
Svjedočenje Zlatka Vajlera
Dok sam nabirao ova svjedočenja o logoru Slana, svakome biću za kojeg sam doznao da je iz Slane ostao živ, poradovao sam se s velikom svečanošću u duši. Kao da ipak nije sve tako crno u jami koju sam otkrivao sve dubljom na tijelu mojeg đedovskog otoka, zahvalan nekoj nepoznatoj prirodi koja kao da je ipak nešto dobro i sama napravila na putu kojim se morala iskazati u obrani čovjeka. Suzdržano sam zazvonio na vratima beogradskog stana Zlatka Vajlera da ne bi grubo uznemirio, za mene uskrslog! Kad se pojavio na vratima, shvatih: samo ovakav i jedino ovakav, krepak i čvrst mogao se održati i bježati! Zahvalan sam mu za













