj u Drugom svjetskom ratu, o reviziji prošlosti i minimiziranju srpskih žrtava, kao i o instrumentalizovanju istorije u dnevnopolitičke svrhe razgovarali smo septembra mjeseca 2016. sa sada već pokojnim istoričarem dr. Đurom Zatezalom koji je živio i radio u Karlovcu, a svoj je radni vijek posvetio istraživanju broja žrtava Drugog svjetskog rata na našim prostorima. Izvor: Izvor: P-portal ; Autor: Paulina Arbutina 11. 09 2016. ; NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim

Miroslav Maksimović

Miroslav Maksimović: Jame bola nikad nisu zakopane

Manje poznati ustaški masakr iz avgusta 1941. u zapadnoj Bosni, kada je seoska jama Bezdanka progutala desetine Srba i, između ostalih, zatrla porodicu njegove majke Stoje Uzelac, koja je kao četrnaestogodišnja devojčica, nekim čudom uspela da se spasi, podstakao je Miroslava Maksimovića (1946) da ispiše potresne sonete. Knjigu “Bol”, koja ne može ostaviti ravnodušnim ni čitaoce koji nisu skloni poeziji, objavio je “Čigoja”. Mesto u samom vrhu savremenog srpskog pesništva Maksimović je izborio nizom izuzetnih zbirki (“Spavač pod upijačem”, “Menjači”, “Soneti o životnim radostima i teškoćama”, “Nebo”, “Beogradske pesme”) za koje je dobio pregršt najprestižnijih priznanja (Brankova nagrada, “Milan Rakić”, Zmajeva, “Branko Ćopić”, Disova, Dučićeva, “Desanka Maksimović”…). Sa suprugom Iskrom,

Sava Šumanović

Sava Šumanović ubijen sa 150 Srba

U Sremskoj Mitrovici je, u noći između 29. i 30. avgusta 1942. godine, na prostoru uz staro pravoslavno groblje, mučenički stradalo od ustaške ruke 150 nedužnih muškaraca, žena i djece iz Šida, među kojima i Sava Šumanović, jedan od najistaknutijih srpskih slikara 20. vijeka. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 29. avgusta. 2017. godine. Hrvatske ustaške vlasti su na tom području tokom Drugog svjetskog rata sistematski ubile na hiljade nedužnih civila, najviše upravo tokom avgusta i septembra 1942. godine, podsjećaju iz Udruženja “Jadovno 1941”. “Sava Šumanović uhapšen je 28. avgusta rano ujutro, zamolio je da se spremi, okupao se, uzeo stvari, poljubio majku

Krvavi svetosavski barjaci na ulicama Beograda

Pre tačno 87 godina, tokom održavanja litije koju su vlasti zabranile, u Beogradu je došlo do velikog sukoba vernika i sveštenstva sa policijom – bila je to kulminacija „konkordatske krize”, odnosno suprotstavljanja nameri da se Rimokatoličkoj crkvi u Jugoslaviji daju privilegije kakve nije uživala nijedna verska zajednica Kako je uprava grada sa više strana dobila obaveštenja da izvesni neodgovorni elementi nameravaju da iskoriste ovu priliku i da izazovu nerede štetne za javni poredak i državne interese, to je gospodin upravnik grada svojom naredbom od 18. jula 1937. zabranio ovu povorku. Iz istog razloga zabranjeni su na teritoriji uprave grada Beograda svi skupovi i povorke do 1. avgusta.” Ova informacija, koju

Na čelu kolone nošen je krst osveštan u Molu, rodnom mestu vladike Save (Foto: lična arhiva)

Boris Begović: Uzdizanje krsta nad Katinom jamom

Povodom godišnjice mučeničke smrti episkopa gornjokarlovačkog Save, udruženje „Jadovno 1941.” je na mestu njegovog stradanja postavilo časni krst iznad Brušana, podno Velebita. Sve počelo u nedelju, na Duhove, 19. juna 2016. godine u Molu, u Crkvi Svetog Save, kada je, posle svete liturgije, osveštan krst koji će hodočasnici izneti do Katine jame, iznad Brušana, podno Velebita. Ne, nije tada, već je sve počelo u Molu, kada se jula 1884. godine u porodici Trlajić rodilo muško dete kome su nadenuli ime Svetozar. Dete je raslo, Svetozar je postao mladić, završio bogosloviju u Sremskim Karlovcima, pa onda Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu. Odlučio se, međutim, da služi Bogu, ne pravu, i postao

Stradanje Srba Donje Hercegovine u genocidu NDH 1941-45 godine (1)

Povodom 83 godine od početka velikog genocidnog Vidovdanskog pokolja hrvatske države nad srpskim narodom. Piše: Milenko Jahura(1. deo- uvodne napomene) Donja Hercegovina je geografsko-istorijska odrednica, koja se kod Srba, za razliku od Hrvata, danas retko koristi kod ovakvah i sličnih razmatranja. Ovo smatram neopravdanim zaboravljanjem jednog srpskog kraja, sa nesrećnom sudbinom i mnogim nacionalnim, kulturno-istorijskim i drugim vrednostima, na koji osvajači danas polažu pretenzije. To je prostor niske Hercegovine, koji se naziva i Huminom i pripada mu područje Stoca (bez Dabra, koji mu je donedavno administrativno pripadao), Dubrava, Hrasna, Čapljine i Ljubuškog. Smatrao sam da je opravdano da se, ovde obradi Donje Ponertvlje, odn. Metković i Opuzen, koji su danas

Jasenovac spomenik

Časni fratar – sotona

Najviše ljudi ubijeno dok je logorom komandovao fratar Filipović. Žene i deca držani bez hrane i vode u „kuli smrti“ Prvi logoraši su počeli pristizati teretnim vagonima na železničku stanicu Jasenovac 20-21. avgusta 1941. Odatle su sprovođeni na livade kraj sela Bročice sa južne strane Struga, uz šumu Donja Krndija i put Novska – Jasenovac. Na tom mestu su bile podignute dve barake, a na ulazu stražara i dva stražarska tornja. Sve je bilo ograđeno bodljikavom žicom. Svi koji su tokom avgusta do početka oktobra 1941. upućeni u Koncentracioni logor Jasenovac bili su smešteni u ove barake. Logoraši u svojim izjavama taj logor nazivaju Bročice I, Bročice II, Šuma i

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.