arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Potomci o precima: Radojka Ristivojević iz Smedereva

Srpska majka. I baka-nana. Radojka Ristivojević iz sela Kusadak, srez Jasenički, okrug Smederevski. U sutonu života. Sa buketom cveća u rukama. I osmehom na licu. Radojka Ristivojević je u životu, pogledom savremenog čoveka, izgubila sve u Velikom  ratu, tačno sto godina ranije. Pre rata imala je pet sinova. Prvo joj je, na Mačkovom kamenu, terajući Švabe, pao sin Miloš, 23 godine star. Pa Marko, sa 19 godina, u povlačenju preko Albanije, da mu se ni grob ne zna. Pa muž Života, otac dvojice heroja, na Krfu 1916. Otišao bio na nekakav izvor i natočio vode u čuturu, zamotao duvan koji je posle dugo vremena dobio kroz sledovanje, seo na jedan

Marko Mesić (u sredini) kod Staljingrada

I ustaše oslobađaju Srbiju

U jesen 1944. Srbiju od Nemaca oslobađale i ustaše zarobljene kod Staljingrada. Na njihovom čelu bio je vitez Marko Mesić, koga je Hitler odlikovao dva, a Ante Pavelić tri puta! U oslobađanju Srbije od nje same, u jesen 1944, učestvovale su i dojučerašnje Pavelićeve ustaše, pripadnici 369. „vražje“ ustaške pukovnije, koju je Crvena armija 1943. porazila kod Staljingrada. Godinu dana kasnije, Sovjeti su im, uz Titovu saglasnost, predložili da se pokaju što su s Nemcima jurišali na njihovu zemlju, a da im Staljin i Tito zauzvrat omoguće da učestvuju u završnim operacijama u Jugoslaviji. Tito je Veljku Vlahoviću, jednom od svojih moskovskih izaslanika, naredio da im preda ratnu zastavu, kojom

Pančevo - Jabuka

Od Jabuke do Jadovnog

Postoje mesta gde se u tišini čuvaju strašne priče, gde je priroda jedini živi svedok užasnih dešavanja, gde je ljudska ruka nekada povukla obarač stotinu, hiljadu, desetinu hiljada puta. Plotuni su se ređali jedan za drugim: ko zna šta su mislili ti mladi vojnici dok su ciljali u glavu ili u srce drugog čoveka. Ko zna šta je taj čovek mislio dok je gledao dželata u oči i cev njegove puške iz koje će svakog trenutka krenuti smrtonosni metak. Ko zna šta je osetio kad ga je metak pogodio, i dok je padao u iskopanu raku, ko zna šta je video. I kao on, ko zna kroz šta su prošli

Priča o zabranjenoj ljubavi

Volelo se dvoje mladih… kad su hteli da se uzmu, dušmani im ne dadoše… Stihovi poznate pesme mogli bi da se primene na priču o ljubavi Cileta i Branke Marjanović. Epilog njihove lične priče je, ipak, bio drugačiji. Kada se u junu 1941. Dragoslav-Cile Marjanović, golobradi momčić iz Ivanovaca u Kačeru, zaputio u slobodne srpske planine, nije ni mogao da predvidi da će taj čin dramatično izmeniti njegov život. Prvi put tada video je Dražu Mihailovića, pukovnika kojem je – zbog njegove očinske brige, blagog karaktera i dubine idealizma – ostao veran celog života. Zbog pomaganja Ravnogorskog pokreta Cileta Marjanovića su proganjali i hapsili Nemci i ljotićevci 1942, a 1944.

Lenka, hrabra ratnica sa Tare

Lenka Pjević Rabasović, heroina Prvog svetskog rata, priključila se četi kojom je komandovao njen brat Cvijo, dok su sve njene zarobili i mučili. Ranjena je 1918.godine, ali je brzo opet opasala pušku i vojevala do oslobođenja Devojka iz sela Bioska, na obroncima Tare, sanjala je samo jedno – venčanicu. San joj se i ostvario, ali tek pošto se, kako je govorila, prvo venčala sa puškom. Lenka Pjević Rabasović je najpre postala ratnica, pa tek onda supruga i majka. „Moj devojački san o sreći, prekinuli su ratovi. Najpre dva Balkanska, pa onda onaj veliki, svetski. Oni su iz osnova, i u najlepšim godinama, pred udaju, promenili moj život i bacili me

Heroj među anđelima

U grupi prvih srpskih vazduhoplovaca i junaka Prvog svetskog rata izuzetno važno mesto pripada Đorđu Rošu. Pomagao u osnivanju prve domaće avio-kompanije, spasavao Gračanicu, Žiču, Hilandar… Istoriju Srbije tokom 20. veka obeležili su mnogi junaci i herojstva koja ne bismo smeli da zaboravimo. Samo jedan od takvih ljudi je Đorđe Roš, začetnik našeg civilnog i ratnog vazduhoplovstva, branilac Beograda u Prvom svetskom ratu kada je stekao rane koje je začudo preživeo… Roš je čovek koji je sačuvao i zabeležio legendarni govor majora Gavrilovića, da bi u međuratnom periodu učestvovao u osnivanju prve domaće avio-kompanije. Kasnije priskače u pomoć kako bi bila spasena Gračanica, potom Žiča, a posebno požrtvovano učestvuje u

Kako je jedan Vasojević raskrinkao NDH!

Od tri miliona Srba koliko je živjelo u NDH, milion je pokatoličeno. Čvrste dokaze o tome, prikupljene u hrvatskima arhivama,  iznosio je u svojim knjigama jedan Vasojević – Veliša Raičević Psunjski (o njemu opširnije u drugom dijelu ovog teksta). U ratu su ga tražili Hrvati, po ratu je za njim tragala Udba, ali on je uvijek izmicao pod lažnim imenima, a zahvaljujući Srpskoj pravoslavnoj crkvi sačuvane su dvije njegove knjige „U ime Hrista – svetinje u plamenu“ i „Hrvati u svetlosti istorijske istine“ Pripremio: Ljubiša Moračanin Jedini cilj pokrštavanja već krštenih Srba u NDH bio je uništenje srpskog naroda. A Srba je u NDH bilo najmanje tri miliona, kako se

Handžar divizija

Cela BiH puna je srpskih Srebrenica!

Teritorija BiH prepuna je srpskih stratišta iz Drugog svetskog rata za koja, sve do unazad dve decenije, gotovo niko nije ni znao, izuzev retkih preživelih i rodbine nesrecćnika koji su tamo skončali od ustaške ruke! Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 2. avgusta 2017. godine. Prijatelji, rodbina i potomci poklanih Srba tek nakon pada komunizma počeli slobodno da posjecćuju mesta na kojima su stradali njihovi najbliži, istoričar Zoran Pejašinovicć ipak ističe da je pogrešno u komunističkoj represiji tražiti isključivog krivca za nedostojno obeležavanje lokacija na kojima je izvršen genocid nad srpskim narodom. – Krivica za takav odnos u najvećoj meri leži u nama

Mirko i Mara sa unucima

Prebilovački biljezi: Ognjište i verige

U Mirka Buluta, kadgod, svaki razgovor načinjao se i završavao za ognjištem. Napomena: Prilog je prvi put objavljen na portalu Jadovno.srb 26. novembra  2017. godine. Odovud je on ukućanima izdavao svakodnevna zaduženja i primao izveštaje o učinjenom. Pred veče uz mezetluk, lozu i pokoji fildžan obavezne, a jako zaslađene kave – razgovarao se tu sa drugim domaćinima i ostalim ljudima. – Já! Sad svak’ na svoju stranu, a ja ću sam kuda znam – umeo je bespogovornu naredbu da preokrene u dvosmislenu pošalicu gledajuć me kako se baškarim na sećiji zastrtoj bičaljem, tu odmah naspram ognjišta, gde je običajavao i najviše volio da prilegne poslije obeda da bi, kako je

Veljko Milanković

Veljko Milanković, komadant Vukova sa Vučjaka (video)

Poručnik Veljko Milanković je bio komandant jedinice „Vukovi sa Vučijaka“. Rođen je 5. januara 1955. godine u selu Kremna blizu Prnjavora (Republika Srpska), a preminuo 14. februara 1993. godine u Beogradu na VMA (Srbija). Po profesiji je saobraćajni tehničar i pre rata je bio privatni preduzetnik. Na Vidovdan 1991. godine, odlučuje da pomogne svom narodu u ratu koji je tada zahvatio bivšu Jugoslaviju. Ide u mesto Golubić, kod Knina i tamo završava obuku kod Kapetana Dragana (Dragan Vasiljković – KEP). Milanković se isticao na obuci kao veoma disciplinovan i dobar vojnik i po završetku obuke dobija čin poručnika. U rodnom kraju formira specijalnu jedinicu „Vukovi s Vučijaka“. Ubrzo on i

Slađana Cvetković, koja je preživela teroristički napad, na mestu tragedije (Foto Ž. Rakočević)

Godišnjica zločina u Livadicama kod Podujeva

KOSOVSKA MITROVICA – Danas se navršava 18 godina od terorističkog napada na autobus „Niš ekspresa” u Livadicama, kod Podujeva, kada je poginulo 12 osoba, a povređene 43. Žrtve su bili raseljeni Srba, koji su se kretali na zadušnice u Gračanicu. Aktiviranjem mine na magistralnom putu u selu Livadice, kod Podujeva, dignut je tada u vazduh prvi autobus, od šest, iz konvoja kojim su raseljeni Srbi sa Kosova i Metohije, u pratnji Kfora, kretali u Gračanicu, na zadušnice. U napadu je na licu mesta poginulo 10 osoba, a dve osobe su povredama podlegle docnije. U napadu su poginuli Živana Tokić, Slobodan i Nenad Stojanović, Sunčica Pejčić, Mirjana Dragović, Nebojša, Danilo i

Uznemirujući sadržaj: Ovo su brutalni zločini na kojima je „nastalo“ Kosovo

Etnički motivisana ubistva Srba na Kosovu i Metohiji počela su još osamdesetih godina, a devedesetih su dotad, kako su tvrdili, nasumična ubistva prerasla u masakre terorističke OVK. Strukture terorističke OVK tokom devedesetih godina na Kosovu i Metohiji imale su 141 zatvor za Srbe, mahom po privatnim kućama. Broj ubijenih u tim pritvorima nikad nije tačno utvrđen. Osim toga, postojali su i takozvani radni logori od kojih je možda najveći bio u mestu Matičane kod Prištine i logor u blizini Prizrena. Osim ovih zločina, OVK je počinila i niz zlodela nad srpskim civilima koji su ubijani uglavnom na kućnom pragu i bez povoda. Zarad istine, patnje žrtava i njihovih porodica, a povodom početka rada Specijalnog suda za zločine OVK, objavljujemo neke od najbrutalnijih pojedinačnih i masovnih ubistava

Zločin i kazna banjalučkog stožernika (11): Iz tame izašli, u tamu vraćeni

Optuženi su svoju odbranu zasnivali na tvrdnjama koje su iznosili tokom istražnog postupka. Gutić se ne osjeća krivim; mnogih se stvari ne sjeća; bio je oruđe u rukama viših naredbodavaca, a za postupke nižih često nije znao. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 19. decembra 2017. godine. Neđelski se takođe ne osjeća krivim; on nije „politički djelovao“, samo kao činovnik, s tim da priznaje da je vrbovao mladiće u ustaške jedinice. Na česte upadice o svojim neslaganjima sa zločinima, postavilo mu se pitanje na koje nije imao odgovor: „Pa, jeste li štogod poduzeli protiv toga, jeste li protestovali javno kroz štampu ili ilegalno

Zločin i kazna banjalučkog stožernika (10): Devet dana suđenja Gutiću, Neđelskom i Bilogriviću

Konačno, dana 25. decembra 1946. godine, pod brojem E:1181/46, okružni javni tužilac Veljko Đorđević uputio je Okružnom sudu u Banjaluci optužnicu kojom za nedjela kvalifikovana po Zakonu o krivičnim djelima protiv naroda i države tereti Viktora Gutića, Feliksa Neđelskog i Nikole Bilogrivića. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 11. decembra 2017. godine. Da bismo razumjeli nastavak priče, potrebno se osvrnuti na pravni kontekst. Naime, prema izmjenama i dopunama pomenutog zakona, koje su donesene 16. jula 1946., u „naročito važnim slučajevima sudiće u prvom i posljednjem stepenu za krivična djela iz člana 2 ovog zakona vrhovni sudovi narodnih republika po predlogu javnog tužioca republike“.

Zločin i kazna banjalučkog stožernika (9): Komunisti angažovani u istragama o Gutiću

Uporedo sa saslušanjima glavnih osumnjičenih i njihovim suočavanjima, radilo se na sakupljanju izjava oštećenika i dokumentarnog dokaznog materijala. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 20. novembra 2017. godine. Uz policiju, sudove i organe Tužilaštva, angažovane su paralelno i organizacije Komunističke partije Jugoslavije, čiji su ljudi u institucijama podsticani na određenu koordinisanu aktivnost. Okružni komitet za Banjaluku 1. jula 1946. pisao je svim sreskim i mjesnim komitetima: „U najkraće vrijeme treba da bude izveden pred Narodni Sud ratni zločinac i narodni neprijatelj zloglasni dr Viktor Gutić, organizator i rukovodilac masovnih terorističkih mjera i masovnog pokolja Srba Bosanske Krajine u godini 1941.“ Radi što uspješnije

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.